novogradiščanin

16.08.2006., srijeda


Na putu mira i ljubavi
Uznesenje Blažene Djevice Marije, jučerašnji blagdan, i prizori mnoštva vjernika od Aljmaša, Sinja, Marije Bistrice, Trsata, i drugih svetišta, potakli su me na razmišljanje o tome kako sam i gdje taj dan proveo prije izvjesnog broja godina. Prizor s fotografije je snimljen u crkvici na na groblju u Kloštru pored ušća rijeke Orljave u Savu kod Slavonskog Kobaša. Ondje je jučer i prekjučer bilo mnoštvo vjernika koji su na zavjetno hodočašće stizali pješice iz okolnih sela, a svetu misu je služio naš biskup mons. dr. Antun Škvorčević. Bilo je to kao i uvijek i svojevrsno pučko veselje. Pečenih praščića, janjaca i kotlovine, te ponude raznih roba, bilo u izobilju. Za vrijeme bivše države tu su se u dane hodočašća natjecali narodnjački sastavi s „pevaljkama“, tko će imati jači razglas, pa su vjernici uz „zavijuše“ jedva mogli čuti svetu riječ. Danas je tek nešto drugačije. Na Kloštru sam bio relativno često kao dječak, ali najviše u dane kada nije bilo gomile svijeta. S mojim ocem bio sam u ribolovu na Orljavi, a na to mjesto najčešće smo dolazili zimi ili u rano proljeće, kada su se u dubljacima skrivala jata bijele ribe. Kad uloviš jednu ubrzo dobiješ i ostale, pa čuvarica oteža od dobre lovine. Kad mi je dosadio ribolov, otišao bih do crkve, čudio se njenoj starosti i prekrižio se pored oltara. Znao sam tom prigodom uvijek poželjeti da mi se nešto lijepo dogodi. Lani sam se tu s mojom malom obitelji pomolio (večer uoči blagdana).
Drugo mjesto koje nije toliko popularno a meni drago je Gospino polje povrh sela Bili Brig. Mala kapelica koju sam isto posjećivao sam i s obitelji, ali kada tu nije bilo gužve i svjetovne demonstracije pobožnosti. O legendi viđanja Gospe na tom mjestu pričala nam je nekad majka. Kasnije sam se družio sa sada nažalost pokojnim Antunom Štivićem čovjekom najzaslužnijim što pored stare legendarne kapelice sada imaju novu crkvu u kojoj se istini za volju rijetko služe mise. Ovo mjesto je daleko starije svetište primjerice od Međugorja koje je toliko medijski eksploatirano zadnjih nekoliko desetaka godina.
Za treće i četvrto mjesto koje sam (vezano uz Mariju) posjećivao u mladosti, mogu zahvaliti velečasnom Josipu Klariću, kojeg sam uvijek smatrao prijateljem. Vezivale su nas sklonosti prema glazbi, vjeri, ribolovu. On mi je itekako pomogao u nekim trenutcima života i to riječju i svojom pobožnošću. Josip nas je vodio u Voćin i Mariju Bistricu prije Domovinskog rata, kada hodočašća nisu bila simpatična aktualnim vlastima, pa smo znali doživljavati i neugodnosti. Tada sam shvatio da smo itekako zaštićeni, te da nam nitko zlonamjeran nije mogao nauditi. Spavao sam na sjeniku u Stražemanu noć uoči dolaska u Voćin , gledao nepregledne kolone mladih iz Davora, Starog Petrovog Sela i drugih mjesta novogradiškog i požeškog kraja, svirali smo gitare i pjevali svete pjesme, a tadašnja aktualna vlast i njeni poslušnici s tim su se ismijavali i provocirali nas. U Mariji Bistriici spavao sam iza oltara, noć uoči blagdana, jer nas je vozač autobusa (koji nije bio vjernik) istjerao iz vozila, a vani je bilo prohladno i kiša je padala. Napravio nam je zapravo uslugu, jer to hodočašće neću i zbog toga nikada zaboraviti. Te noći sam iskreno poželio da imam obitelj i djecu i eto hvala Bogu to mi se niz godina kasnije i ostvarilo. Sutradan je kardinal Franjo Kuharić koji je predvodio misno slavlje posebno pozdravio nas i našu raspjevanu grupu, jer smo tada bili svima neobični i simpatični. Gledam danas koliko mladih svira i pjeva na hodočašćima i to mi je posebno lijepo i drago vidjeti. Prošlo je od tada puno vremena, a nažalost dogodilo se i veliko ratno zlo, no eto, više nego ikad ljudi poštuju Marijina ili bolje rečeno naša svetišta, koja su zbog stradavanja u ratu stekla još veću vrijednost i značaj.U svemu tome najdojmljiviji je osobni doživljaj hodočašća, pa bi to svakome preporučio. To je sastanak sa samim sobom i s onim što tražiš i istinski želiš. Rajska Djeva (Kraljica Hrvata), posebno je štovana kod nas, pa to već zna cijeli svijet, pa time se i iskreno ponosimo.

- 10:23 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>