Nike Furiosa

četvrtak, 26.04.2007.

Rekli su o meni / meni ... (muškarci)

Jarac : Kad naučiš kuvati kavu onakvu kakva MENI paše, moći ćemo razgovarat o ostalom!
(pritom mi davši recept za kavu...zapisan na papiru!)

Vodenjak : A jel ti misliš da se mene može klonirati možda? Jer ako da, ne bih želio da moj klon sretne tvog.
(toliko valjda znam prisjesti ljudima)

Ribe : Ne brini, ako budeš bogata, svi će te voliti.
(on jednostavno zna zašto sam tužna i kako riješiti taj problem)

Ovan : Kad bi primučala nešto, umrla bi istog trena.
(i uvijek se nađe PRAVI za takav prigovor)

Bik : Uvik si mi sve govorila pa možeš i sada!
(da, uvijek mu se mogu povjeriti i nikad ne istrača..al znam skupo platiti cijenu)

Blizanac : Neki te put volim više, neki put manje
(što uvijek ovisi isključivo o meni.. :)))))

Rak : Lipo te pitam kako si, a gospodična na to sikće.
(nikako da shvati koje to pitanje baš mrzim)

Lav : Nije izgled ono što je najgore na tebi.
(khm khm.... kako god da zvučala ovo mi je jedna od najdražih izjava)

Djevica : Reći "hvala" za ovo... to valjda još niko nije doživio!
(vjerojatno!)

Vaga : Budući sam ipak ja taj koji je studirao na Sorbonni, mislim da sam onda i najkompetentniji suditi o francuskom šarmu
(a mislim da je ciljao na french kiss)

Škorpion : Ti uvijek na sebi imas detalj previse, ali s ukusom.
(usporedivši moj styling s onim Ksenije Urličić)

Strijelac : Odbrusi mi! Nisi odavno. Reka san ja, this affair never will go so well...
(i nije)

nedjelja, 22.04.2007.

Monte Karlo

Ne mogu si pomoći i bog!

I kad je sunčana i kad se sva zeleni meni je Krapina DEPRESIVNA.
To sigurno od nikoga niste čuli, može bit da sam i malo luda, ali eto. Prije je to do ovog mog nemirnog duha koje vapi za neverama.
I činjenice da tipično dalmatinski, svako popodne ma gdje god bila patim od neke fjake. (A dobro mi dođe i kao izgovor)

Ne pitajte me zašto sam morala ići u Krapinu i okolna mjestašca, no eto, imala sam par sati za izgubiti tamo. A kako me nije zanimala previše rodna kuća dr.Tuđmana, muzej u Kumrovcu, piknik na travi, morala sam posegnuti za dnevnom zabavom negdje drugo.

Npr otići na pizzu u pizzeriju Zaboky U Zaboku. Ili u shopping. Ili u neku birtiju vulgaris ispitati puls mjesta, socijalno-društvenu klimu, namignuti kojem frajeru il što već…

Hm, bila sam gladna, ali sa Zabokyijem sam (čiji je veliki reklamni natpis spazila prva Saudade kad je jednom išla sa mnom) zaplanirala nešto o čemu će malo kasnije bit govora.
A kad sam vidjela da su mi za shopping na raspolaganju Konzum, poljoprivredna ljekarna (za koju sam usput, prvi put čula da postoji) te kineski dućan socijalnog izloga doslovno ukrašen plastičnim cvijećem atraktivnog imena BJORK otpala je i solucija pod rednim br 2.
Tako da… znate već..

Nasumičnim odabirom uletjeh tako u neki kafić. I to kroz skladište. (Da, ono se nastavljalo na terasu na koju sam najprije zakoračila.)
Na "Dobar dan" dobila sam samo odmjeravanje od mlade konobarice te opću tišinu koja je zavladala.
Pomislih da sam možda previdila kakav natpis na vratima.
Npr..
Zabranjen ulaz ženama! (jer osim konobarice ni ž od žena)
ili...
Zabranjen ulaz svima višima od 1,70! (jer landrajući Krapinom nisam vidjela nijednog tipa višeg od sebe.. a nije da sam baš extra visoka)

Vidjevši da unutra nema mjesta (za mene), naime za šankom je bila gužva ko da je subota i ponoć u jedinom disku u gradu, naručila sam kavu za van. (Možda najbolje u park.)
Jer nisam imala nikakvu Gloriju ili Story uz sebe, a i teško da bih se mogla koncentrirat na to "što je Vlatka Pokos dobila za rođendan" kad je moje prisustvo tamo dobrano narušilo "jel me netko tražio/kafić uzdravlje" atmosferu.
Čekala sam tako coffee to go, cupkajući, gledajući uokolo i tražeći prava vrata (ulazna).
Ako sam se već ukazala kroz skladište da bar izađem van u stilu.
Neki su se malo nakašljavali, jedan je frajer gurkao drugog, a ovaj se zacrvenio.
A onaj kraj mene posegnuo je u džep, izvadio ključeve i bacio ih na šank, onako pomalo prema meni. Pa malo prčkao oko njih namjestivši da se DOBRO vidi BMWov znak. Nekako sam znala da je onaj BMW žarkocrvene boje, crnih stakala, s dva auspuha, spušten do poda i nalickanim gumama i izglancanim felgama, a koji sam morala zaobilaziti i skoro preskakat ogradu terase da bih ušla jer je drito parkiran ispred vrata, njegov. Isto ko što sam imala feeling da frajer živi 2 minute od kafića.
Došlo mi da izvadim svoje ključeve.
Pa kud puklo da puklo. Nek se zna, tko što ima... Ključeve na sunce svi!
Ipak, spriječila me u namjeri nadmetanja konobarica koja mi je iskemijala moj macchiato.

"Do viđenja" i odem na prava vrata.

Na kojima doduše nije bilo nikakvog natpisa o zabranama. Ali ako ništa drugo mogu se barem pohvalit da sam bila za vikend u Monte Karlu.

Pusa svima

ps. Odluka je donesena jednoglasno i to nakon kratkog vijećanja moje drage Saudade ou Merde (tanto faz, ne?) i mene
Glavna nagrada naše slijedeće nagradne ige koju budemo organizirale bit će odlazak s nama na pizzu u Zaboky u Zaboku. Pa ko živ, ko mrtav.

subota, 14.04.2007.

Sasvim običan dan

MM se vratio na svoje „radno mjesto“, u baršunastom sakou, finoj košuljici i kravati u istom tonu te prepoznatljivoj jež frizuri. Da ga vidi netko iz odjela za reklame trovremenskog Tafta sigurna sam 100 % da bi mu predložio višegodišnje sponzorstvo.

„MM je, reci!“ taj njegov ozbiljan glas,

Sablaznile smo se kad smo otkrile da ima samo 22 godine, a sa svojim odjevnim kombinacijama i držanjem mislile smo da ima blizu 30.

Pola tog svog „radnog vremena“ proveo je na Iskrici.
Na što je Oficiruša komentirala :“ Znači, nema curu?“
Nisam se odmah snašla. Što ja znam ima li MM curu, ali to što baš ONA to pita.. hm, gospođica koja je samosvijesna i kojoj ne treba frajer jer su skoro svi tako nezreli i „nekako isti“…

I da, najviše o frajerima pričaju baš takve, „koje ih ne trebaju“..

Zato se Bosanka oboružala ljetnim majicama na crvenobijele prugice ispod koje je „nonšalantno“ navukla žutu sportsku majičicu, oko vrata lagani rubac od crnog tila, srebrni kaiš na traperice, crveni ruž i ljubičasto sjenilo, naočale s crnim okvirima i plavim staklom a smeđi sako prebačen preko ruke dok je šarmirala Kolegu. Koji je sjedio na već trećoj kavici vani na terasi iako je bilo niti podne.

Kolega me opet raspitivao za moju prijateljicu i hvalio je, da mu se čini jako inteligentom i zanimljivom. I prigovorio mi što mu stalno spuštam i što li će tek ona o njemu misliti.
Rekla sam mu da ne brine jer da ona nikad ne zaključuje na temelju tuđih opažanja.
„Vjerujem ti, ali definitivno mi odmažeš!“
„Ipak mislim da najviše odmažeš sam sebi..“

I nedugo zatim se naljutio na svoju frendicu jer je otišla na pauzu od 5 minuta BEZ DA JE ZVALA NJEGA.

Otišao je „doma“ u 16:30, no nas tri smo ga u 18:30 vidjele kako čita knjigu i škica uokolo opet vani na kavi.

Đemperića mi nema još od prije Velikog tjedna.
Kad sam ga ponudila bombonima, al je rekao da ne jede slatko za vrijeme korizme.
I pošpotao me da zašto sam ga „tužila“ frendici kako mu se ne sviđa njena frizura.
Ja njemu da se ne izmotava jer sam mu odmah rekla da ću joj prenijeti kritiku.
Ali brzo se on smjestio kod nas pa smo trkeljali o Rambu, Terminatoru, dominantnim mamama, Nigeriji i ružnim knjigama.

Sinoć sam bila jako nostalgična pa sam otišla u kino Grič i gledala Rockyija 6. Kad sam bila mala, obožavala sam kina i tata je mene i brata vodio gledati sve moguće Rambe, Rockyije i Američkog ninđu.
Nisam očekivala ništa posebno, al atmosfera tog kina koji nije nit Cinestar nit Broadway već još uvijek ima onog starijeg gospona koji kida karte te kokice koje ne zasmrde sve, a ono najbolje što film krene odmah, bez reklama koje su negdje u trajanju i preko 15 minuta. Bilo me strah amo da ću biti sama u kinu, no hvala Bogu, bilo nas je oko 20ak.

Eto, a sad me čeka naporan dan…. :(

Pusa svima

subota, 07.04.2007.

....

Zatvorila sam se od 7 navecer u stan.
Bila u ducanu, kupila gluparije za jesti i piti ova 2-3 dana ludnice.
Nemam snage za kuhanje.
Niti za sredjivanje.
Imam prst prasine ispod kreveta.
I brdo neopranog sudja i robe.
Kosa mi je masna.
Upravo vrtim programe i citam blogove.
Bas danas niceg pretjerano zanimljivog.
Cak mi se ne igra ni wow.
Skuzila sam maloprije da sam zaboravila kupit nesto slatko.
A ostala mi je samo jedna ledena kocka koju sam iskopala iz torbe.
Imam i nutellu, al nju jedem iskljucivo s palacinkama.
Koje mi se pogotovo nece dati praviti.
Bit cu sama cijeli dan.
S televizijom.
Kompjuterom.
I bit ce mi bolje nego da sam doma.
Ili da sam kod bilo koga pa da moram imat nasmijeseno lice i urednu odjecu na sebi.
I odgovarat na neka pitanja koja bi mi totalno pokvarila dan.
Nisam se ispovjedila niti sam isla na nijednu misu.
Valjda me Bog gore razumi.

<	travanj, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30

Komentari da/ne?