Nova Politika
17.01.2010., nedjelja
Što kažu "mali" ljudi iz Slovenije o tamošnjem standardu
Piše : Rajska Jabuka Ovaj vikend posjetila me sa svojom obitelji sestra, koja već niz godina živi u Sloveniji ( Ljubljana ) pa mi priča kako je živjeti tamo u poslijednje vrijeme. 1. cijena rada od lani pala je s 5 eura na sat na maksimalno 3.75, za što se u Ljubljani čovjek itekako dobro mora potruditi da nađe ( npr. za rad u trgovini ) 2. ljudi puno brže i lakše ostaju bez posla, sve ih je više na burzi rada 3. plaća zaposlenica u tekstilnoj industriji je 400 eura mjesečno 4. sestra uz rad studira ekonomiju, jedan od kolegija je posvećen raznim osiguranjima, pa im profesor, predavač tog kolegija, objašnjava da ne može obraniti svoju disertaciju na temu životnih osiguranja, jer je svojim istraživanjem uvidio, te dokazao kako se radi o čistoj pljački. Ponukana njegovim izjavama, provjerila je stanje s tvrtkom s kojom je sklopila ugovor o životnom osiguranju. Naime, upravo je isteklo 10 godina otkako je sklopila taj ugovor, te ga sada može ili prekinuti ili obnoviti. Do sada je uplatila svaki mjesec 100 eura, a ako prekine ugovor, može dobiti samo 4100 eura. Ipak se odlučila za taj potez, jer je shvatila da bi nadalje bila na još većem gubitku, tj. ako prestane uplaćivati nakon istjeka toga ( spasonosnog ?! ) roka, za vrat joj sjeda teška birokracija, nasilno oduzimanje od plaće. 5. kao vidu "poslovnog obrazovanja", morala je prisustvovati tečaju gdje su se tumačile tehnike psihloškog pritiska na radnika kojem se željelo uzeti radno mjesto, ali ne na način da mu se uruči otkaz izravno ( čime bi on automatski po zakonu imao pravo na određene naknade od tvrtke ), već da ga se inidirektnim metodama represije ( omalovažavanje, zahtijevanje nemogućeg ... ) dovede u situaciju psihičke rastrojenosti, kako bi otkaz dao vlastitom voljom, te tako izgubio prava na dotične naknade. 6. nakon ulaska u EU, cijene su u prosjeku porasle oko 50 %. Naravno da se to nije odnosilo i na plaće, naprotiv - o tome se može zaključiti iz prethodnih točaka. A od prijateljica koje su prošle godine radile u Njemačkoj ( brale šparoge ) saznajem da je cijena radnog sata pala s 5 eura ( tolika je bila prije 5 godina kada sam u toj zemlji, članici EU, obavljala isti posao u organizaciji našeg područnog zavoda za zapošljavanje ) na 2 eura. Isti poslodavci sada zapošljavaju upola manje radnika, no – ne znam je li to zbog upola smanjenog obima poslova, ili udvostručenja norme, koja je i onda bila jedva podnošljiva i najzdravijoj osobi ( i do 14 sati dnevno ). Vjerojatno svatko od vas ima nekog poznatog ili u Sloveniji ili u Europskoj Uniji, pa najbolje da se osobno raspita o vjerodostojnosti ovih informacija, te poslovnih i socijalnih trendova uopće. Pozdrav Novoj Politici !  |
, 