Dida je jema sat u malom žepu,
Takvoga sata nima više niko;
Iz njeg se vrime razlilo ka mliko,
Ka vino ća je uteklo svon čepu.
Kad bi dida zasta da otare čelo
I sat bi sta i mudro bi muča
Nije jema srca da odbroji uru
čoviku ća sidne da umoran ruča.
Takvoga sata nima više niko;
Iz njeg se vrime razlilo ka mliko,
Ka vino ća je uteklo svon čepu.
Kad bi dida zasta da otare čelo
I sat bi sta i mudro bi muča
Nije jema srca da odbroji uru
čoviku ća sidne da umoran ruča.
Balada o ćaćinom satu....Krste Juras
misto ćaće ja stavija mog dida...:)))
