Marketing
Monte Karlo
Ne mogu si pomoći i bog!
I kad je sunčana i kad se sva zeleni meni je Krapina DEPRESIVNA.
To sigurno od nikoga niste čuli, može bit da sam i malo luda, ali eto. Prije je to do ovog mog nemirnog duha koje vapi za neverama.
I činjenice da tipično dalmatinski, svako popodne ma gdje god bila patim od neke fjake. (A dobro mi dođe i kao izgovor)
Ne pitajte me zašto sam morala ići u Krapinu i okolna mjestašca, no eto, imala sam par sati za izgubiti tamo. A kako me nije zanimala previše rodna kuća dr.Tuđmana, muzej u Kumrovcu, piknik na travi, morala sam posegnuti za dnevnom zabavom negdje drugo.
Npr otići na pizzu u pizzeriju Zaboky U Zaboku. Ili u shopping. Ili u neku birtiju vulgaris ispitati puls mjesta, socijalno-društvenu klimu, namignuti kojem frajeru il što već…
Hm, bila sam gladna, ali sa Zabokyijem sam (čiji je veliki reklamni natpis spazila prva Saudade kad je jednom išla sa mnom) zaplanirala nešto o čemu će malo kasnije bit govora.
A kad sam vidjela da su mi za shopping na raspolaganju Konzum, poljoprivredna ljekarna (za koju sam usput, prvi put čula da postoji) te kineski dućan socijalnog izloga doslovno ukrašen plastičnim cvijećem atraktivnog imena BJORK otpala je i solucija pod rednim br 2.
Tako da… znate već..
Nasumičnim odabirom uletjeh tako u neki kafić. I to kroz skladište. (Da, ono se nastavljalo na terasu na koju sam najprije zakoračila.)
Na "Dobar dan" dobila sam samo odmjeravanje od mlade konobarice te opću tišinu koja je zavladala.
Pomislih da sam možda previdila kakav natpis na vratima.
Npr..
Zabranjen ulaz ženama! (jer osim konobarice ni ž od žena)
ili...
Zabranjen ulaz svima višima od 1,70! (jer landrajući Krapinom nisam vidjela nijednog tipa višeg od sebe.. a nije da sam baš extra visoka)
Vidjevši da unutra nema mjesta (za mene), naime za šankom je bila gužva ko da je subota i ponoć u jedinom disku u gradu, naručila sam kavu za van. (Možda najbolje u park.)
Jer nisam imala nikakvu Gloriju ili Story uz sebe, a i teško da bih se mogla koncentrirat na to "što je Vlatka Pokos dobila za rođendan" kad je moje prisustvo tamo dobrano narušilo "jel me netko tražio/kafić uzdravlje" atmosferu.
Čekala sam tako coffee to go, cupkajući, gledajući uokolo i tražeći prava vrata (ulazna).
Ako sam se već ukazala kroz skladište da bar izađem van u stilu.
Neki su se malo nakašljavali, jedan je frajer gurkao drugog, a ovaj se zacrvenio.
A onaj kraj mene posegnuo je u džep, izvadio ključeve i bacio ih na šank, onako pomalo prema meni. Pa malo prčkao oko njih namjestivši da se DOBRO vidi BMWov znak. Nekako sam znala da je onaj BMW žarkocrvene boje, crnih stakala, s dva auspuha, spušten do poda i nalickanim gumama i izglancanim felgama, a koji sam morala zaobilaziti i skoro preskakat ogradu terase da bih ušla jer je drito parkiran ispred vrata, njegov. Isto ko što sam imala feeling da frajer živi 2 minute od kafića.
Došlo mi da izvadim svoje ključeve.
Pa kud puklo da puklo. Nek se zna, tko što ima... Ključeve na sunce svi!
Ipak, spriječila me u namjeri nadmetanja konobarica koja mi je iskemijala moj macchiato.
"Do viđenja" i odem na prava vrata.
Na kojima doduše nije bilo nikakvog natpisa o zabranama. Ali ako ništa drugo mogu se barem pohvalit da sam bila za vikend u Monte Karlu.
Pusa svima
ps. Odluka je donesena jednoglasno i to nakon kratkog vijećanja moje drage Saudade ou Merde (tanto faz, ne?) i mene
Glavna nagrada naše slijedeće nagradne ige koju budemo organizirale bit će odlazak s nama na pizzu u Zaboky u Zaboku. Pa ko živ, ko mrtav.
Post je objavljen 22.04.2007. u 11:30 sati.