
MM se vratio na svoje „radno mjesto“, u baršunastom sakou, finoj košuljici i kravati u istom tonu te prepoznatljivoj jež frizuri. Da ga vidi netko iz odjela za reklame trovremenskog Tafta sigurna sam 100 % da bi mu predložio višegodišnje sponzorstvo.
„MM je, reci!“ taj njegov ozbiljan glas,
Sablaznile smo se kad smo otkrile da ima samo 22 godine, a sa svojim odjevnim kombinacijama i držanjem mislile smo da ima blizu 30.
Pola tog svog „radnog vremena“ proveo je na Iskrici.
Na što je Oficiruša komentirala :“ Znači, nema curu?“
Nisam se odmah snašla. Što ja znam ima li MM curu, ali to što baš ONA to pita.. hm, gospođica koja je samosvijesna i kojoj ne treba frajer jer su skoro svi tako nezreli i „nekako isti“…
I da, najviše o frajerima pričaju baš takve, „koje ih ne trebaju“..
Zato se Bosanka oboružala ljetnim majicama na crvenobijele prugice ispod koje je „nonšalantno“ navukla žutu sportsku majičicu, oko vrata lagani rubac od crnog tila, srebrni kaiš na traperice, crveni ruž i ljubičasto sjenilo, naočale s crnim okvirima i plavim staklom a smeđi sako prebačen preko ruke dok je šarmirala Kolegu. Koji je sjedio na već trećoj kavici vani na terasi iako je bilo niti podne.
Kolega me opet raspitivao za moju prijateljicu i hvalio je, da mu se čini jako inteligentom i zanimljivom. I prigovorio mi što mu stalno spuštam i što li će tek ona o njemu misliti.
Rekla sam mu da ne brine jer da ona nikad ne zaključuje na temelju tuđih opažanja.
„Vjerujem ti, ali definitivno mi odmažeš!“
„Ipak mislim da najviše odmažeš sam sebi..“
I nedugo zatim se naljutio na svoju frendicu jer je otišla na pauzu od 5 minuta BEZ DA JE ZVALA NJEGA.
Otišao je „doma“ u 16:30, no nas tri smo ga u 18:30 vidjele kako čita knjigu i škica uokolo opet vani na kavi.
Đemperića mi nema još od prije Velikog tjedna.
Kad sam ga ponudila bombonima, al je rekao da ne jede slatko za vrijeme korizme.
I pošpotao me da zašto sam ga „tužila“ frendici kako mu se ne sviđa njena frizura.
Ja njemu da se ne izmotava jer sam mu odmah rekla da ću joj prenijeti kritiku.
Ali brzo se on smjestio kod nas pa smo trkeljali o Rambu, Terminatoru, dominantnim mamama, Nigeriji i ružnim knjigama.
Sinoć sam bila jako nostalgična pa sam otišla u kino Grič i gledala Rockyija 6. Kad sam bila mala, obožavala sam kina i tata je mene i brata vodio gledati sve moguće Rambe, Rockyije i Američkog ninđu.
Nisam očekivala ništa posebno, al atmosfera tog kina koji nije nit Cinestar nit Broadway već još uvijek ima onog starijeg gospona koji kida karte te kokice koje ne zasmrde sve, a ono najbolje što film krene odmah, bez reklama koje su negdje u trajanju i preko 15 minuta. Bilo me strah amo da ću biti sama u kinu, no hvala Bogu, bilo nas je oko 20ak.
Eto, a sad me čeka naporan dan…. :(
Pusa svima
Post je objavljen 14.04.2007. u 11:34 sati.