Dosli Mujo i Fata na bracno savjetovanje kod psihologa.
Fata se zali kako je Mujo ne voli vise ko prije, ne gotivi je, raspricala se naveliko.
Doktor iznenada ustane, strastveno poljubi Fatu u usta, pocne da hvata I gnjeci na razlicitim mjestima i sjedne. Fata zanijemila i samo gleda.
Doktor se okrene Muji i kaze: " Vidis, ovo njoj treba bar tri puta sedmicno".
Kaze Mujo: " Ma, doktore, mogu ja nju dovest ponedjeljkom i srijedom al´, vala, petkom ne mogu, igram fudbal sa jaranima."
> Hobotnica na zagorski način:
>
> Sastojci:
> - 1 malo prase (do 15 kg )
> - 1 veća hobotnica (cca 2 kg )
> - krumpir.
>
> Priprema:
> Dok se odojak vrti na ražnju, hobotnica se kuha s krumpirima u
> puno vode i
> posoljeno.
> Kad je hobotnica gotova, a odojak pečen, izvade se krumpiri,
> voda prolije,
> a hobotnica baci mačkama i pesima, da ne zajebavaju dok se jede.
> Uz odojak servirati hladnu pivu ili gemišt.
Kako se zove Slovenska obavjestajna agencija…… CINKARNA Celje…
Letjeli avionom bosanac, hrvat, srbin, slovenac, crnogorac, albanac i makedonac. Hrvat je pilot a bosanac mu pomoćnik. Pokvari se avion i trebaju iskočiti sa padobranom ali ima 6 padobrana a njih 7.
Kaze srbin : "Daj meni jedan padobran, jer ako se meni sta dogodi, svi je nagrebusili, znate vi kakvi smo mi srbi".
Bosanac mu dadne.
"Šteta bi bilo da ja poginem", kaze crnogorac, nas ima najmanje.
Bosanac dadne i njemu.
Albanac kaže : "Ako ja poginem ko' će vam praviti koljače i ljimunad.
Bosanac dadne i njemu.
"Ako ja poginem od koga će te kupovati voće i povrće, vino....reče Makedonac.
Bosanac dadne i njemu.
"Ja sam najpametniji od vas sviju, steta bi bilo da jedna takva inteligencija pogine", kaže slovenac.
Bosanac dadne i njemu.
Ostali u avionu bosanac i hrvat. Kaže hrvat bosancu : " .ebo ti mater glupu, a šta cemo sada mi, jedan padobran a nas dvojica.
Ma ne sikiraj se jarane, imamo mi dva padobrana.
"Kako" - kaže hrvat ?
Pa fino, ja sam slovencu dao rusak, on je najpametniji, snaći će se on do zemlje.
> Što kaže muškarac (u odnosu na nacionalne, vjerske, političke i
> mentalne preference) svojoj ženi, kada mu ona sa koferom u ruci
> objasni da ga ostavlja zbog drugog:
>
> Ateist: Ne vjerujem.
> Budista: Samo da si ti sretna...
> Katolik: Ja sam kriv.
> Židov: Vratit ću ti!
> Pravoslavac: Samo da je naš!
> Agnostik: Zašto nemaš obojicu?
> Musliman: Jedna manje više
> Melankolik: Ubit ću se
> Klerik: Ubit ću te
> Apatik: Dobro...
> Pesimist: Znao sam...
> Optimist: Uzmi ključ - za svaki slučaj
> Realist: To je moj kofer
> Naivac: Kad se vraćaš?
> Racionalist: Nemaš argumenata
> Skeptik: Jesi sigurna?
> Romantik: Ali ja te volim!
> Filozof: Zašto baš danas?
> Odvjetnik: To će te puno koštati
> Bankar: To će me puno koštati
> Japi: Kolika mu je plaća?
> Liberal: Konačno slobodan!
> Komunist: Dužan sam da te dijelim
> Zelen: Idi biciklom
> Klerikalac: Griješila si...
> Socialdemokrat: Poštujem tvoju odluku
> Slovenac: Samo da nije Hrvat!
> Hrvat: Samo da nije Slovenac!
> Albanac: Samo da nije Srbin!
> Srbin: Samo da nije Šiptar!
> Bosanac : Mrš u pičku materinu!
Završila četiri dana iz bajke.
Bakinozlatomalo je opet sa mamom i tatom.
Nastala je vriska kad je čuo otvaranje vrata.
Smijeh i visoki C, koji je naslijedio od dide Rokera.
Neopisiva sreća.
Kad sam ga pitala ide li s bakom i didom njihovoj kući, viknuo je NE ĆU!!!, uzeo moju vestu i daje mi je da je obućem.
Kao, ajdete vi, šta čekate.
Poslije uobičajenog večernjeg rituala, javlja mi Lavica, zaspao je u sekundi, naravno, u svom krevetu.
Po dnevnoj točki 22.
A ja?
Ja sam danas stara nova žena.
Napunjenih baterija.
Nahranjene duše.
Puna energije.
Sve frca oko mene.
Još jučer navečer doma nabrzaka napravila hrpu stvari , što bi u nekim drugim danima rastezala, polako, laganini.
Hiphoper bio također u bajci četiri dana, pa tko bi uživanciju kvario nekakvim slaganjem suđa u mašinu, ili spremanjem kupaone.
Za čas je bilo sve cakum pakum.
Jutro je jutros bilo, ma ne može bolje.
Ma kakva zima, obukla se suknjica, zrihtalo se tip top.
Inače, ja sam žena od traperica, može i hlače, ali ipak rađe traperice.
Imala sam dijete u Domu, gdje radim, koje nijee znalo izgovoriti riječ "noga, noge", nego bi rekao "boga, boge". Imao je svoju "drugaricu", u to vrijeme, koja je uvijek nosila hlače. No jednom, za neku feštu žena obuće šos. On je bio sav u čudu, i zapanjeno je rekao: " pa drugarica ima boge".
E, tako i ja danas.
Imala boge.
Ni ponedjeljak kao da nije.
A jutarnja kava i pušenje vani, nema veze, i nije baš tako zima.
Ni iznenadni sastanak poslije radnog vremena, nema veze.
Ni depre nema.
Ni hormoni ne rade.
Ni vuka nema.
Sve prošlo.
Danas treći dan čuvamo bakinozlatomalo. Prvi put da je duže od jedne noći bez mame i tate. Baka je uzela malo bolovanja jer ga ne koristi i kad treba. Dida je svoj posao sveo na minimum. Morali smo preselit u njihov stan, kao ,da je djetetu bolje jer je u svom prostoru. Ajde dobro. Pristala, samo da budu mirni i da se i oni malo opuste. Kad smo došli, po stanu, malo malo, pa napisana poruka, po mikrovalki, po frižideru, u frižideru za neke sirupe, upute na sve strane, majketi, kao da je Lavicu podigla roda. Papir sa rasporedom od 7 ujutro do 9 navečer. Jedan dan sa Zlatom kroz 22 točke. Pa se ti misli, i nemoj što preskočit. Čitam i smiljujim se. Mislim si, kako zaborave da su i oni djeca, i da je i njih neko podigao, i odgajo, i da su danas dobri ljudi. No dobro, danas su neka druga vremena.
Imali smo i mi neki raspored, ali rastezljiv, i prilagodljiv svakoj situaciji. Bili bi sretni da ih pričuva tko god se ponudi, jer su bake i didovi živili po drugim gradovima, pa je svatko tko se ponudi dobrodošao. Nije bilo pitanje ni gdje ni kako, kad je trebalo, glavno da ima tko čuvat. I kaj im fali. I dobri, i pametni, i lijepi. A koliko su puta zaspali na stolicama u nekom restoranu. Ili, sjedimo u kafiću na moru, i dođe cura, pozna nas iz viđenja, i pita može li prošetat Lavicu, vidi kako je slatka. Naravno da može. Kafić u kvartu Lavica je zvala naš kafić, pa bi ljudi mislili na vlasništvo, a ne na svakodnevnu štaciju.
Danas smo sa Zlatom bili u kafiću. Unutra se puši. Mora dijete upoznati mjesta gdje se opušta. Mami i tati nećemo ništa reći.
Naša dobrica uživa cijeli dan. Igramo se, pjevamo, valjamo, smijemo, ljubimo. Mame i tate se i ne sjetimo.Sve do poslije večere. Onda počinje mala drama.
Sjetim se mame i tate, i neću u krevet. Neću. Neću i neću. Malo plaćem, pa me dida nasmije, pa se onda opet sjetim tate, pa me dida pomazi, pa me baka nosa, i tako nekako, kapituliram ili šetajući baki na ramenu, ili sjedečki didi u krilu. Ne traje to dugo, jer sam jako umoran. Ne spavam po danu. Večeras sam bio dobar, zaspao sam sjedečki dok me dida mazio, odmah poslije večere. Sutra mi se vračaju mama i tata. Bit će vriske od veselja.
Tako sam zadovoljna večeras jer je legao na vrijeme a nije ni jednu suzu pustio. Još sutra uživancija, pa povratak kući. Stavila bi koju sliku, ali ne znam skidati s njhovog laptopa.
Zato samo pjesma.
Nije baš neka pjesma da se živne.
Al zato jedan stari:
Oženio Crnogorac Fatu i prvo jutro joj kaže:
Ja doručkujem u 7, ti napravi doručak bio ja kodkuće, ne bio.
Ručak mi mora bit u 3, bio ja kodkuće, ne bio.
Večera mi mora bit u 8 naveče, bio ja, ne bio.
Na to će Fata njemu:
A ja ti se moram poseksat tri puta nadan,
bio ti ne bio.
Ponedjeljak.
Zima.
Vani odvratno sivo i hladno.
Zabrana rada ponedjeljkom, misao vodilja u 7 ujutro.
I ostalih dana u tjednu.
Al radit se mora.
U autu slušam radio.......
Hajde da u ovom ukakanom ponedjeljku pronađemo glazbenu škrinjicu.....
...i ispunimo je smijehom...
i.........,
nadopunite....