Nova Politika
05.01.2010., utorak
Demokracija i zlo - u kakvom su odnosu ?
D E M O K R A C I J A Piše : Toma Juda Doslovce vlast naroda. Pa je onda pojam demokracije modificiran kroz povijest, kao vladavina većine, uz poštivanje prava manjine. No, gdje se svijest o demokraciji izgubila kroz ovo prohujalo vrijeme? Ovo je teško pitanje. Pogotovo kad znamo da je naš mali narod živio 55 godina u jednostranačju. Pa opet, izreći ću ovdje jednu blasfemiju, i jednostranačje ne mora biti loše, naprotiv, može biti mnogo naprednije od višestranačja. Ali, o tome koji drugi puta. Jednostavno, ne želim sada pisati o tome. No, što je ono ključno u demokraciji, ono što daje istinsku moć svakom narodu? Kada bismo bili svjesni toga, iliti te moći, sigurno je da bismo živjeli u drugačijem svijetu, bitno drugačijem sustavu, nego što je to sada slučaj. Ne samo u našoj zemlji, da se razumijemo. KONTROLA je moć koja bi trebala pripadati narodu. No, nju je narod izgubio. Ta kontrola sada pripada strankama, partijama, odnosno kapitalu i interesima koji stoje iza stranaka. Njima su stranke nebitne, odnosno predznaci tih stranaka. Lijevo, desno, socijaldemokratsko, socijalističko, demokršćansko, konzervativno, liberalno, sve je to isto... Oni koje mi nazivamo zastupnicima naroda, oni ne odgovoraju nama, već njihovim strankama, Statutima istih, pokoroviteljima i sličnome. Zašto? Jer nemaju obvezujući i opoziv mandat. A takav mandat bi značio da oni koji su ih i izabrali, mogu KONTROLIRATI njihov rad, ali i, kad nisu zadovoljni njihovim zastupanjem, da ih jednostavno smijene. To narod danas ne može. Kažu narodu, možete, nakon četiri godine, na izborima, kazniti takve zastupnike. Bolje bi bilo reći stranke iz kojih ti zastupnici dolaze. Narod je postao samo glasačka mašinerija i ništa drugo. A time je i lako podložan svakakvim manipulacijama. Žalosno. Da. Žalosno. Promatramo predsjedničke izbore u našoj zemlji. Što se dogodilo u prvom krugu? Izašlo je manje od 50 % građana ove zemlje koji imaju biračko pravo. Pobogu, pa zar ih nije briga tko će biti jedna od poluga vlasti u ovoj zemlji? Jesu li oni svijesni moći koju donosi vlast određenom pojedincu, odnosno grupaciji ( stranka, partija ) kad zadobiju vlast? Mnogi se u ovoj zemlji, a što nije nešto jedinstveno vezano za našu zemlju, već za cijeli svijet, žale da ne upravljaju vlastitim životima, vlastitim sudbinama, pa krive onoga, ovoga, nekog tamo. Alo? Traže krivca na krivom mjestu. Vi, ja, smo krivci, bilo da smo izašli na izbore i birali, ili smo ostali doma. Nema razlike. Prvi odgovoraju za izbor, a drugi za pasivnost, jer ih jednostavno nije briga. Ti potonji odgovaraju i za nesvjesnost što demokracija uopće znači. Mi se igramo demokracije, umjesto da ju obilato koristimo i što je važnije, da se za nju izborimo. Zašto je to tako? Ne znam. Živimo u zemlji gdje vjerujemo da nema poštenih političara. Oni zapravo prolaze pokraj nas. Možda se to dogodi i nakon ovih izbora. Koga ćemo onda kriviti? Umjesto da krivimo sebe. Vjerujemo u iluzije. Hoćemo li imati iluziju ili ćemo imati nešto stvarno, opipljivo, ovisi najviše o nama samima. Z L O Pišu ( naizmjence ) : catwoman i Toma Juda cat Da bi ga eliminirali, jer je jedan od najvećih izvora patnje, potrebno nam je detektirati gdje je to ZLO ? U nekim ljudima, interesnim skupinama koji namjerno manipuliraju tuđim strahom, naivnošću, neinformiranošću, nedovoljnom zainteresiranošću, neinteligencijom, a onda i onim nižim osobinama, kao što su konformizam, pasivnost, sebičnost, opsjednutost materijalnim stvarima i moći / " moći " nad drugim bićima. Dakle, to ZLO u ( manjom mjeri ) postoji i u ostalim pripadnicima društva, koji se daju porobljavati, što zbog STRAHA i NEZNANJA , što zbog IGNORIRANJA tuđe patnje i SEBIČNOG gledanja isključivo uskih vlastitih interesa ili interesa svoje najbliže društvene skupine : obitelji, grada, naroda / države . Ono, dakle ima krajnje veze s EGOM, što smo već ranije razgovarali ... izražen patološki ego poslijedica je nedovoljne količine ljubavi primljene u djetinjstvu, te poslijedične nesigurnosti ( između ostalog, tu je još i jak faktori duhovne razvijenosti svakog spiritualnog bića ) ... dakle, sve se u krajnjoj liniji svodi na nedostatak ljubavi, te nedostatak veze s Kozmičkim Duhom, koji čovjeku daje osjećaj sigurnosti i voljenosti uvijek ( za što se brinu religije, da se taj kontakt ne uspostavi, iako im je to početno bila osnovna svrha ). I tu sada nužno dolazimo do potrebe čišćenja osobnih trauma, te povezivanja s kozmičkim Duhom ( ne odnosi se nužno na sve ljude, neki su već rođeni usklađeni s Prirodnim zakonom i ne trebaju im nikakve "tehnike" ponovne uspostave te veze, poput meditacije ili sl. ), što u krajnjoj liniji - ukoliko se ostvari u većini ljudi - dovodi do pretvaranja demokracije u svoju duhovno napredniju verziju, tzv. " purushotamokraciju" ( purusha = duša, sanskrt ), tj. vladavinu Vrhovne Inteligencije koja se prirodno manifestira i djeluje iz sretnih, plemenitih, inteligentnih ljudi, koji otvoreno razmišljaju i djeluju za dobrobiti svih bića u svojoj lokalnoj i globalnoj domeni. Mislim da je na taj ili sličan pojam ciljao @ Toma Juda, kada je spominjao kako postoji slučaj da jednostranačje bude naprednije od višestranačja. TJ Zlo je oko nas, ali dopustimo onoj zraci o kojoj sam pisao da nas obasja i prepustimo joj se. Pristupimo zlu s jednog drugog gledišta, kao nešto što je tu zbog nas, kako bi nas potaklo, kako bi nas nečemu naučilo. Ovdje smo da učimo ili barem vjerujemo u to da učimo...  cat Doista je zlo u službi dobra ili Vrag u službi Boga, iako se često puta s našeg malog vidokruga kratkog ljudskog života čini drugačijim ... Zlo je sparig partner u vježbanju evolucije.  |
, 