27.03.2009., petak
O Sanaderu i „top temama“
 Ovih dana zasigurno po treći (a možda i peti) put sam obavljajući svoj posao bio u neposrednoj blizini sada našeg predsjednika Vlade dr. Sanadera. Prvi put je to bilo kad je bio posebno značajna sjednica tadašnjeg čelništva HDZ-a u Adžamovcima (jedno malo lijepo mjesto u našem novogradiškom kraju). Tada se na maratonskoj sjednici u ambijentu seoskog doma ova stranka zapravo prelomila na dvije frakcije i to pobjedničku Sanaderovu i gubitničku Pašalićevu. Sjednica je bila ondje, što je dakako neobično i nesvakidašnje, a zanimljivost je što tu mobiteli nisu mogli tada funkcionirati (a i to je znakovito). Tada Sanader još nije bio predsjednik Vlade. Drugi puta smo se sreli u Slavonskom Brodu na sjednici Vlade i otvaranju „Vindona“, a treći puta sada u Novoj Gradiški na otvaranju Poslovno inovacijskog potpornog centra u Industrijskom parku. Kada je Sanader bio predstojnik Ureda predsjednika Tuđmana, vjerojatno sam bio vrlo blizu njega kada je tadašnji predsjednik odmah iza „Bljaska“ posjetio Okučane, Gornje Bogićevce i Dragalić. I ovog puta klasične mjere predostrožnosti i provjere, protokola i svega što u takvim prigodama biva uobičajeno. Baš nešto mislim da bih trebao u jednom od slijedećih postova prezentirati fotografije i nešto napisati o brojnim poznatim osobama s kojima sam imao prigodu pričati (od sportaša, političara, glumaca, umjetnika,..). Neke su me se dojmile svojom osobnošću, u nekima sam se razočarao, a neke su me ostavile ravnodušnim. Evo malo mojih dojmova o njemu. Sanader je po meni odlično verziran političar, vrlo uvjerljiv i odmjeren a i ugodan za vidjeti, komunikativan, (korektan ako si prema njemu korektan), a na provokacije i uvrede zna odmah vješto uzvratiti s mjerom. Mnogi naši hrvatski političari po mnogo čemu nisu mu niti do koljena i baš me zanima gdje je sve te izučio te „škole“ da je tako vješt u komunikaciji s medijima i političkim suparnicima. Neki kažu da je vrhunski spin-majstor, drugi da je to stvar osobnog talenta, a drugi da je „dobar glumac“ i nije čudo što je godinama imao izravnu vezu sa kazalištem. Druga stvar je da li se nekome sviđaju ili ne njegova politička uvjerenja. o tome ne bih raspravljao jer je to nešto slično kao i u glazbi. Nekome se sviđa rock, drugom klasika, trećem po ili narodnjak. Kada bi SDP primjerice imao svog „Sanadera“ umjesto po meni poprilično neuvjerljivog i nedorečenog i poprilično hladnog Milanovića, mislim da bi bilo zanimljivije i možda u cjelini korisnije za hrvatske političke odnose. Bit ću do kraja iskren pa ipak reći da je po meni u oporbi nedovoljno političara-intelektualaca (primjerice tipa gospode Arlovića (vrhunskog poznavatelja pravosuđa), pokojnog Račana (vrlo učtivog finog čovjeka koji je ipak „imao petlju reći NE kad je trebalo“), ili pomalo pjesničkog Davorka Vidovića koji mi je zbog novinarskih sposobnosti simpatičan), a dosta je onih koji se s političkim protivnicima u medijima obračunavaju ispod svake civilizacijske razine. Kažu da je u ljubavi i ratu sve dozvoljeno, a navodno je slično u politici. Neki me političari iritiraju jer su „prkonjice“ i „vječiti nadrkanci“ (uvijek su protiv svega i svačega a nikada ne nude prava rješenja). Ako je Sanader i rekao „da smo u banani“, pa zar je slagao? Sudeći tko se sve danas naziva novinarom i tko se sve ne usudi baviti se tim (po meni časnim i teškim) poslom, ne bih se čudio da je i to laž stvorena u cilju dnevnih potreba za „originalnostima“ koje će eventualno podići tiraže (gledanost ili slušanost). Ne branim Sanadera (niti sam za to plaćen), ali me smeta kad si „svaka šuša“ uzme za pravo pljuvati po nekom čovjeku.Lešinarsko, primitivno, vulgarno i nestručno novinarstvo zapravo i nije novinarstvo nego prljava trgovina informacijama, koje rado u svom žrvnju želi satrti i vrijednosti kao što su: obitelj, ljubav, vjera. Pravednike katkada pokušavaju satrti primjerice „nazovi umjetnički kritičari“, pa stradavaju dobri glumci, glazbenici, književnici. Općenito pitam se tko se to usudi igrati Boga, pa reći: „Ti si dobar, a ti ne valjaš.“. Pogledajte malo po brojnim medijima, priznajte da niste od onih koji bezuvjetno vjeruju svemu onome što pročitaju, vide ili čuju. Ima jedno zanimanje koje nije dovoljno u javnosti naglašeno, a to su montažeri. Doista, netko je „sklopio i vaš PC“, i prilog u vijestima na TV-u, ili napisao post na Net-u. Eto montirah vam ovu sliku i tekst da vas potaknem na razmišljanje da ne budemo lakovjerni, nagovorljivi, naivni i da se ne damo izmanipulirati. Ma koliko katkada imali loše mišljenje o sebi, znajte da vas mnogi trebaju. I političari u vrijeme izbora, i mediji „da vam prodaju priču“, ali i vaši najbliži da se brinete za njih i budete im od pomoći. Trebate i sami sebi da nosite sami svoju glavu na svom tijelu i da njome razmišljate, a ne da to za vas čine drugi. Pogledajte te sprdnje po medijima i najnovije afere: „Bandićevi wc-i i satovi (već viđeno), Saderov auto, hvatanje babaroga u Africi, Zagorac u zatvoru, Gotovina u Hagu,…-ispada da se ništa normalno, a kamoli pozitivno već danima, mjesecima i godinama ne događa u sredini u kojoj živimo. Pa zar je doista tako? |
18.03.2009., srijeda
Kad je Dan očeva?
 Nedavno je i na našem novogradiškom području obilježen Međunarodni dan žena (8.ožujak) . Osim tog datuma, kao što je poznato, posebno se obilježava i Majčin dan. Često se upravo u to vrijeme priupitamo kada je zapravo Dan očeva? Evo malog istraživanja na tu temu koje bi nam moglo dati za pravo da Dan očeva obilježimo upravo sutra 19.ožujka. Sutra je Josipovo, spomen-dan i za neke blagdan koji se obilježava u brojnim katoličkim župnim zajednicama i na novogradiškom području. S obzirom da je Sv. Josip bio „glava obitelji“ u nekim hrvatskim krajevima i drugim državama, upravo taj dan slavi se kao Dan očeva (primjerice u Belgiji, Portugalu, Španjolskoj) . Ipak, kao što ćete vidjeti u drugom dijelu ovog kratkog teksta, možda će očevi morati sačekati proslavu svoga dana u lipnju mjesecu ove godine, no kako god bilo, ovom prigodom svom Josipima (i svim mogućim varijacijama na temu tog imena, Jozama, Jocama, Josipama) ovim postom čestitamo imendan. Dakle evo primjerice gdje se i kad salvi Očev dan: Argentina - treća nedjelja u lipnju, Australija - prva nedjelja u rujnu, Belgija - 19. ožujka (Dan Svetog Josipa) i druga nedjelja u lipnju, Brazil - druga nedjelja u kolovozu, Bugarska - 20. lipnja, Čile - treća nedjelja u lipnju, Danska - druga nedjelja u studenom, Finska - druga nedjelja u studenom, Francuska - treća nedjelja u lipnju, Hrvatska - treća nedjelja u lipnju, Japan - treća nedjelja u lipnju, Kanada - treća nedjelja u lipnju, Litva - prva nedjelja u lipnju, Nizozemska - treća nedjelja u lipnju, Novi Zeland - prva nedjelja u rujnu Njemačka - 40 dana nakon Uskrsa, Norveška - druga nedjelja u studenom, Portugal - 19. ožujka (Dan Svetog Josipa) , Sjedinjene Države - treća nedjelja u lipnju, Španjolska - 19. ožujka (Dan Svetog Josipa) , Švedska - druga nedjelja u studenom, Tajvan - 8. kolovoza, Velika Britanija - treća nedjelja u lipnju. Odavno ljudi obilježavaju Dan očeva. Najstariji zapis na kojem se spominje Dan očeva datira još iz vremena starog Babilona. Naime, na tom je području pronađena pločica na kojoj je dječak Elmesu napisao čestitku svom ocu i to prije više od 4000 godina! Elmesu je u toj poruci svom ocu poželio dobro zdravlje i dug život. Na fotki: moj pašo i njegova sinčina. |
10.03.2009., utorak
Radost je stanovala u djetinjstvu
  Primjećujem da sam u zadnjih nekoliko zadnjih postova malo previše „zamračio“ ovaj blog. Oni koji me bolje poznaju znaju da više volim biti veseo, tako da ću u slijedećih nekoliko rečenica i uz ove fotke pokušati razvedriti i sebe i vas. Dakle sinoć me je nazvao „verni drug iz Beograda“ (mada zapravo nije niti jedno niti drugi niti treće), kaže da me pokušava čuti već jedno pola godine i da mu je drago da malo popričamo. Mi smo pravi parovnjaci i naše obitelji su se uvijek poštovale, bez obzira na sve različitosti. I stvarno, „proćaskali“ smo najviše o obiteljima, djeci i ispričali jedan drugom pokoji vic i tako, ništa posebno. Goran je moj poznanik i prijatelj iz ranog djetinjstva (i mislim da sam već nešto o njemu pisao u jednom od prethodnih postova). Kad mu je umro otac (još prije rata) išao sam na sahranu. Kad je bio rat nismo se niti čuli niti vidjeli, ali uvijek me na naše prijateljstvo podsjećala ona pjesma „E moj druže beogradski“. Nakon rata smo se sreli u Novom Sadu i ispričali (opet najviše o djeci, obitelji). Naši dani zajedničkog djetinjstva, kada bio on s obitelji dolazio kod svog djeda u Slavoniju, bili su nešto najljepše što pamtim iz djetinjstva (naučili smo voziti bicikli, proplivali i „cure ganjali“). On iz skromne radničke obitelji, a moji su se bavili poljoprivredom i rezbarijom i djecu pokušali odškolovati što više. Moram napisati poseban post o našem prijateljstvu koje je bilo tako iskreno i pošteno. Danas gledam djecu pitam se što ih čeka i nadam se da će im biti bolje nego nama koji smo ispali „pokusni kunići za sve“ od reforme školstva, rat, promjene sistema pa sve do ove priče oko EU i stotinu drugih čudesa. Djecu nitko nema pravo učiti mrziti niti ih što kažu „zadojiti mržnjom“ po bilo kojoj osnovi. I ono dijete iz Afrike, Amerike, Kine, Rusije, kao i naši ovdje ,trebaju potporu u odrastanju roditelja i šire sredine. Mislim da je odgoj djeteta vrlo bitan, jer se već odmalena formira karakter, koji zapravo svakoj osobi na neki način određuje daljnji put u životu, a posebno način na koji će komunicirati s drugim ljudima. Ove po meni lijepe fotografije svjedoče radost. Riječ je o „Čokolino- višebojcu“ sportsko-edukativnoj maniferstaciji koju su svojom nazočnošću uveličali poznati sportaši Zvonimir Boban, naš Novogradiščanin Goran Vlaović i para-olimpijka Marija Iveković. I mi smo kao djeca gledali u vrhunske sportaše kao u nešto nadnaravno i željeli postati „heroji svoje ulice“. Jesmo li u tome uspjeli? |
04.03.2009., srijeda
Sjećanje na nepravdu
 „Lupi petama, reci sve za Hrvatsku“-pjevaju Prljavci s radija baš u trenutku kada sam poklopio telefonsku slušalicu, nakon razgovora s ocem mog nekadašnje prijatelja Tihomira. On je bio prvi basista u mom prvom bandu, mršav i sitnije građe, ljubitelj glazbe i Slavonije. Život ga je nekako pred rat odnio u Osijek gdje je živio sa suprugom i malim sinom, uključio se u obranu grada, bio čak i u Vukovaru, obnašao je neke značajne funkcije u Elektri za vrijeme rata. Ubijen je rafalom u nekom osječkom kafiću (u kojeg je svratio na piće prije dolaska kući). Ondje je po posjetiteljima pucao hrvatski branitelj kojemu su, kako kažu, nije svidio izbor glazbe školaraca koji su ondje obilježavali maturu ili već nešto slično. Eto tako je glupo poginuo Tihomir kojeg ću pamtiti po blagom karakteru, dobrodušnosti, ovisnosti o cigaretama i našim prvim školskim djevojkama i zafrkanciji. On je bio jedan od onih ljudi za koje bar ja mogu reći „da ni mrava ne bi zgazio“. Njegovi roditelji, kojima je kasnije preminuo mlađi sin Zvonimir (kojeg sam također dobro poznavao i koji je bio isto dobrodušna glazbeničko-sportska duša), počekom svog zajedničkog života imali su i još jednu tragediju, naime njihova djevojčica se ugušila jedući trešnje. Gotovo je nevjerojatno što su ti ljudi proživjeli i pretrpjeli i kakav to Križ nose, sada već ostarjeli i oboljeli. Ovih dana primio sam poruku da bi željeli porazgovarati sa mnom, da bi smo vidjeli da li bi mogli nakon svih ovih godina mogli istjerati sudsku pravdu, odnosno poništiti nepravdu. Osječki suci tih ranih 90,-tih procijenili su da roditelji ne trebaju dobiti nikakvu odštetu i da praktički nisu roditelji poginulog branitelja. Pitam se pa što su onda i kakva je to pravda svih ovih godina kod nas? Ti „mali“ tako ranjeni ljudi, dakako nemaju novaca za sudovanja i parnice, ali bi željeli, još za života, doživjeti satisfakciju da se prizna da je Tihomir bio branitelj i da je on što kažu ljudi „ubijen na pravdi Boga“ i da za ništa nije kriv. Pojam kolateralne žrtve (ma što god to značilo) u ovom slučaju se ogleda u najstrašnijoj varijanti. Spremam se na razgovor s Tihomirovim ocem, i znam da ćemo preturati po lijepim uspomenama moga djetinjstva. Koliko puta sam se igrao s Tihomirom u njihovom dvorištu? Koliko puta sam morao jesti kod njih (barem kruha i pekmeza) i osjetiti ljubav brižnih roditelja, blagost Tihomirove majke i uvijek odmjerene i kulturne riječi Tihomirovog oca (koji je oduvijek slovio za razboritog i dostojanstvenog). Pitam se što mi to Bog poručuje ovim događajem? Upravo ovih dana ponovno sam doživio nepravdu u okružju u kojem radim, baš na temu rata i prošlosti. Bio sam jako ljut i preispitivao sebe i svoje nekadašnje odluke. Zašto tada nisam postupio drugačije kada su u pitanju neke osobe? One sada ističu samo sebe i svoje zasluge (a bili su manji od makova zrna kada bi im se prostrle činjenice koje im ne idu u korist), a druge zaboravljaju. Mimikrija, metamorfoza, kameleonstvo nekih osoba nema kraja niti u današnje vrijeme koje im je čak po mnogo čemu i idealno.. Neki su se itekako okoristili na nevolji drugih, uzurpirali im primjerice i imovinu i pod geslom da to čine u ime Boga, prodali dušu vragu. Ispada da se meni dobro vratilo omalovažavanjem i podcjenjivanjem. Ja mislim da to nije tako. Neće me takvi pokolebati, jer ja znam što želim i što ću učiniti i ne gubim vjeru niti u sebe niti u ono što vjerujem. Da mi trebaju platiti za ono što sam za njih učinio, ne bi imali dovoljno novca. To oni ne znaju, ali ne trebaju niti znati. Moja je savjest čista, a njihova, ja mislim, ne. Za kraj zašto ova fotografija? Rijeke nas samim svojim postojanjem podsjećaju na prolaznost, a mi nikako da to shvatimo. Opet su mi snovi donijeli naplavine, podignute s dna i izbacili ih na obalu ondje gdje rijeka zavija. Baš ondje gdje smo nekad kao djeca išli u ribolov i nismo znali što nas čeka. |
| < | ožujak, 2009 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Što se to događa u malom gradu daleko od metropole?Da li smo provincija? Da li nam je stalo do glazbe, kulture, umjetnosti, informacija?
Kad će nam biti bolje?
Što je bitak?
"život na sjeveru" na slavonski način
Linkovi
Blog.hrForum.hr
Monitor.hr