nitko nije otok

bakinozlatomalo

Završila četiri dana iz bajke.
Bakinozlatomalo je opet sa mamom i tatom.
Nastala je vriska kad je čuo otvaranje vrata.
Smijeh i visoki C, koji je naslijedio od dide Rokera.
Neopisiva sreća.
Kad sam ga pitala ide li s bakom i didom njihovoj kući, viknuo je NE ĆU!!!, uzeo moju vestu i daje mi je da je obućem.
Kao, ajdete vi, šta čekate.
Poslije uobičajenog večernjeg rituala, javlja mi Lavica, zaspao je u sekundi, naravno, u svom krevetu.
Po dnevnoj točki 22.
A ja?
Ja sam danas stara nova žena.
Napunjenih baterija.
Nahranjene duše.
Puna energije.
Sve frca oko mene.
Još jučer navečer doma nabrzaka napravila hrpu stvari , što bi u nekim drugim danima rastezala, polako, laganini.
Hiphoper bio također u bajci četiri dana, pa tko bi uživanciju kvario nekakvim slaganjem suđa u mašinu, ili spremanjem kupaone.
Za čas je bilo sve cakum pakum.
Jutro je jutros bilo, ma ne može bolje.
Ma kakva zima, obukla se suknjica, zrihtalo se tip top.
Inače, ja sam žena od traperica, može i hlače, ali ipak rađe traperice.
Imala sam dijete u Domu, gdje radim, koje nijee znalo izgovoriti riječ "noga, noge", nego bi rekao "boga, boge". Imao je svoju "drugaricu", u to vrijeme, koja je uvijek nosila hlače. No jednom, za neku feštu žena obuće šos. On je bio sav u čudu, i zapanjeno je rekao: " pa drugarica ima boge".
E, tako i ja danas.
Imala boge.
Ni ponedjeljak kao da nije.
A jutarnja kava i pušenje vani, nema veze, i nije baš tako zima.
Ni iznenadni sastanak poslije radnog vremena, nema veze.
Ni depre nema.
Ni hormoni ne rade.
Ni vuka nema.
Sve prošlo.