Iliti, radosno pocupkujem s nestrpljenjem očekujući kad ću se moći izvući iz kaputa i debelih cipela, pozdravljam sunce na prozorčiću i radujem se kupnji novih balerinki na cvjetiće (za svoju kćer, ofkors… iako… možda se i meni svide!).
Ali, ima par stvari koje me početkom svakog proljeća iritiraju kao dosadan svrab pa mi se desi da mi se načas smrkne unatoč suncu i ptičicama. Bajdvej, ured mi se nalazi okružen grmljem, kako zimzelenim, tako i onim koje u proljeće procvjeta (od divljeg jorgovana, do forzicija i sličnih delicija), tužne vrbe i breze pa je sve puno rascvrkutanih pernatih letećih stvorenja što ih odmila zovemo ptice, a meni su osobito drage sjenice koje se ni zimi ne daju. Tako ja i danas uživam u glazbi, koja je ovaj put sličnija Vivaldijevom Proljeću nego onomu što ja inače u uredu slušam. A osobito u posljednje vrijeme kad preferiram budnice, iz razumljivih razloga (vidi prethodni post!).
A sad nazad na temu.
Svrabolike proljetnice:
Prvo i najgore: poplava najširih razmjera raznoraznih proljetnih dijeta, Korizmi, detoksikacija i sličnih umotvorina za poboljšanje proljetnog izgleda. Čini se kao dobra uvertira u ljetni trend a sastoji se od petodnevnog plana za skidanje 25 kg viška nakupljenih u proteklih pet do deset godina. Koga briga što to ne bi uspjelo niti anoreksičarima u pet dana, novinski napisi se kunu u prokušanost i učinkovitost, lijep i nadasve zdrav izgled (ako volite izgledati ispijeno poput zombija s tamnomodrim kolobarima oko očiju – ali, o ukusima se ne raspravlja, jel?), ulazak u hlače još iz studentskih dana i naravno, sveopću pomamu za vašim novim tijelom, od strane muškijeh ili ženskijeh, već prema osobnom ukusu! Pritom je samo potrebno pridržavati se vrlo jednostavnih pravila: puno piti vode i jesti šaku salate dnevno. Ako se pritom onesvijestite nazovite si hitnu i nemojte biti takva picajzla!
Drugo: unazad nekoliko godina proljetni izlozi šepure se u istih nekoliko boja i trendova. Uglavnom se radi o pastelnim, bonbonkastim, cvjetnim i sličnim opisima, a radi se zapravo jednostavno o pinki roza boji, pistacio boja iliti svjetlo zelenoj i picek žutoj i možda bijeloj! Uz neizostavne leptiriće, cvijeće i slične 'natur' motive. Šanse da među pinki obojenim odjevnim predmetima pronađete recimo smeđu majicu jednake su, primjerice onima da se ujutro provezete zagrebačkim ulicama bez rupa. U tom slučaju najviše šansi imate dobiti infarkt ili recimo da vas 'ljubezna' i prpošna, izmanikirana i iskvarcana prodavačica, prostrijeli svojim smrtonosnim pogledom.
Treće: obavezni su izleti u prirodu. Ako ste latentni planinar kao ja, birate relativno izolirane planinarske domove do kojih je nemoguće doći automobilom, jer su vam u suprotnom šanse za normalan boravak u prirodi debelo uništene 'planinorcima' koji se svojim ušminkanim četverokotačnim monstrumima 'popnu' do planinarskog doma, skoro pa pred ulaz u kuhinju. Uz neizostavnu pratnju svojih ušminkanih i počešljanih supruga, djece u dizajnerskim cargo hlačama i jednako počešljanih domaćih ljubimaca zvjerskih osobina – aka pekinezera, pudlica i sličnih gradskih pasa koji izlete u prirodu vole jednako kao i njihovi gospodari – bitno je da se na sljedećoj kavici pred društvom mogu pohvaliti da su bili na brdu. Zatim se u stajliš kockastoj košulji čija je namjena pokazati da je on modno osviješten planinar, prošeću u ganc novim, zglancanim gležnjačama za koje mu je neki vrlo šaljiv prodavač objasnio da su prave planinarske i zatraži filet mignon u umaku Madeira. Uz neizostavni suvenirski cepin za pasom i imitaciju planinarske marame o vratu, takav, neoznojeni planinar (a to je oksimorončina par excellence!) prošeće do drvene klupice gdje uz dobiveno meseko blaguje uz rumene, oznojene i vrlo glasne hodače i penjače koji svoje trbuhe pune špekom, grahom, sirom s vrhnjem i zamamnim porcijama luka. Nerijetko ćete ove prve vidjeti kako čeznutljivo i krišom pogledavaju prema daščicama s hrpicama hrskavog luka i kockicama slanine, koje oni koji su prehodali dva i pol sata 'po šumama i gorama' zalijevaju kriglama vina – obično domaćega. O posljedicama ovih krigli, ja radije ne bih. Od gromoglasnog zavijanja kojeg zovu pjevanjem, do baritonskih HAHAHAHAHA i 'prostih viceva' pa nadalje. Izolirani domovi imaju najmanje 50% obje populacije manje, 50% više mira i tišine, 50% manje šansi da nađete profinjen jelovnik, ali sira i vrhnja, graha i kobasica ima uvijek. Navali narode!
Četvrto: proljetne prehlade. Tj. poznato curenje iz nosa, hunjavica, promuklost, glavobolja, nizak tlak, visok tlak, da skratim: ako ste meteoropata, u proljeće ćete imati lošu bioprognozu po difoltu. Alergičari, moja sućut. Ja sam samo jedne godine imala napad alergije (stresom inducirane) i skoro se ugušila pod procvjetalim stablom. A na Cvjetnjaku 'ni žive duše' da mi pruži ruku pomoćnicu. Mislim da vam ne preostaje ništa doli nositi one majklđekson maske preko nosa i boraviti u klimatiziranom prostoru tj. doma na sigurnom!
Peto: proljetne kiše. Kiša može biti romantična – aha, kak da ne! Možda i može, ako je topla i ljetna i pod uvjetom da vas netko stišće i pipka pod kišobranom. U suprotnom, samo jednom zaboravite kišobran doma, a poslijepodne vas iznenadi proljetni pljusak, neće vam više pasti na pamet misliti da je kiša romantična. Nositi rezervni kišobran u torbi? To je rezervirano za štrebere, što se na autora ovih redaka NE odnosi! Stoga kiša može, ako klizi s prozora!
Šesto: prikladna odjeća. Ajde, nek dignu ruke oni koji su se uspjeli 2 dana za redom u proljeće obući u skladu s vremenom. Ako vam je to pošlo za rukom, znači da ste imali majicu kratkih rukava ispod debele vunene veste, lagani baloner koji se s lakoćom sklopi i strpa u torbicu, cipele koje se po potrebi mogu pretvoriti u tople ujutro, sandale u podne i gumene čizme popodne i naravno portabl mini kišobran (vidi gore!). Dakle, ne lažite, jer je to nemoguće!
Sedmo: presađivanje cvijeća i sadnja balkonskog bilja. Svake godine sve isplaniram i onda sve uprskam jer kad odem u rasadnik raspametim se i donesem doma više nego što mogu smjestiti. Uskoro ću s cvijećem dijeliti postelju, a na balkonu ću morati proširivati ogradu i nadograđivati krovne nosače za viseće cvjetnice. Welcome to the jungle!
Osmo: proljetno čišćenje. Tko je pametan smislio ovu sintagmu, treba mu dodijeliti samicu u strogo čuvanu zatvoru. Jučer je sunce okupalo moje prekrasne prozore i staklene površine u stanu a mene je skoro napustila duša. Prljavo je eufemizam, pa upravo skupljam stare krpe i lovu za sredstva za čišćenje da bih svojim staklenim vratima podarila majsterproper blistavi sjaj! Nemam izbora, jer je sunce nesmiljeno i svaki put mi se prišulja s istoka, pokazujući mi otiske prstiju koji su tako precizno postavljeni i ocrtani da bi se ekipa za očevide oblizivala od sreće.
Deveto: Uskrs. Osim što sam morala kupiti 158 vrsta sličica, preslikača i sličnih drangulija za lijepiti po jajima, prozorima, vratima, poklanjanje prijateljicama u vrtiću i slično, te par desetaka vrsta boja (uz neizostavno skupljanje ljusaka od luka i branje trave zelene, tu su još i sedefaste boje, lak, čarobni flomasteri, vosak za šaranje i sl.) veselim se jedino šunkama i mladom luku (skupljam recepte za neutralizaciju neodoljivog 'mirisa') te kolačima moje mame.
Deseto i zadnje: ne bi čovjek rekao, ali proljeće mi je najdraže godišnje doba. Ovo gore obično je proljetno čangrizanje kao posljedica promjenjiva vremena, nedostatka kofeina i stresa uzrokovana činjenicom da uskoro moram u kupovinu cipela – za sebe i za dijete!
Post je objavljen 14.03.2005. u 13:22 sati.