Nike Furiosa

petak, 30.03.2007.

O restoranima i torbama

Nešto se mora i radit, jel, ljudi moji dragi, PA NEKA BAREM POKUŠAM OTVORITI RESTORAN.
Gdje ću od 0 do 24 guliti krumpire, prati suđe pa malo i kuhati pod kuharskom kapom.

Da, imaju pravo.
Uostalom, zato i studiram pravo.
Sve da bih mogla kuhati u restoranu.

Sve te komplimente zaslužila sam zbog odličnih juha, pašti, šugova, salata, al ljudi su jednostavno pali ničice na koljena kad sam iskemijala par buzara.
Izaberite koju god, one mi još najlakše padaju za napraviti.
Sva mudrost je u tome da se kupi friška riba, škampe ili školjke, ne škrtariti na maslinovom ulju (domaćem, ne iz dućana), češnjaku i peršinu.
Te dobroj čaši vina.

Ali eto, ljudi se jednostavno vole brinuti za druge ljude.
Naročito ako to znači i predložit vam posao za koji vi niti učite niti biste ga željeli raditi.
A ponajviše ako vam predlažu posao koji je na neki njihov bolestan način "ispod" njihovog ranga, a vaš bi pravi posao bio "iznad" njihovog ranga.

(formula : posao koji vam predlažu < njihov posao < vaš potencijalni iliti "ako Bog da" posao )

Da, takvi su ti vrli, divni ljudi.
Od kojih vam savjetujem da se držite dalje.


Uglavnom, u kuhinji mi ne bi trebala nijedna od mojih nekoliko Lacoste torbica.
Isuse, da mi je netko rekao da ću morati toliko pričati o njihovoj praktičnosti te se svaki put "za uvod" u razgovor opravdavati, da ne kažem čak ISPRIČAVATI što IMAM i što VOLIM Lacoste torbe, ne da ne bih vjerovala već bih se smijala ko blesava.
Kad sam ih kupila, tko mi ih je kupio, koliko su koštale i ima li ih na sniženju te po čemu su bolje od recimo onih s pijace.
Raport ljudi moji...i to svaki put iznova. Za istu torbu, koju su već stoput vidjeli.
Isuse, kupi ženi torbu kad je toliko želi, kad je toliko voli.
Ne mora bit za rođendan.
Može bit za bezveze. Ne treba povod za poklone isto kao što ne znači da te netko ne voli jer za rođendan ne dobiješ ništa.
Znate što je najgore? Obično vas raport traže ljudi koji si mogu priuštiti više od vas. Ali ne bi uživali u tim siticama koliko uživate vi. Pa često kažu npr :"Gle, pa ja si mogu kupiti najskuplje čizme pa nisam luda toliko potrošiti...a vidi nju!"
(ista stvar je i s kućom i sa stanovima, i s autom, i svakom mogućom gluparijom)


I još nešto, moje torbe ja uvijek vukljam po podu (kažu mi da zato nikad neću imati novaca), a često mi ispadaju iz ruku... na pod, pa čak mi padnu, vjerovali vi ili ne u blato.
Lacoste torbu samo pobrišem mokrom krpom i kao nova je... ma da mi se da, napravila bih s njima jedan photo session.
Uz to, pašu mi uz garderobu, auto, vespu, trenerku, štikle.
Očekujem da će mi ih kupovati i muž ukoliko ih sama ne budem mogla priuštiti, a on recimo bude mogao. Ako ne može, to nije problem, jer nije poanta ni u glupim torbama.
Samo u jednoj običnoj pažnji.
I da ne budemo cicije prema nikome, pogotovo ne prema ljudima koje volimo i s kojima živimo.


Za kraj, pusa svima... iz kuhinje koja vapi da je izribam, ali mi se ne da, pa će čekati dok se ne odobrovoljim ili mi ne dođe kakav gost nenamjernik s mr. muscolom u rukama ili zavidnom muskulaturom na strateškim mjestima...ili barem s Lacoste torbom ko poklonom... ako je poklon u pitanju (ovisno kakav, naravno) napravim i 5 buzara u rekordnom roku. :)
just try me :)

a sad zapravo, ciao, čeka me moj WoW

besos

utorak, 27.03.2007.

Minus i plus

Danas sam se baš sjetila par tvojih zadnjih dana doma.
Kad si odlazila prvi put.
Pa kad si odlazila drugi put.
I treći put.

Uglavnom, ostat ću na onom drugom putu, kad si 2 dana prije odlaska obukla crvenu haljinu te ostala u istoj zahvaljujući ubitačnom tempu sve do valjda samog odlaska na aerodrom.
Zadnji dan čekao te (pa i mene) odlazak na otok da se oprostiš s nanom. Od koje si kao i obično dobila prodiku plus kolač od mramora.
I oproštaj s Gorilkom koji je baš slučajno nabasao na trajektu u Preku, a ja sam već sva živčana samo čekala da POKUŠA biti neugodan... da zapamtila sam kako me opisao da hodam kao da ću nosom oblake proparati..
Još sam uvijek ljuta na njega zbog cijelog cirkusa koji je bio prouzrokovao IAKO istina je, sama si taj cirkus tražila... (Dobro si prošla. Opalit njemu, u birtiji punoj mahom zadrtih muškaraca, 2 trisketine i proći lišo, to je samo tebi uspjelo)

Rekao mi je Igor poslije da što je trebalo tebi tako šesnoj spetljat se s Gorilkom.
Igor kao Igor, babuskara sklona intrigama... ali čini mi se da je bio u pravu.
Najbolje mi je bilo kad je Gorilka Igorova mama zvala da popravi nekog boga u wc-u (kud bi naš krasan dečko Igor znao išta o popravcima), a ovaj se pojavio u rano jutro i taman sam čekala Ivonu da odemo na misu i govorim ja Gorilku da nek ne ulazi u wc, da je Ivona unutra a on sa onom svojom ručardom navalio na vrata "Ivona, ako si gola obuci se jer ja ulazim!"
E da, i ušao je unutra, a ova počela vrištati...da, toga samo doli ima. Tj. bilo je toga samo doli.


Popodne te čekala kava sa Sandrom odrađena u L.A.a i peripetije s R. koja te po tko zna koji put uvrijedila, natjerala u plač. Ono se moralo izdržati, s onim se moralo pomiriti i nikad mi neće biti jasno kako si uspjela.

Anita, Tanja... i oproštajno piće koje se pretvorilo u lumpovanje u Sharku i Barakudi.

A prije toga susret s Antonijom i kako se ono zove njen muž, Karmelo? Kad mi je falila mrvica da ne puknem od smijeha kad je rekao kako se zove.

Da sam se toliko nalila da sam ostavila auto na parkingu te smo pješke došle doma.
Boro koji me spasio otišavši mi po Hondu da me brat ne ubije ujutro kad vidi da nema s čim na posao.
Izludila sam i vraga i boga pjevajući "minus i plus" koji nam je objema ušao u uši koliko se puta izvrtio tu večer... Koliko smo se smijale nesmislenom tekstu "maherice" Vjekoslave Huljić.
U 4 sata ujutro na cesti, dok je Đenka virila kroz škure "nimalo primjetno" ja sam pjevala, a biće i kričala sa stepenica mašući ti dok si ti teturala prema svojoj kući "Ko amer i Rus"...probudila svoju baku koja mi je lupala štapom po plafonu da budem tiša...
Ne skinuvši ni šminku s lica, popivši samo po litre mineralne onako iz boce iz frižidera, vrtilo mi se u glavi i ja sam legla i znaš što sam se tad pitala... da li na svakom odlasku u tvoj novi svijet u glavi slažeš i prebrajaš te minuse i pluseve? Sve te ZA i PROTIVe?

Kako god bilo, bit ću vrlo neskromna pa ću ti reći da znam da sam ja jedan od prvih i glavnih pluseva na listi "starog" svijeta... I da makar i cijeli ostatak života odlučiš proživejeti u NOVOM svijetu, ja sam sretna što sam svojevrsni status quo, što sam "ZA" na listi koja kontrira svim ZAima na "novoj listi"... i što mi nijedan ZA s druge liste nije ni do koljena...
I znam da "stara lista" gubi samo radi jakih i razarajućih PROTIVa.

Čista matematika.
Uvijek realni minus i plus.

Sretan ti rođendan. Proslavi ga najbolje što možeš. Reci Davidu da nek danas izvoli biti "very nice" ...

Voli te tvoja Nike, plus nad plusevima :)

ponedjeljak, 19.03.2007.

WoW (2.dio)

E da.. ovako sam izgledala na samim počecima ... dok nisam postala skoro pa ovisnik.
Dva dana, preciznije noći, igram s ekipom do 4 ujutro.
Noći provodim u dungeonima. To su vam instance u koje se upućuje maksimalno, ujedno i preporučeno 5 ljudi. Rješavate zadatke, brbljate međusobno, imate svoje kratice* (radi brzine u borbama teško je pisati cijele riječi), ubijate elitne neprijatelje (što znači da vam je i dobiveni experience veći), dobivate strašan "staff" kojeg se ne može kupiti u dućanima, a ako ga slučajno ne možete koristiti prodate ga na aukciji (ja kao human pristess ne mogu nosit kožu, ne mogu koristit axeve, shieldove i sl kao npr ratnici).

U dungeonima svaka klasa ima svoj zadatak. Ja sam svećenica pa su mi glavni zadaci :
1. liječiti suigrače
2. ako tko umre, "uskrsnuti" ga.
U međuvremenu napadam sa čarobnim štapićem, nikako s magijama jer mi one uzimaju manu, a mana mi treba za, dakle liječenje.

Zato često protivnici napadaju baš mene. Kad ubiju healera, lakše je sredit i ostale.
Nisam previše otporna pa me moraju čuvati.

Uglavnom, u igri sam, koliko god netko mislio da je to bacanje vremena, i naučila tj. potvrdila neke svoje teorije o ljudima. Jer naime i igraš s pravim ljudima.
Lako je prepoznat kada iza nekog junaka stoji tinejđer. Većina takvih jurca naokolo, ne razmišlja, uletava bezveze u borbe iako nisu svi spremni, ne sluša kad im se nešto govori ... Vidi se i kad je netko pohlepan. Vidi se kad je čovjek egocentričan i gleda isključivo svoj interes. A švalera ko u priči...

No o wow psihologiji neki drugi put... sad idem spavati jer sam sinoć igrala do 4, a jutros se ustala u 9. A obaveze čekaju..

Zato lijepo pozdravljam svoje wow prijatelje Efektu s kojom sam i u zajedničkom guildu te Aldonzu i Agrippu (gdje god bili)... (Agrippa je muško, da)

Vama svima, kao i obično, pusa

ps. A htjela sam o nedjeljnom ručku :)


* npr. :
np = no problem
kk = ok cool
ty = thank you
tnx/thx = thanks
LFM = looking for more
LFG = looking for group

petak, 09.03.2007.

"Navodno zgodna" & javni demantij

Ovim putem prozivam izvjesnog Babuna, u zadnje vrijeme poznatog i kao Blagajnica radi prouzročenja teških fizičkih ozljeda i nanošenja neizmjernih duševnih boli.
Naime, gore spomenuti, u svom je POSTU od 9. ožujka 2007. kao reakciju na primitak krasnih nagrada, ultramodernih accessoiresa iz tek predstojeće proljetne kolekcije a koje je osvojio na iznimno popularnom natječaju, pošiljateljice istih nagrada Nike Furiosu i miss Merdu, doveo u stanje teške neizvjesnosti i emotivne nestabilnosti izjavivši da je jedna od njih "navodno zgodna".
Nakon tih riječi između mojih klijentica došlo je do verbalnog, a zatim i do fizičkog obračuna koji je prerastao u incident svjetskih razmjera te su obje završile na traumatološkom odjelu hitne službe s teškim ogrebotinama i ugrizima 4. stupnja.

Kao zastupnica obje oštećene stranke zahtijevam radi navođenja objeda i evidentne klevete potpunu naknadu štete u slijedećem iznosu:

1. 10 000 kn za izradu kvalitetnih umetaka i vlasulja zbog počupane kose
2. 30 000 kn po klijentici radi estetskih korekcija na licu povodom incidentom prouzrokovanih devijacija septuma
3. 50 000 kn za oporavak u luksuznom odmaralištu, SPA i wellness centru u švicarskim Alpama
4. 50 000 kn za isti sadržaj naveden pod točkom 3., ali na Maldivima
5. 30 000 kn za standardnu terapiju shoppingom
6. javnu ispriku u Jutarnjem listu, Narodnim novinama kao službenom glasilu RH te na naslovnici blog.hr u podebljanom fontu

Ukoliko gospodin Babun ne postupi u skladu sa zahtjevom, biti ću prisiljena pomoću svojih međunarodnih kontakata iznuditi raspisivanje Interpolove tjeralice za gore navedenim zločincem.

S poštovanjem,

punomoćnica gore navedenih oštećenica,
odvj. Kaznenka Presudić - Odštetić

utorak, 06.03.2007.

Obiteljsko-rodbinske veze

Posvađana sam s 90 % rodbine.
Jer ne mučim kad bih KAO trebala mučati.

I jer mislim da nisam zaslužila da mi se bace sve moje cipele uz komentar da "nitko normalan nema 50 pari cipela".
(Toliko cipela nemam. I većina mi ipak nije završila na smetlištu zahvaljujući mom bratu koji je pravovremeno reagirao i u vrećama za smeće ih odnio na šufit.
Ja sam ih demonstrativno vratila u ormar iako znam da bi stvarno mogle završiti na smetlištu.)

S mamom nemam o čemu razgovarati. Doduše, ona se ni ne pretvara da je nešto ekstra zanima što ima sa mnom.
Dovoljno za predočiti koliko je zanimam je to da je jedna njena prijateljica, s kojom pije kavu nedjeljom poslije mise i to već godinama, saznala da moja mama ima kćer tek kad je mama završila u bolnici.

"A vi ste joj...neka rođakinja?"
"Ne, ne... ja sam joj kćer."
Poslije je ta žena pitala mamu moje prijateljice : "Daj nemoj me zezati, M. ima kćer?!?"
Tad mi je bilo jasno zašto me brdo ljudi s čuđenjem promatralo kad sam im se predstavila tom "kćer titulom"
Nije strašno, ne bojte se. Ima to i puno prednosti, možda i više negoli nedostataka. No o svemu tome možda drugom zgodom.

S bratom se slažem ok. A to je tako jer mu ne proturiječim.
Jer proturječiti njemu nema smisla, a i svaku pozitivnu kritiku shvatio bi kao osobnu uvredu.
On je iznimka od mog pravila da saspem svima sve u lice. Jer ga volim i jako dobro poznam i jer mi za takve ljude nije teško napraviti ustupak.

S većinom od tih 90 % sam posvađana jer me živciraju njihova glupa pitanja i miješanja tamo gdje im stvarno nije mjesto.

Moj glavni razlog što sam bezobrazna je taj što mrzim glumatanja finoće i brige.
A u pozadini tih "riječi u celofanu" stoji žarka želja da iskopaju neku senzaciju, neki dokaz "da nije loše samo njima".

Jer čim se desi nešto loše, telefoni ne prestaju zvoniti.
A kad se desi nešto super, nikoga da čestita.

I bolje možda jer bi se i tada pretrgnuli da i u najljepšoj stvari nađu neki minus.
Sjetite se nekog vjenčanja.
Poslije idu spike tko se kako obukao, kako je rižot bio loš, kako je bilo malo mesa, a juha je bila preslana, kako se mlada napila, a "njeni i njegovi" nisu baš pričali previše.

Moju prijateljicu koja je rodila, ali se nije htjela udati dok je trudna, skoro pa da nisu linčevali pitanjima.
A jedna joj je susjeda rekla (citiram): "A nisi se udala??? Znači nelegalno ćeš roditi!"
To mi je bio biser nad biserima. I ta žena nije neuka starica od 80 godina već ugledna gospođa od kojih 40ak godina. S LEGALNOM djecom i LEGALNIM mužem koji garant sa strane ima par NELEGALNIH ljubavnica.

I sad ti budi ljubazan prema takvima.
A najbolje je oružje baš to : topiti se pred njima, glumiti i cvrkutati... ne dati im gušta.
A ja, što im sve znam izgovoriti, dam im još ekstra materijala za ogovaranje.

Dobro mi je rekao tata (iako radi cipela ne razgovaram s njim).. nikad se neću mudrosti naučiti.

Pusa

<	ožujak, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30	31

Komentari da/ne?