tko zna....nitko nista ne zna...krhko je znanje

četvrtak, 29.09.2005.

Kako odabrati zenu...

Jedan covjek se odlucio zeniti. Dvoumio se izmedju tri slicne kandidatkinje.
Tada pokloni svakoj po 5.000 $ i priceka da vidi sto ce one ucinit s tim
novcem.

Prva ode u salon za uljepsavanje. Uredila je kosu, tijelo, nasminkala se,
dotjerala, kupila novu odjecu i uredila vrlo lijepo za tog covjeka. Rekla mu
je da je sve to ucinila da bi mu bila sto privlacnija jer ga jako voli.

Covjek je bio impresioniran.

Druga zena je otisla u ducan kupiti covjeku poklone. Kupila mu je stapove za
golf, neke nove dodatke za kompujter, skupu odjecu. Dala mu je te poklone i
rekla da je potrosila sve novce na njega jer ga jako voli.

Ponovo je bio impresioniran.

Treca zena je ulozila novce na burzi. Zaradila je nekoliko puta vise nego
je ulozila. Vratila mu je 5.000 $, a ostalo stavila na zajednicki racun.
Rekla je da zeli ulagati u njihovu buducnost jer ga jako voli.

Naravno, bio je impresioniran.

Dugo je razmisljao o novcu, zenama, o tome sto su one ucinile s novcem i
tada je odlucio. Ozenio je onu koja je imala najvece sise.

Takvi su muskarci.

POUCAK

Danas se u svijetu potrosi vise novaca na povecanje grudi i Viagru nego na
razvoj lijecenja Alzheimerove bolesti. To znaci da ce 2040.g. postojati
siroka populacija starijih ljudi sa velikim, strsecim grudima i cvrstom
erekcijom koji nece imati pojma sto da urade s tim.

P.S. Rado ova je samo za tebe :)

The price is right....

U ovom materijalistickom svijetu oko nas, zakljucih da sve i svatko ima svoju cijenu, samo je pitanje kolika je ista.

Izadjesh van na ulicu sa svih strana bombardiraju te oglasi "kupi", "povoljno", "najbolji omjer cijene" bla bla ....

Svi smo ispunjeni prevelikim ocekivanjima. Od malena nas odgajaju kao male potrosace, samo je razlika u tome da li nas uce da trosimo novac, da trosimo sebe ili da potrosimo dobra i ljude oko sebe. Zvuci zajedljivo, ogorceno, cinicno ili ljuto?! Varate se, to je samo zakljucak proizveden temeljem vlastite opservacije svijeta i ljudi oko sebe. Svako dobro se placa, svako zlo ostaje nekaznjeno, krivci su nam uvijek drugi jer smo mi sami savrseni. Samo manjina je u stanju priznati svoje mane i reci "oprosti" ali onako od srca, zaista iskreno i bez skrivenih namjera.

Netko mi je prije nekog vremena filozofirao o tome kako dobro uvijek pobjedjuje zlo. Ma u kojem ti svijetu oblaka, bajki i ruzicastih naocala zivis? Zlo moze pobijediti samo produkt kombiniranja dobra i zla, koji biva svjesno (ono jer spol ovdje ne igra nikakvu ulogu niti mijenja ista) zla u sebi i dobra u sebi, i upravo ta dvojnost ga navodi da mrzi zlo i zeli ga unistiti ili zamrzi dobro pa napravi kaos.

Mudriji od mene rece "put do pakla poplocen je dobrim namjerama". Nekome zelis dobro, a za uzvrat dobijas bicem. Hvala, nema problema, okrenut cu i drugi obraz, nabaci jos veci kamen!
Ma wtf, koga briga! Zasto bih se opterecivala tudjim problemima, situacijama, sranjima? Zar cu time biti bolji covjek? Zar cu time ispasti bolji prijatelj, partner whatever? Ma mojne me znas vec kaj!

Krivca prvo trazite u sebi pa tek onda okrivite cijeli svijet. Prvu rijec koju bi nas u zivotu roditelji trebali nauciti je NE. Odlucno, kategoricko NE. Jedna obicna dvoslozna rijec moze promijeniti masu glupih situacija. Ne! Ne zamima me! Nije moj problem!

Trebao mi je cijeli zivot da ju konacno pocnem izgovarati, i znate sto - super je! Hoces se unistiti? Samo naprijed! Zelis se ubiti? OK, tvoja odluka. Ne trazis pomoc? Nema beda, niti je ne nudim. Cemu brinuti tudje brige? Mozes dobiti cir, a onda ces se s tim nositi ti, jer vjerjujte duhobriznici takodjer naplacuju svoje usluge.

Ne bacajte biserje pred svinje, kaze stara latinska poslovica. Ne dajte ljudima previse, niti se ne nudite kao pomoc ukoliko ju sami ne zatraze.

Shakespeare je u jednom sonetu napisao da ljubav nije ljubav ako se mijenja kad se okolnosti i situacija promijeni. Ima puno vrsta ljubavi: roditeljska, djecja, pubertetska, platonska, savrsena, nesavrsena, prijateljska. Zajednicki nazivnik im je samo jedna rijec - ljubav. Postoji li bezuvjetna ljubav? Nope. Svaka ljubav ima uvijete pod kojima opstaje. Moze li se djecja ljubav zadrzati ako dijete ucite samo grubosti? NE. Moze li se prijateljstvo odrzati ako zaboravite pitati prijatelja kako je vec ste samo zaokupljeni sobom? NE. Jeste li iskren prijatelj ako u pola godine ne nazovete niti jednom, zaboravite onu glupu banalnost zvanu "sretan ti rodjendan"? NE. I sto to govori? Ne postoji nesebicnost. Makar zeljeli ono banalno hvala za ucinjeno dobro djelo ipak ocekujete placu u vidu tog hvala, u vidu zahvalnosti.

Moze li se opstati kao Pale sam na svijetu? NE. Trebaju vam ljudi koje cete vi voljeti i koji ce voljeti vas. Davanje i uzimanje. Roba i usluge, trgovina. Sve se moze svesti na jednostavnu racunicu da nema jednog bez drugog. Stalno davanje umori, nastupi zamor materijala pa otvrdnesh i naucis konacno izgovarati NE. Stalno uzimanje ocito ne umara, mozda treba promijeniti taktiku?

Ne mogu reci da imam bezbroj prijatelja. Imam ih malo, onih pravih, onih koji mi daju i kojima dajem i uzivam u toj razmjeni - davanje i primanje. Ljudi se mijenjaju, no ponekad su neki ljudi toliko vjesti lazljivci, da buduci sami vjeruju u laz koju prodaju uvjere i svijet oko sebe da je ta laz zapravo istina. Poput madjionicara koji prodaje trik. Vi ga gladnim ocima znatizelje kupujete, jer zelite znati, zedni ste i gladni spoznaje.

Imam nekoliko posebnih, neprocjenjivih, nezamjenjivih prijatelja koji su uvijek tu. Cak i kad se ne vidimo po pola godine, jave se, pitaju kako si, zanima ih sto im imas za reci. Postoje i oni tzv. prijatelji koji zaboravljaju sve osim sebe - ne zanima ih zaista i iskreno nista u vezi tebe, ali kad njima nesto treba, ubrzo ce se sjetiti tvog broja, adrese, maila ma svega :) Zanimljivi su ti ljudi, svakako su napravljeni. Sareni su. Slojeviti su poput luka ili prazni poput napustene puzeve kucice.

Koji su vam drazi, odgovor pronadjite sami, u sebi, ne u njima....jer na kraju krajeva sto li smo svi mi - samo ljudi sa svim svojim manama i vrlinama, samo sto su jedni spoznali tko su dok drugi jos uvijek pokusavaju biti netko drugi i svijet im je kriv jer se ne okrece oko njih....

Kazu da se ljubav ne moze kupiti, ma ne zavaravajte se - mozete kupiti psa, macku, zeca, kornjacu, ribu, tvora, ma sto vam srce zeli. No nemojte misliti da ce vas samo zato sto ju hranite vasa macka obozavati....nope! To ce ciniti samo pas. Kad zelite biti obozavani - nabavite psa, a zelite li vi obozavati - kupite macku :)

srijeda, 21.09.2005.

Muke po umnjaku...

Prezivjeh i to... Izvadili su mi dva umnjaka s desne strane. Preostaju jos dva... Uf

Pametna plavusha, to zvuci nesto kao iz vica, no meni su narasla sva cetiri. Preciznije, jedan je izrastao a druga tri su cinila nesto poput tantalove muke u kombinaciji s sizifovim poslom buduci za njih u mojim desnima vise nije bilo mjesta, no pametnjakovici iz Perkovceve me uvjeravase da ce izrasti i da je normalno da boli.

Devet godina agonije, dok mi konacno nije prekipjelo i odoh u Gundulicevu. Zena cim je vidjela snimku rekla je "Da, da, sve ih moramo izvaditi no kako zelite - polako i bolno ili brzo i bolno" Zvucalo mi je kao da me pita zelite li da vas pregazi parni valjak jednom ili vam je OK da se jos jednom vrati preko vas.

Ponedjeljak, konacno. Nakon dvosatne agonije doni umnjak konacno je izvadjen. Gornji je jednostavno plopnuo van kao da se nije nicim niti drzao (to je onaj gad koji je jedini izasao kak spada pa zakomplicirao buducnost svojim frendovima nakon njega, te su me te stoke mucile svojim navodnim rastom).

Boli li - dok je narkoza drzala, nisam nista osjecala, samo vidjeh da mi desna strana lica nalikuje onoj napuhnutoj japanskoj ribi koja ubija ako ju krivo spremite. Kao proci ce, a hoce, valjda.... :)

Jucer dobih temperaturu, kako sam alergicna na antipiretike skidanje temperatura predstavlja pravi izazov i za mene i za lijecnike :) Nikada ne biste pogodili sto je upalilo nakon 12 sati pokusavanja - obican krumpir. Narezah ga i omotah oko cela, zglobova ruku i nogu i polozih preko trbuha. Oko dva ujutro, temperatura se spustila na normalu. Tko bi rekao da je primitivna medicina (ovo procitasmo u nekoj prastaroj knjizi o lijecenju biljem).

U bunilu temperature sanjah svasta - od poziva na degustaciju finih francuskih sireva, a ne mogu niti zvakati, do osvojene nagrade - dozivotne zalihe jagoda i sladoleda po izboru a ne mogu ih konzumirati :) Vjerojatno zato sto ne mogu jesti sad sanjam hranu. Osim dva usrkana obroka cokolina i frutolina u iznosu 2 dl definitivno niste u stanju nista jesti. Zube ne mozete sastaviti gornje s donjima, rane vas muce, pljuckate krv....i onda kazu - vadjenje umnjaka je djecja igra. Nda....djecja igra u stilu Vampire: Bloodlines u kombinaciji s bilo kojom koljacinom u kojoj vi najvise krvarite i pri tom tu istu krv ispijate konsantno u nekom perverznom uzivanju...

Sve bi bilo ok da me ista ova agonija ne ceka ponovno za manje od mjesec dana. Uzas. Odlucila sam se za bozicne praznike nagraditi godisnjim odmorom. Mislim da sam ga nakon svega uvelike zasluzila....

srijeda, 14.09.2005.

Sumrak samuraja

Zanimljivo je kako japanski film djeluje na covjeka. Ma kako narativan bio, ma kako usporili radnju, ma kako mu nedostajalo tipicnih americkih odlika koje ovdasnja publika guta poput zraka, naprave savrsenstvo rijeci, pokreta, mimike.....

Upravo se vratih s odgledanog jos jednog fantasticnog filma iz repertoara azijskog filma kojeg priredishe u Broadway kinima.

Tasogare Seibei (2002)

Dojmljiv film jednog od najplodonosnijih japasnih rezisera Yojija Yamade (autor je u svojih 74 godine zivota snimio preko 77 filmova, zaista impresivan i bogat opus).

Prica je to o Seibei Iguchiju, siromasnom udovcu, nizerangiranom samuraju, koji se nije zelio uzdici u svijetu koji je prijetio nadvladati njegov kodeks zivota - kodeks samuraja. Iako izvrstan macevalac kratkim macem, prinudjen prodati najvece blago koje samuraj moze imati - svoju katanu, kako bi platio pogreb svoje susicave zene, nije izgubio niti prodao svoj osjecaj casti, svoju ljubav spram senilne majke (iako su scene s majkom koja ne prepoznaje sina tragicne, nasmijete se te sve skupa postaje tragikomicno, dok vam u ustima ostaje lagan okus gorcine spram nezavidne situacije plemenita covjeka), spram najveceg blaga koje siromak moze imati - sjaja u oku svojih obozavanih kceri, njihovog smijeha, gledanja kako odrastaju i stasaju. Iako je imao sanse uzdici se i postati visoko pozicioniranim samurajem cak i unutar svog klana, odabrao je brigu za obitelj. U jednom trenutku u filmu opisuje svoju ljubav spram dviju kceri koje su mu sva radost u nimalo laganom zivotu kao ljubav ratara spram zitnog polja, koje dozrijeva i donosi bogati urod.

Zaradjujuci danju kao pisar u skladistu obliznjeg dvora, u sumrak se brine o obitelji, trudeci se zaraditi za svakodnevi skromni obrok izradjujuci kaveze za kukce i obradjuci skrtu zemlju.

Ovom casnom covjeku zivot pomuti povratah ljubavi iz djetinjstva koja sada kao "vracena mlada" (razvedena zena) u zivot Sumraka unosi zrake sunca, u kucu smijeh i dodir brizne zene, a kcerima uzor i njeznu stegu brizne majke.

U sumrak, samuraj je prinudjen birati izmedju kodeksa samurajske casti i obitelji, izmedju zivota i smrti, izmedju casti i placenickog posla, izmedju starog nacina i modernizacije koja prijeti unistavanjem feudalnog poretka prema kojem zivi....

Finale filma, s dva samuraja, dva heroja predstavlja poetski istkanu pricu o casti, zrtvi, zivotu, i ljubavi....Tragedija se nadvija na Seibeijev nacin zivota, sumrak samuraja je blizu.....

Iako u filmu ne nedostaje nekoliko lijepo izkoreografiranih prizora duela, oni dijelovi koji su prozeti skrtim dijalogom, a tekst izgovoren mimikom tijela, daskom vjetra ili muzikom, donose u potpunosti ono po cemu je japanski film drugaciji. Ispricati pricu bez puno specijalnih efekata, samo finim tkanjem radnje, punocom likova i onim zadovoljnim osjecajem koji vas ispuni svaki puta kad se susretnete s remek djelom.

Mozda je rjecitije od mene to izrekao jedan posjetitelj kina prilikom izlaska iz dvorane: "Sam nikada ne bih pogledao ovaj film niti na dvd-u niti na kazeti. Bio bi mi dosadan vec nakon prvih 5 minuta. Na velikom ekranu stopio sam se s vama i usao u film. Prozivio sam svaku scenu poput nemocnog promatraca koji usrdno zeli pomoci."

Just another day...

Jos jedan dan sporo se vuce. Uzas, srijeda. Obichno je ponedjeljak jedini dan u tjednu koji mi pokvari raspolozenje samim svojim dolaskom - prerano skrati vikend i zapochne turbo ludnicom kao da je prije toga nije bilo radnih dana.

Uzasno je razvucen. Iako se trudim glasu dodati dozu optimizma, imam osjecaj da strankama zvucim kao da su me upravo probudili. Cedevita, kava, cokolada.... buh.... bash mi se nishta ne da...

Jos pod dojmom neobichne priche isprepletena u prekrasan anime Hayaoa Miyazakia "Howlov pokretni dvorac", uz muziku koja je dovoljno intenzivna da poprati svaki prizor a s druge strane dovoljno izniman crtez koji se imao prilike vidjeti u njegovim prijasnjim djelima.

Buduci je film ipak radjen pod dirigentskom palicom Disneyeve kuce, osjeca se korekcija u odnosu na jacinu poruke koju je nosio Spirited away, no crtez je ostao jak, forma nije pomucena americkim producentom i Miyazaki ostaje prekrasan uz visestruka gledanja...

Kako doznah kao podloga za scenarij posluzila je novela engleske knjizevnice D.W.Jones, no bez crteza Miyazakia ostali biste zakinuti za uzbudljivu pricu o ljubavi u kojoj nitko nije onakav kavim se na prvi pogled cini.

Prica zapocinje negdje u Europi 19-og stoljeca, te upoznajemo marljivu 18-ogodisnjakinju Sophie koja nakon oceve smrti zivi sa macehom i dvijema polusestrama, pomazuci macehi u izradi sesira za dame. Naizgled obican zivot nase junakinje zauvijek promijene dva sudbonosna susreta - onaj sa sarmantnim carobnjakom Howlom koji izbjegava uhode Vjestice iz Pustopoljine, te same posjete Vjestice koja nasu junakinju zacara jakom carolijom te ju pretvori u 90-ogodisnju staricu.

I onako naruseno samopouzdanje djevojke koja sebe smatra "obicnom, cak i ruznom" ovime se dodatno zakomplicira, te drazesna bakica Sophie bjezi od svojih ukucana ne zeljevsi se prikazati u svom oronulom, staroscu poruznjelom liku pogrbljene 90-ogodisnje starice. Smatrajuci da joj samo mocan carobnjak moze pomoci, odluci pronaci Howla i njegov pokretni dvorac. Na putu kroz Pustopoljinu upoznaje Repoglavog (strasilo) te joj on pomogne pronaci lebdeci dvorac naocitog carobnjaka.

Kako bi ostala u dvorcu, bakica Sophie odluci se predstaviti kao nova cistacica te svojim mladim duhom i energicnoscu, osvaja sve dvorajane - Howla, demona Calcifera i Howlovog pomocnika Markla.
U zelji da povrati svoj prijasnji izgled i godine, Sophie odluci sklopiti nagodbu s demonom Calciferom te ga osloboditi suzanjstva i neobicne veze njega, dvorca i Howla. U pricu se upetljava i mocna dvorska carobnica gospodja Sullivan, ranije spomenuta Vjestica iz Pustopoljine, rat, besmisao rata itd.
Iako Howla zovu kradljivcem srdaca zaljubljenih djevojaka, odnos izmedju Howla i Sophie produbljuje se, te oboje spoznaju vlastitu snagu. Stovishe, oboje po prvi puta iskuse snagu, moc i jacinu prave i istinske ljubavi.

Nemojte propustiti ovaj izvrstan anime pogledati tijekom Tjedna azijskog filma. Izvrstan je... necete pozaliti utrosenih 2 sata gledanja :)

utorak, 13.09.2005.

Stvari nisu uvijek onakve kakvima se cine....

Danas dobih od prijateljice jako lijepu pricicu na mail, stoga je odlucih podijeliti sa svima...

Dva andjela putnika zaustavila su se da prenoce u kuci jedne vrlo mocne obitelji. Obitelj je bila
netakticna i nije im odobrila da se smjeste u gostinjskoj sobi njihove vile. Umjesto toga dali su im
mali prostor u hladnom podrumu kuce. Dok su raspremali lezajeve na podu, stariji andjeo ugledao je jednu pukotinu na zidu, i popravio ju je. Kada ga je mladji andjeo upitao zasto je to napravio, stariji mu je odgovorio, "Stvari nisu uvijek onakve kakvima se cine".

Slijedecu noc, andjeli su dosli da prenoce u kucu jednog vrlo siromasnog para, ali muskarac i
njegova zena bili su vrlo gostoljubivi. Nakon sto su sa njima podijelili ono malo hrane sto su
imali, bracni par je dozvolio andjelima da spavaju u njihovom krevetu gdje ce se moci dobro
odmoriti. Kada su se slijedeci dan probudili, andjeli su pronasli gospodina i njegovu suprugu u
suzama. Jedina krava koju su posjedovali, cije je mlijeko bilo njihov jedini izvor prihoda, lezala
je mrtva na polju. Mladji andjeo bio je bijesan i upita starijeg andjela "Kako si mogao dozvoliti da
se to desi? Prvi covjek imao je sve, i ti si mu pomogao; druga obitelj imala je malo toga, ali je
bila spremna sve podijeliti, a ti si dozvolio da im ugine krava.

"Stvari nisu uvijek onakve kakvima se cine; odgovori stariji andjeo. "Kada smo bili u podrumu
one vile, primjetio sam da je u onoj pukotini na zidu sakriveno zlato. Obzirom da je vlasnik bio
opsjednut novcem, zatvorio sam pukotinu tako da im onemogucim da pronadju to zlato."

"Nocas, dok smo spavali u krevetu siromasne obitelji, andjeo smrti dosao je po zenu ovog seljaka, a ja sam mu dao kravu. Dakle, stvari nisu uvijek onakve kakvima se cine".

Ponekad se desi upravo to, kada stvari ne idu onako kako bismo zeljeli;
Neke osobe ulaze u naše živote i brzo odlaze iz njih;

Neke osobe nam postaju prijatelji,ostaju sa nama dugo,ostavljajuci prekrasne tragove u nasim
srcima...

Jucer je povijest.
Sutra, jedna zagonetka.
Danas, jedan poklon.
I zbog toga se zove sadasnjost!

subota, 10.09.2005.

Rijeka

Kad nista pametnije nemate za raditi, a uleti vam super poziv za iznenadni izlet/put van Zagreba, osoba poput mene odmah ga prihvati....

Zagreb - kisha, frizura odvano nije postojana, jos uvijek osjecam miris dima cigarete s jucerasnjeg koncerta. Sto reci...De la soul razocaranje nad razocaranjima....ocekujes zestoki hip hop kojeg je Public Enemy ponudio u Ljubljani prije par godina, a dobijes razvodnjenu limunadu od necega sto je mozda bilo namjereno kao limunada a zapravo je samo obojena vodica.... Bljutavo, otuzno, u svakom slucaju niti sluga onog sto dozivjeh za vrijeme trosatnog koncerta hip hopera u Ljubljani. OK OK drugi bend ali kakve to ima veze? Ekipa je bila spremna a ovi su se samo zafkavali i samo jednu su stvar zaista izveli ostalo je bilo prekenjavanje po stageu....ma i ovo rijeci je previse za komentar ljudi koji su zarili i palili s "Me Myself And I" ....smrc....pa pa RIP gone....bye bye....

U svakom slucaju, nakon bljutavog koncerta izlet u Rijeku bio je pravo osvjezenje.... Sunce, more, kliktaj galeba.... Jednostavno neopisivo.... ispijanje kave uz knjigu.... slusas sirenu broda koji uplovljava....gledas galebove kako poput iskusnih manekena poziraju.... a onda dozivjeh nesto sto rijecima opisati ne mogu....citah knjigu sjedeci na klupi blizu veza....prekrasan primjerak galeba pjegavih prsa i opakog kljuna sepirio se nedaleko mene...izvukoh fotoaparat i naravno ovjekovjecih ga i slikom....no onda se mladi gospodin galeb zaputio put moje klupe i uredno se smjestio na rukohvatu samo 70ak cm od mene....

Gledao me direktno u oci.... stajali smo tako znatizeljno gledajuci jedno drugo a onda se kliktaj oglasio prenuvshi me te postah svjesna da blize nikada ne bijah jednom mocnom letacu, morskom prijatelju....

Galeb se vinuo u nebo, obletio moju klupu u dva kruga iznad i kliktajem me pozdravio.....

Jos sam satima ostala na istoj klupi .... dovidjenja galebe, dovidjenja prijatelju..... poleti i prenesi moj pozdrav pucini.....

srijeda, 07.09.2005.

Jesen...

Ok ok, ne morate me ispravljati, znam da još nije dosla sluzbeno, ali meni je jesen u glavi, oko mene sve je nekako "blue", uspavano, usporeno i zakazalo.

Citah danas nakon podosta vremena blog jedne drage prijateljice. Kako je lako citati retke, a kako ih je tesko sam napisati.

Vani sunce, ali svi se na nešto zale. Te glava, te ovo te ono....'alo ekipa, pa nismo jos za gerijatriju. Ima za to vremena.

Jeste li se ikada osjecali krivima i bjezali od rjesenja i suocavanja s problemom? Jeste li ikada pokusali ne misliti i pozeljeli da se nesto nije dogodilo, te se nadali da ce jednostavno nestati ako na to ne mislite? E tako je meni neko vrijeme. Stotinu puta napisah mail i neposlah ga. Stotinu puta primih se GSM-a i pozeljeh napisati, reci, objasniti, no ne ucinih to. Ne bjezah, vec jednostavno pozeljeh da nesto nestane i promijeni se samo od sebe.

Kako nista u zivotu ne dobijamo besplatno, kako za sve vrijedi princip razmjene (koliko das, toliko dobijes zauzvrat), tako rjesenje neke situacije nece se desiti magicnim putem, ok ok mozda kozmicke sile imaju neke veze s tkanjem nase sudbine, ma necem opce u taj dio se upustati niti sad o tome pisati....

Mozda je put do vlastitog blazenstva oprostiti sebi pogreske, oprostiti si za bol nanesenu kroz dobre namjere (kazu da je put do pakla poplocen dobrim namjerama ....). Zelis nekome od svega srca dobro, i sto ucinis - najvece zlo na svijetu. Osoba zbog tvog cinjenja prozivi pakao, a tvoje su namjere od prvoga trenutka bile dobre, iskrene i nesebicne.

Jedan dragi prijatelj mi non stop govori "nemoj dopustiti da te tudji problemi toliko opterecuju. svatko od nas samostalno donosi odluke koje su na njegovu/njezinu korist ili stetu. niti mozes sprijeciti nekoga u odlucivanju niti odluciti umjesto te osobe."
Dragi moj prijatelju, lako je to reci, ali prvo treba sebi oprostiti za ono "nisam znala, nisam mogla niti pretpostaviti, sanjati ma ni zamisliti tako nesto".

I mozda vam drugi oproste, mozda i ne. Mozda vas drugi nastoje uvjeriti da to nije vasa greska, no najteze je oprostiti sebi i krenuti dalje. Ostaje jedan tup bolni podsjetnik - sto ako ponovim gresku? Nisam osoba koja ce zbog straha prestati koracati, plasiti se napraviti odlucujuci potez, isprobati nesto novo, no boli me kad zbog mog neznanja, naivnosti i pretjeranog povjerenja pate dragi ljudi.

Skepticne sam prirode. Uvijek bila i sumnjam da cu se promijeniti. Ono sto me muci je kako sam mogla biti tako slijepa, naivna i jednostavno povjerovati u ne obicnu laz, vec cijelu mrezu lazi, doslovno od lazi sagradjenog karaktera, od lazi, prijevare i obmane sazdanog hm.... tzv. covjeka.

Ona je mogla oprostiti, ali nece zaboraviti. No osobno niti mogu zaboraviti a oprostiti - nikada! Sto je najgore, u pocetku sam zeljela razumjeti, shvatiti zasto, zanimao me odgovor. Sada - NE!

I tako prolazi jos jedan dan, jos jedno poglavlje u zivotnoj knjizi ispisuje se, a mene muci iskonsko pitanje koje si je svatko od nas postavio barem jednom u zivotu - kako oprostiti sebi za zlo pocinjeno dobrim namjerama, kako se osloboditi osjecaja krivnje za nesto sto skrivih bez zle namjere?

<	rujan, 2005					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?