|
|
...Nevernik...
31.10.2005., ponedjeljak
Halloween
Stigla je još jedna noć vještica ili ti ga halloween po američkim standardima, još jedna večer u kojoj pripadnice lijepšeg spola neće skrivati svoj pravi izgled ....
Pa tako danas skoru svugdje u gradu odražvat će se party-i na račun tih vještica... Jest da se ja baš ne uklapam medju njih, al' svejedno ću biti negdje među njima,a isto tako želim svima vama da se provedete ako ćete izlaziti, a cure nemojte skrivati svoju istinu, barem ne danas...
U Ž I V A J T E . . .
|
28.10.2005., petak
Pronađi razlike... :))
Kraj još jednog tjedna, ništa posebnog se nije desilo, al' jednostavno smo svi valjda sretni da je još jedan vikend pred nama i to ovaj puta produženi vikend, onakav kakav treba da bude češće, sutra idem malo na jadran do Opatije pa na Krk,malo odmora treba.....
I evo za kraj jedan link pa pokušajte pronaći razlike ko ne nađe razlike je papčina, da vidimo ko će biti najbolji... s vremenom dobite zvučni signal kao pomoć, pa imajte uključene zvučnike za lakšu igru..... pozdrav......
|
24.10.2005., ponedjeljak
Neki se rode kraj vode...
Konačno sam skupio volje da sastavi ovaj post, već duže vrijeme razmišljam o toj temi i nikak da progovorim... Naime radi se o ovim show-ovima koji su konstantno na programu.... Počnimo s onim, mislim da je bil prvi u nizu,al' neznam kak se zval, ubiti birali su se novi voditelji za novu tv... To sam povremeno pogledao, al' ne patim ja baš na takve neke televizijske gluposti.... Ajde u redu je da se napravi neka audicija, potrebni su novi mladi "talenti" za voditelja, a oni naprave cijeli show na telviziji.... Možda nekoga veseli gledanje takvih gluposti,al' mene užasno nerviraju takve stvari... I ajde sad nakon nekoliko tjedni-mjeseci, neznam ni sam kolko je to trajalo, oni su konstantno dobivali neke nagrade, ovo ono, pobjednik je bil onaj Marin Tironi koji je još dobio hrpu love,auto i neznam kakve gluposti... Sad je nova tv napravila "zvijezdu" od njega on je poništil ugovor i otišel na hrt, vodil neko vrijeme upitnika i od onda ga ja nisam baš vidio na televiziji, a kao neka zvijeza.... Važno iz svega: potrošili su hrpu para na organizaciju, nagrade i sve ostalo....
Idemo dalje, onda je došel onaj "Music talenet show" kak se već zval, ista stvar ko i s ovima, samo se sad birala nova pjevačka "zvijezda"... Isto tako pred kraj showa, svi su zajedno živjeli u nekoj vili,dobivali mobitele, ovo ono, podjedil je Rafo, koji je uz "slavu" dobio i auto, snimanje cd-a, i hrpu para... Bio je zvijezda nekih mjesc dana snimo jednu pjesmu, bolji tekst bi sastavilo dijete u nižem razredu osnovne škole od onog njegovog "ja sam rafo, ja sam rafo"... pa nek si, nakon kojih mjesec dana više se nije čulo za njega, ja osobno nisam čuo da je snimo neku novu pjesmu ili da ga se puštalo na radijskim postajama ili da je uopće neko govorio o njemu..... Važno iz svega: potrošili su hrpu para na organizaciju, nagrade i sve ostalo....
Sad više neznam redoslijed al' bio je još onaj "Hrvatski idol" koji je išao ja mislm u dvije sezone, pa onda "multi talent show"... Onda BB, ajde prva sezeno je još bila donekle, i ponekad sam i ja pogledal što se događa u toj famonoj BB-kući... Isto su tako potrošili hrpu para na opremanje te kuće, za izvršavanje zadataka, prehranjivanje stanara i na kraju za nagradu pobjedniku.... Sigurno svi znaju da je pobjedio rocker Saša, koji je totalno lud, cool i neznam kaj sve ne, pobrao milju i nakon nekoliko tjedna više opće nije bio popularan....
Onda je došao bar, e da skoro sam zaboravio na Survivor, to uopće nisam gledao tak da nemogu pisati o tome... Al' kad su u baru "vodili ljubav" na wc-u svi su odjednom počeli gledati taj show, bilo je u svim novinama, cijela hajka oko toga.... A koga zapravo zanima što su oni radili, osim onih koji uživaju valjda gledati tuđe živote, umjesto da misle o svojemu.... Onda opet opet došla još jedna sezona BB-a i pošto su vidjeli da su se u baru kresnuli na wc-u oni su uporno to htjeli namjestiti da se desi i u BB-u. Čitajući novine i ankete po netu velika većina ljudi gleda samo da bi vidjeli dal' će se neko prasnut ili ne ili hoće se kojoj od natjecateljica vidjeti sisa kad se bude tuširala ili presvlačila.... užas.... a oni su to i namjeravali napraviti zato su stavili u show hrpu frizerka i dalmatinskih galebova... dobitna kombinacija za tv gledanost.... Važno iz svega: potrošili su hrpu para na organizaciju, nagrade i sve ostalo....
Još da i spomenem jednu stvar koja nije vezana uz to,al' nek se nađe tu.... Odu naši "navijači" na Maltu ili Mađarsku "navijati" naprave tučnjavu,štetu i sramotu, a iovako nismo baš na dobrom glasu... Onda HNS dobije kaznu od nekoliko tisuća franaka i oni to plaćaju bez ikakvih problema......
I pitam ja vas nakon svega ovoga što sam napisao koliko je tu novci nepotrebno potrošeno, a kad se skuplja za humanitarnu akciju ili kad je nekome potrebna naša pomoć, onda se nema, teška ekonomska situacija, slabi standard, gdje da pomažemo drugima kad "nemamo" za sebe, a od kud svi ti novci za tu organizaciju svih tih gluposti, za ngrade, za plaćanje kazni zbog divljanja naših "navijača"....
I onda neko veli da nesmijemo gledati na svije materijalno, nego da se trebamo voliti... Ma zajebi ti to, daj se ti voli ako si gladan i nemaš para da si kupiš ono najosnovnije, dok drugi rasipaju pare na gluposti...
Nisam neki materijalista, al' mislim da je ovaj post sasvim realan i nadam se da ga nitko nije krivo shvatio....
Tolko od mene za ovu temu, pa sad vi komentirajte kako vas volja....
|
23.10.2005., nedjelja
Karaoke
Ukratko da vam opišem ovaj nedovršeni vikend... Jučer je bila možda jedna od najboljih subota i izlazaka... U početku je bilo malo gužva vani, al' kako su se kazaljke na satu pomicale tako je bilo sve manje ljudi vani... Makar nije ni bitno kolko ima ljudi vani,ako si s onima koji su tebi dragi... Ipak mislim da je vrhunac večeri bio kad smo se prijavili na karaoke (nemojte misliti da jako lijepo pjevam jer bi se mogli prevariti), al' prijavili smo se vjerojatno zbog povećeg broja promila u krvi... I sad treba odabrati pjesmu, a pošto sam se prijavil sa frendom s kojim se razliazim u svakom pogledu gledajući na izbor pjesma to je bilo jako veliki problem... Prvo za kaj smo se odlučili bila ja Tajči-dvije zvijezdice, al' onda problem, to nemaju kao podlogu.... Sad traži drugu i nakon nekoliko glupih prijedloga s obje strane, usuglasili smo se na Marini od prljavci... Ostale kandidate nebi komentiral jer možete si zamisliti kakvi su bili ako smo nas dvojica bili drugi... Svako doživi svojih 5 minuta slave, neko prije, a neko poslije... Posle smo još malo sjedjeli,a onda svaki svojoj mami doma spavati........
|
20.10.2005., četvrtak
PSMTR....
|
KRATKO JAVLJANE... JUČER SU MI PALI WINDOWSI IZGLEDA DA SU DOBILI PTIČJU GRIPU... DANAS SAM IH USPIO NEKAK OSPOSOBITI, AL' RADE UŽASNO SPORO... DOK SE SVE NE SREDI,MISLIM DA ĆU BITI MALO MANJE OVDJE, AL' MISLIM DA SE USKORO ČUJEMO...
UPDATE 21:50
Evo još da se samo javim na kraju ovog dana,komp još uvjek ne radi kao svi drugi normalni, al' sve će to čika da sredi... javljam se samo da stavim ovo pjesmu koju sam se sad sjetio i čuo... ako neko želi audio verziju pjesme,a ne samo suhi tekst, možda i dobi ako me zamoli....
Ne trebaš mi ništa reći,
svoju prošlost, svoje ime...
Ako će ti biti lakše,
zagrli me, zagrli me...
Uzeću te u naručje
da te čuvam usred zime,
grijaće te moje tijelo,
zagrli me, zagrli me...
Zagrli me oko vrata
oluja se diže,
ne može ti vjetar ništa,
ako priđes bliže,
ako priđes bliže...
Ukrao bih sreću za nas,
kupio bih, nemam čime,
jedino si moje blago,
zagrli me, zagrli me...
Ne trebaju tebi draga
ove pjesme, ove rime,
najviše je sto se može,
zagrli me, zagrli me...
Balašević
|
16.10.2005., nedjelja
Dal' sve te maske kriju bol???
Stara poslovica bi rekla da slika znači 1000 riječi,a mislim da ova slika govori i više... Danas se definitivno osjećam ko jedan od klauna koji su u cirkusu i zabavljaju ljude,ali ne u smislu kao sretan ko klanu nego kao onaj koji ima samo masku sretnog klauna, a ispod... Kada god pogledate nekog od klauna izgleda kao najsretniji čovjek na svijetu i može vas nasmijati bez problema, a sigurno mnogo puta ispod rumenila na licu i crvenog nosa krije se neki sasvim drugi lik... Tako sam danas bio u Austriji, točnije u Leibnez-u (ne zamerajte,ako sam krivo napisal,jer mi ta točnost imena trenutno ne predstavlja ništa...) i izgledao sam kao jedan od klauna,samo umijesto šarenih hlača,crvenog nosa i boje po licu ja sam bio obučen u nošnju, sa osmijehom od uha do uha i šećeš gradom, zabavljaš sve prisutne, radilo se to o ljudima koji su došli s namjerom gledaju hrpu "maskiranih klauna" ili o slučajnim prolaznicima... A ispod tog osmijeha bio je neki drugi ja,totalno loše volje, a da star bude još gora onda te isprovocira hrpa ljudi (al' kad si loše volje isprovocira te svaka sitnica), a najžalosnije da ti se to dogodi i od ljudi od kojih to uopče nisi očekivao... I od ovako lijepe večeri,ja vam nemam ništa lijepšeg da vam kažem osim laku noć moje dame i gospodo....
Ne pitaj me nocas nista pusti me da sutim
Ja nocas trebam mir
Stare rane opet peku moje bitke dalje teku, duso
Ti nemas nista s tim
Sa tvojeg izvora moja se dusa napila
Zedna tvojih godina
I sada mamurna pita gdje je utjeha
Gdje je mladost nestala
Idu dani ja ih pratim, ponekad do tebe svratim
Duso trazim zaborav
Molim sate da se vrate tragovima njenim hodam
Tiho kao da je tu
Sve jos mirise na nju, i dan, i jutro sto ce doci
Nakon ove noci, noci bez sna
I dvjesto godina da ih brojim u samoci
Otkako je otisla.
U mojim venama jos je njenog otrova
Jos je doza prejaka
A tebe ljubim, da ne poludim
Da zaboravim
|
11.10.2005., utorak
Javljanje...
Evo da se malo javim,živ sam,zdrav, ostalo i nije toliko bitno... Dani mi užasno brzo prolaze, nije ni čudo ujutro škola,spavanje popodne, večer svaki dan drugačija, a opet ista i tako svaki dan... Vrijeme pravo jesensko, ujutro magla,hladno, popodne sasvim ugodno, navečer opet malo hladno... tu jesen vani i mogu nekak opisati, al' ovu jesen u meni definitivno nema te riječi s kojom bi ju opisao, pa se ni ne trudim previše...
Za mog kumasvirajte "Jesen stiže dunjo moja" al' polako da se svaka reč razumije... taj dio mi je nekak najbolje ostal u sjećanju iz filma "Jesen stiže dunjo moja", violina svira, čaša u ruci i onda odjednom prevrtanje stola... ma baš ko u filmu...
Ne vjeruj im kad pričaju
u birtiji da sam plako
što mi nekom tužnom pjesmom
stari cigan dušu tako.
Laže selo lažu ljudi
da te nisam prebolio
laže cigan laže pjesma
ja sam sve zaboravio.
Ne vjeruj im kad ti kažu
da se neću oženiti
da ne mogu prežaliti
ne vjeruj im sve ti lažu.
Laže selo lažu ljudi
Da te nisam prebolio
Laže cigan laže pjesma
Ja sam sve zaboravio.
Nek' mi pjesma dušu dira
Nek mi ona život znači
Sve ću dati samo sviraj
Sviraj, sviraj nemoj stati.
OVDJE MOŽETE SKINUTI PJESMU U Mp3 FORMATU...
|
09.10.2005., nedjelja
Odraz mene...
Toga jutra sam stigao putničkom klasom,
pa kući sa stanice časom,
kroz bašte i prečice znane.
A u vojsci sam stekao druga do groba
i hroničnu upalu zgloba
- suvenir na stražarske dane.
Ušao sam na prstima,
mati beše već budna i brzo se prekrstila.
Reče: "Prošlo je k'o za čas,
baš si stigao dobro jer svatovi su tu do nas
pa će ti svirati a ti ćeš birati".
Svadba beše k'o svadba, i šta da se priča,
parada pijanstva i kiča
i poznata cura u belom.
Već po redu poželeh im zdravlja i sreće,
iz ruku mi otela cveće
i sakrila pogled pod velom.
Tad me spaziše cigani,
kum je tražio pesmu, al' ja sam stig'o, briga njih!
Širok osmeh i zlatan zub:
"Znam da nije ti lako, al' danas nemoj biti grub
nego zapovedi šta ćemo svirati!"
Svirajte mi "Jesen stiže dunjo moja", jesen rana,
nek zazvone tambure u transu.
Znam da nije pesma ova za veselje i svatovac,
al' ja moram čuti tu romansu!
Svirajte mi "Jesen stiže dunjo moja", al' polako,
da mi ne bi koja reč promakla.
Sklon'te čaše i bokale, razbio bih svet od šale,
da je samo slučajno od stakla, dunjo moEja...
Retko odlazim kući a pišem još ređe,
i slike su bleđe i bleđe,
pa lepe potiskuju ružne.
Al' nekad poručim piće i tako to krene,
pa stignem u svatove njene,
sve prave su ljubavi tužne.
Nikom ne pričam o tome.
Brzo dođe taj talas i znam da ću da potonem.
Spas mi donose cigani,
oni imaju srce, za svakog od nas, briga njih,
oni me pitaju šta da sviraju...
Svirajte mi "Jesen stiže dunjo moja", jesen rana,
nek zazvone tambure u transu.
Znam da nije pesma ova za veselje i svatovac,
al' ja moram čuti tu romansu!
Svirajte mi "Jesen stiže dunjo moja", al' polako,
da mi ne bi koja reč promakla.
Sklon'te čaše i bokale, razbio bih svet od šale,
da je samo slučajno od stakla, dunjo moja...
|
07.10.2005., petak
Kao talas...
Evo nakon dužeg vremena, sad mi se ćini dugo al' ustvari od utorka da se i ovdje pojavim... Dani mi užasno brzo prolaze, ujutro škola,popodne si malo odspavam,navečer obaveze u društvu i onda opet spavanje... i tak svaki dan... za sad mi ništ ne fali, totalno sam u nekom svojem filmu, u cijelom danu vidim školu, svoju sobu i prostor u kojem imamo probe, sa svojima doma ako se sretem navečr i za vrijeme ručka to je puno,al' neka bude i nedjelja pa da se ispričam i sa svojima... i već uz one uobičajene "jesen je, nemam inspiracije... bla,bla,bla..." to ovaj put preskačem i dotičem se jedne teme na koju nekad znam vrlo burno reagirati...rasprava o toj temi je započela na jednom od foruma,a onda odlučih to prenjeti i ovdje... sad da znam kak bi točno dal ime temi,već bi napisal u naslovu,al' naslov mi je još prazan (možda do kraja posta skontam koji naslov)... ubiti radi se o na neki način bolesnoj ljubavi prema nekoj osobi, možda i nisam sad precizno opisal, al' trudit ću se objasniti na što ciljam... Dakle svi smo mi barem jednom upoznali ili čuli za nekoga koji je malo pretjerao sa svojojm "ljubavlju" prema nekoj osobi, i onda slijedi 260 poruka na dan, 130 poziva na mobilni i još nekoliko na kućni, u bilo koje doba dana ili noći, ne miselći da se tako uznemirava ta osoba ili njezini ukučani ako se zove na kućni i još tome u noći... To se najčešće događa kada ljubav nije uzvračena,a neko silom to želi... Onda slijede neki pokušaji samoubojstva (naravno većinom ostaju samo na riječima),al' ponekad se nađe i neko ko riječi pretvori u djelo,al' takvi su zbilja rijetki, a na to se nadoveže ono ti si kriv/a , imat ćeš me na duši... BWAHWABHA, jednostavno mi je zlo od takvih osoba... pa onda još oni koji si žile režeju zbog nekoga ili gutaju hrpu tableta ili jednostavno opijanje...
Bit ćeš moja ili ničija...
E kad bi svi radili po tome, malo bi nas bilo na ovom svijetu... Vjerujem da smo svi barem jedanput doživjeli da nam ljubav nije bila uzvraćena, naravno nekad boli više, nekad manje,al' to je sve život... Pa kud bi došli da je sve po našem,jednostavno to nije izvedivo i onda jednostavno mrzim osobe koje neznaju sami sebi priznati da su izgubili tu ljubav i koji neznaju pronaći to isto u nekoj drugoj osobi koja će osjećaje uzvratiti... Istina je da samo retki nađu retke, al' jebiga... I tako stigoh do kraja ovog svog posta,a još nemam naslova, a ni volje pisati o takvim ljudima, pa ću staviti za naslov pjesmu koja upravo svira...
I ništa više nije važno...
Lice sveta zlobno i lažno se raspline za čas...
I niko više nije bitan...
Svi su pesak prezren i sitan pesak ispod nas...
|
04.10.2005., utorak
Sve će to mila moja prekriti ružmarin,snjegovi i šaš....
Sve će to, o mila moja
Prekriti ružmarin snjegovi i šaš
I dvije će pokisle ptice
Sa tvoga oka prhnuti na jug
Nijedna suza, nimalo volje
Nijedna slutnja ni glas
A moglo je bolje
Reći ćeš malo je tužno
On je bio kopile i jad
I stajat ćemo, goli i sami
Pod ovo ledeno nebo i mrak
Miriše pelin, pusto polje
Ocvale ruže i med
A moglo je bolje
Gdje, pokaži mi
Gdje, kad tužne sudba ne voli
I čime, od svijeta da se brani
Kao ruža, sa dva smiješna trna
Ili snom
Uzalud, uzalud
Sve je protiv nas...
|
03.10.2005., ponedjeljak
Dal' opće treba naslov???
U nedostatku inspiracije za pisanjem ne preostaje mi ništa drugo nego da samo proslijedim jedan mail koji sam upravo dobio... Nadam se da se neće srditi što sam ga proslijedio na ovu moju malu stranicu, jer baš mi je lepi tekst... i svaki put kad imaš tak nekaj za napisati samo mi pošalji..... pusa...
Nedostaje mi naša ljubav, mila...
Bez nje uz moje vene puže stud...
Nedostaješ mi ti, kakva si bila...
Nedostajem mi ja...
Onako lud...
Ja znam da vreme uvek uzme svoje...
I ne znam što bi nas poštedelo?
Al meni, eto, ništa sem nas dvoje nije vredelo...
znaš, čudno je... čudno je okrenuti jednu novu stranicu.. još čudnije je zatvoriti jednu knjigu.. najčudnije zaboraviti pročitano.. no ovo najčudnije i nije baš često.. sad kad gledam kišu kroz prozor budi se neka čudna slutnja.. slutnja da je ljeto bilo samo san,prespavani, odsanjani, zaboravljeni... ne da kiše nije bilo ljeti, ali bila je to
neka druga kiša, sretnija kiša.. kiša poslije koje je uvijek zasjalo sunce.. sad gledam u daljinu i nema sunca, nema svijetla, nema izlaza.. zaustavljena sam.. zaglavljena sam.. u nekoj drukčijoj
knjizi.. u nekoj tužnoj knjizi.. možda je to samo takav dan.. možda i tu knjigu pročitam.. zatvorim.. zaboravim.. nada umire posljednja.. ali umire...
|
|
|
| < |
listopad, 2005 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
|
|
|
|
1 |
2 |
| 3 |
4 |
5 |
6 |
7 |
8 |
9 |
| 10 |
11 |
12 |
13 |
14 |
15 |
16 |
| 17 |
18 |
19 |
20 |
21 |
22 |
23 |
| 24 |
25 |
26 |
27 |
28 |
29 |
30 |
| 31 |
|
|
|
|
|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv |
|
A nju sam sretao slucajno,
uvek je s pogrešnim bila ona,
ali znao sam da sanja
onaj badem.
Čovjek samo srcem dobro vidi,
Bitno je očima nevidljivo. ...
Postoji plan da je andeli ukradu...
Il bar na cas... Da je vrate medu njih...
Jer nekad Nebo pravi veliku baladu....
I traži rimu za kljucni stih...
Lako je kad te neko ni ne zavoli...
Tad samo tamna strana srca zaboli...
Teško je kad za nekog jedinog i svog postaneš zrnce soli..
Teško je kad Tvoj Neko prestane da te voli...
Džaba bilo konja vranih, po livadi razigranih,
džaba bilo sata i salaša...
Džaba bilo njiva plodnih, vinograda blagorodnih,
džaba bilo karuca, cilaša... Džaba bilo konja vranih, po livadi razigranih,
džaba bilo sata i salaša...
Džaba bilo njiva plodnih, vinograda blagorodnih,
džaba bilo karuca, cilaša...
E, kad nisam s onom koju volem...
Postoje u nama neke neprevodive dubine, postoje u nama neke
stvari neprevodive u reci, ne znam...
Mjesec se sakrio iza oblaka ,
zasad znam, samo dvije zvijezde su na nebu,
kao tvoje oci,
kao biser rose...
na cvijetu sto se zove djurdjevak...
Nije se teško zaljubiti, nego je to teško reci.
Ljubav je staklo koje se lomi ako ga covjek primi suviše nesigurno ili suviše cvrsto.
U ljubavi i ratu sve je dopušteno.
Budite kao baklja na nebu, zraceci ljubav i svjetlost. Zamislite tisucu takvih baklji na nebu, poput sjajnih zvijezda u dalekim galaksijama koje možete vidjeti za vedre noci. Vi imate u sebi istu snagu da zracite ljubav i svjetlo i trebali biste sjajiti poput zvijezde, od trenutka kad se probudite ujutro pa do trenutka kad idete spavati.
COVJEK KOJI NIŠTA NE RISKIRA, NE CINI NIŠTA, NIJE NIŠTA I NE POSTAJE NIŠTA.
ON CE MOŽDA IZBJECI PATNJU I BOL, ALI NE MOŽE NIŠTA NAUCITI NI OSJETITI, MJENJATI SE NI RASTI, LJUBITI NI ŽIVJETI. SAMO ONAJ KOJI SE USUDI, ISTINSKI JE SLOBODAN.
Ništa na svijetu ne cini tako sretnim kao sanjarenje.
Ako zvuci predobro da bi bilo istinito, onda tako i jest.
Ne veruj nitkom više nego samom sebi.
Ako kažes neku tajnu svom prijatelju, vodi racuna da i on ima svog prijatelja.
Ako voliš nemoj kriti jer nije zabranjeno zaljubljen biti!
Ljudi oprastaju sve osim iskrenosti.
Naposletku...
Ti si dobro znala ko sam ja...
Otkud sad te suze, moja mila?
Rekla si da se za tocak bršljan ne hvata...
Zalud izgužvana svila...
To je tako...
Ne pravi od tuge nauku...
Mami svetlo na sledecem bregu...
Okopnice moj otisak na tvom jastuku...
Kao "jezuška" u snegu...
Razbicu gitaru...
Crn je mrak ispunjava...
Odavno se svoje pesme bojim..
Pomera u meni one gene Dunava...
Pa ja tecem... I kad stojim...
Ali opet...
Dal' bi ikad bila moja ti
da sam vojnik u armiji ljudi?
Rekla si da baš ne umem novce brojati...
I da je Ništa sve što nudim...
Naposletku, ti si navek znala da sam svirac...
Brošic što se teško pribada...
Da me moze oduvati najblazi Nemirac...
Da cu u po reci stati...
Da se necu osvrtati...
Nikada...
Redaš po vitrini
fini porculanski svet...
Al' ja sam figurica bez žiga...
Pazi... To je bajka što ti pada na pamet...
Fali ti baš ovaj cigan?
Ne, mila...
Tek u jesen otkriju se boje krošanja...
Sve su slicne u leto zelene...
Naposletku... Ti si dobro znala ko sam ja...
Cemu suze lepa ženo?
Draga moja, ti si navek znala da sam pajac...
Moj je šešir šatra pomicna...
Usne, tice-rugalice... A u oku tajac...
Da sam kaput sa dva lica...
Da sam Gospo'n Propalica...
Obicna...
Naposletku, ti si navek znala da sam svirac...
I da je nebo moja livada...
Da me može oduvati najblazi Nemirac...
Da cu u po reci stati...
Da se necu osvrtati...
Nikada...
|
|
