Marketing
Obiteljsko-rodbinske veze
Posvađana sam s 90 % rodbine.
Jer ne mučim kad bih KAO trebala mučati.
I jer mislim da nisam zaslužila da mi se bace sve moje cipele uz komentar da "nitko normalan nema 50 pari cipela".
(Toliko cipela nemam. I većina mi ipak nije završila na smetlištu zahvaljujući mom bratu koji je pravovremeno reagirao i u vrećama za smeće ih odnio na šufit.
Ja sam ih demonstrativno vratila u ormar iako znam da bi stvarno mogle završiti na smetlištu.)
S mamom nemam o čemu razgovarati. Doduše, ona se ni ne pretvara da je nešto ekstra zanima što ima sa mnom.
Dovoljno za predočiti koliko je zanimam je to da je jedna njena prijateljica, s kojom pije kavu nedjeljom poslije mise i to već godinama, saznala da moja mama ima kćer tek kad je mama završila u bolnici.
"A vi ste joj...neka rođakinja?"
"Ne, ne... ja sam joj kćer."
Poslije je ta žena pitala mamu moje prijateljice : "Daj nemoj me zezati, M. ima kćer?!?"
Tad mi je bilo jasno zašto me brdo ljudi s čuđenjem promatralo kad sam im se predstavila tom "kćer titulom"
Nije strašno, ne bojte se. Ima to i puno prednosti, možda i više negoli nedostataka. No o svemu tome možda drugom zgodom.
S bratom se slažem ok. A to je tako jer mu ne proturiječim.
Jer proturječiti njemu nema smisla, a i svaku pozitivnu kritiku shvatio bi kao osobnu uvredu.
On je iznimka od mog pravila da saspem svima sve u lice. Jer ga volim i jako dobro poznam i jer mi za takve ljude nije teško napraviti ustupak.
S većinom od tih 90 % sam posvađana jer me živciraju njihova glupa pitanja i miješanja tamo gdje im stvarno nije mjesto.
Moj glavni razlog što sam bezobrazna je taj što mrzim glumatanja finoće i brige.
A u pozadini tih "riječi u celofanu" stoji žarka želja da iskopaju neku senzaciju, neki dokaz "da nije loše samo njima".
Jer čim se desi nešto loše, telefoni ne prestaju zvoniti.
A kad se desi nešto super, nikoga da čestita.
I bolje možda jer bi se i tada pretrgnuli da i u najljepšoj stvari nađu neki minus.
Sjetite se nekog vjenčanja.
Poslije idu spike tko se kako obukao, kako je rižot bio loš, kako je bilo malo mesa, a juha je bila preslana, kako se mlada napila, a "njeni i njegovi" nisu baš pričali previše.
Moju prijateljicu koja je rodila, ali se nije htjela udati dok je trudna, skoro pa da nisu linčevali pitanjima.
A jedna joj je susjeda rekla (citiram): "A nisi se udala??? Znači nelegalno ćeš roditi!"
To mi je bio biser nad biserima. I ta žena nije neuka starica od 80 godina već ugledna gospođa od kojih 40ak godina. S LEGALNOM djecom i LEGALNIM mužem koji garant sa strane ima par NELEGALNIH ljubavnica.
I sad ti budi ljubazan prema takvima.
A najbolje je oružje baš to : topiti se pred njima, glumiti i cvrkutati... ne dati im gušta.
A ja, što im sve znam izgovoriti, dam im još ekstra materijala za ogovaranje.
Dobro mi je rekao tata (iako radi cipela ne razgovaram s njim).. nikad se neću mudrosti naučiti.
Pusa
Post je objavljen 06.03.2007. u 21:36 sati.