Danas treći dan čuvamo bakinozlatomalo. Prvi put da je duže od jedne noći bez mame i tate. Baka je uzela malo bolovanja jer ga ne koristi i kad treba. Dida je svoj posao sveo na minimum. Morali smo preselit u njihov stan, kao ,da je djetetu bolje jer je u svom prostoru. Ajde dobro. Pristala, samo da budu mirni i da se i oni malo opuste. Kad smo došli, po stanu, malo malo, pa napisana poruka, po mikrovalki, po frižideru, u frižideru za neke sirupe, upute na sve strane, majketi, kao da je Lavicu podigla roda. Papir sa rasporedom od 7 ujutro do 9 navečer. Jedan dan sa Zlatom kroz 22 točke. Pa se ti misli, i nemoj što preskočit. Čitam i smiljujim se. Mislim si, kako zaborave da su i oni djeca, i da je i njih neko podigao, i odgajo, i da su danas dobri ljudi. No dobro, danas su neka druga vremena.
Imali smo i mi neki raspored, ali rastezljiv, i prilagodljiv svakoj situaciji. Bili bi sretni da ih pričuva tko god se ponudi, jer su bake i didovi živili po drugim gradovima, pa je svatko tko se ponudi dobrodošao. Nije bilo pitanje ni gdje ni kako, kad je trebalo, glavno da ima tko čuvat. I kaj im fali. I dobri, i pametni, i lijepi. A koliko su puta zaspali na stolicama u nekom restoranu. Ili, sjedimo u kafiću na moru, i dođe cura, pozna nas iz viđenja, i pita može li prošetat Lavicu, vidi kako je slatka. Naravno da može. Kafić u kvartu Lavica je zvala naš kafić, pa bi ljudi mislili na vlasništvo, a ne na svakodnevnu štaciju.
Danas smo sa Zlatom bili u kafiću. Unutra se puši. Mora dijete upoznati mjesta gdje se opušta. Mami i tati nećemo ništa reći.
Naša dobrica uživa cijeli dan. Igramo se, pjevamo, valjamo, smijemo, ljubimo. Mame i tate se i ne sjetimo.Sve do poslije večere. Onda počinje mala drama.
Sjetim se mame i tate, i neću u krevet. Neću. Neću i neću. Malo plaćem, pa me dida nasmije, pa se onda opet sjetim tate, pa me dida pomazi, pa me baka nosa, i tako nekako, kapituliram ili šetajući baki na ramenu, ili sjedečki didi u krilu. Ne traje to dugo, jer sam jako umoran. Ne spavam po danu. Večeras sam bio dobar, zaspao sam sjedečki dok me dida mazio, odmah poslije večere. Sutra mi se vračaju mama i tata. Bit će vriske od veselja.
Tako sam zadovoljna večeras jer je legao na vrijeme a nije ni jednu suzu pustio. Još sutra uživancija, pa povratak kući. Stavila bi koju sliku, ali ne znam skidati s njhovog laptopa.
Zato samo pjesma.
Post je objavljen 14.02.2009. u 22:40 sati.