|
|
...Nevernik...
07.10.2005., petak
Kao talas...
Evo nakon dužeg vremena, sad mi se ćini dugo al' ustvari od utorka da se i ovdje pojavim... Dani mi užasno brzo prolaze, ujutro škola,popodne si malo odspavam,navečer obaveze u društvu i onda opet spavanje... i tak svaki dan... za sad mi ništ ne fali, totalno sam u nekom svojem filmu, u cijelom danu vidim školu, svoju sobu i prostor u kojem imamo probe, sa svojima doma ako se sretem navečr i za vrijeme ručka to je puno,al' neka bude i nedjelja pa da se ispričam i sa svojima... i već uz one uobičajene "jesen je, nemam inspiracije... bla,bla,bla..." to ovaj put preskačem i dotičem se jedne teme na koju nekad znam vrlo burno reagirati...rasprava o toj temi je započela na jednom od foruma,a onda odlučih to prenjeti i ovdje... sad da znam kak bi točno dal ime temi,već bi napisal u naslovu,al' naslov mi je još prazan (možda do kraja posta skontam koji naslov)... ubiti radi se o na neki način bolesnoj ljubavi prema nekoj osobi, možda i nisam sad precizno opisal, al' trudit ću se objasniti na što ciljam... Dakle svi smo mi barem jednom upoznali ili čuli za nekoga koji je malo pretjerao sa svojojm "ljubavlju" prema nekoj osobi, i onda slijedi 260 poruka na dan, 130 poziva na mobilni i još nekoliko na kućni, u bilo koje doba dana ili noći, ne miselći da se tako uznemirava ta osoba ili njezini ukučani ako se zove na kućni i još tome u noći... To se najčešće događa kada ljubav nije uzvračena,a neko silom to želi... Onda slijede neki pokušaji samoubojstva (naravno većinom ostaju samo na riječima),al' ponekad se nađe i neko ko riječi pretvori u djelo,al' takvi su zbilja rijetki, a na to se nadoveže ono ti si kriv/a , imat ćeš me na duši... BWAHWABHA, jednostavno mi je zlo od takvih osoba... pa onda još oni koji si žile režeju zbog nekoga ili gutaju hrpu tableta ili jednostavno opijanje...
Bit ćeš moja ili ničija...
E kad bi svi radili po tome, malo bi nas bilo na ovom svijetu... Vjerujem da smo svi barem jedanput doživjeli da nam ljubav nije bila uzvraćena, naravno nekad boli više, nekad manje,al' to je sve život... Pa kud bi došli da je sve po našem,jednostavno to nije izvedivo i onda jednostavno mrzim osobe koje neznaju sami sebi priznati da su izgubili tu ljubav i koji neznaju pronaći to isto u nekoj drugoj osobi koja će osjećaje uzvratiti... Istina je da samo retki nađu retke, al' jebiga... I tako stigoh do kraja ovog svog posta,a još nemam naslova, a ni volje pisati o takvim ljudima, pa ću staviti za naslov pjesmu koja upravo svira...
I ništa više nije važno...
Lice sveta zlobno i lažno se raspline za čas...
I niko više nije bitan...
Svi su pesak prezren i sitan pesak ispod nas...
|
|
|
| < |
listopad, 2005 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
|
|
|
|
1 |
2 |
| 3 |
4 |
5 |
6 |
7 |
8 |
9 |
| 10 |
11 |
12 |
13 |
14 |
15 |
16 |
| 17 |
18 |
19 |
20 |
21 |
22 |
23 |
| 24 |
25 |
26 |
27 |
28 |
29 |
30 |
| 31 |
|
|
|
|
|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv |
|
A nju sam sretao slucajno,
uvek je s pogrešnim bila ona,
ali znao sam da sanja
onaj badem.
Čovjek samo srcem dobro vidi,
Bitno je očima nevidljivo. ...
Postoji plan da je andeli ukradu...
Il bar na cas... Da je vrate medu njih...
Jer nekad Nebo pravi veliku baladu....
I traži rimu za kljucni stih...
Lako je kad te neko ni ne zavoli...
Tad samo tamna strana srca zaboli...
Teško je kad za nekog jedinog i svog postaneš zrnce soli..
Teško je kad Tvoj Neko prestane da te voli...
Džaba bilo konja vranih, po livadi razigranih,
džaba bilo sata i salaša...
Džaba bilo njiva plodnih, vinograda blagorodnih,
džaba bilo karuca, cilaša... Džaba bilo konja vranih, po livadi razigranih,
džaba bilo sata i salaša...
Džaba bilo njiva plodnih, vinograda blagorodnih,
džaba bilo karuca, cilaša...
E, kad nisam s onom koju volem...
Postoje u nama neke neprevodive dubine, postoje u nama neke
stvari neprevodive u reci, ne znam...
Mjesec se sakrio iza oblaka ,
zasad znam, samo dvije zvijezde su na nebu,
kao tvoje oci,
kao biser rose...
na cvijetu sto se zove djurdjevak...
Nije se teško zaljubiti, nego je to teško reci.
Ljubav je staklo koje se lomi ako ga covjek primi suviše nesigurno ili suviše cvrsto.
U ljubavi i ratu sve je dopušteno.
Budite kao baklja na nebu, zraceci ljubav i svjetlost. Zamislite tisucu takvih baklji na nebu, poput sjajnih zvijezda u dalekim galaksijama koje možete vidjeti za vedre noci. Vi imate u sebi istu snagu da zracite ljubav i svjetlo i trebali biste sjajiti poput zvijezde, od trenutka kad se probudite ujutro pa do trenutka kad idete spavati.
COVJEK KOJI NIŠTA NE RISKIRA, NE CINI NIŠTA, NIJE NIŠTA I NE POSTAJE NIŠTA.
ON CE MOŽDA IZBJECI PATNJU I BOL, ALI NE MOŽE NIŠTA NAUCITI NI OSJETITI, MJENJATI SE NI RASTI, LJUBITI NI ŽIVJETI. SAMO ONAJ KOJI SE USUDI, ISTINSKI JE SLOBODAN.
Ništa na svijetu ne cini tako sretnim kao sanjarenje.
Ako zvuci predobro da bi bilo istinito, onda tako i jest.
Ne veruj nitkom više nego samom sebi.
Ako kažes neku tajnu svom prijatelju, vodi racuna da i on ima svog prijatelja.
Ako voliš nemoj kriti jer nije zabranjeno zaljubljen biti!
Ljudi oprastaju sve osim iskrenosti.
Naposletku...
Ti si dobro znala ko sam ja...
Otkud sad te suze, moja mila?
Rekla si da se za tocak bršljan ne hvata...
Zalud izgužvana svila...
To je tako...
Ne pravi od tuge nauku...
Mami svetlo na sledecem bregu...
Okopnice moj otisak na tvom jastuku...
Kao "jezuška" u snegu...
Razbicu gitaru...
Crn je mrak ispunjava...
Odavno se svoje pesme bojim..
Pomera u meni one gene Dunava...
Pa ja tecem... I kad stojim...
Ali opet...
Dal' bi ikad bila moja ti
da sam vojnik u armiji ljudi?
Rekla si da baš ne umem novce brojati...
I da je Ništa sve što nudim...
Naposletku, ti si navek znala da sam svirac...
Brošic što se teško pribada...
Da me moze oduvati najblazi Nemirac...
Da cu u po reci stati...
Da se necu osvrtati...
Nikada...
Redaš po vitrini
fini porculanski svet...
Al' ja sam figurica bez žiga...
Pazi... To je bajka što ti pada na pamet...
Fali ti baš ovaj cigan?
Ne, mila...
Tek u jesen otkriju se boje krošanja...
Sve su slicne u leto zelene...
Naposletku... Ti si dobro znala ko sam ja...
Cemu suze lepa ženo?
Draga moja, ti si navek znala da sam pajac...
Moj je šešir šatra pomicna...
Usne, tice-rugalice... A u oku tajac...
Da sam kaput sa dva lica...
Da sam Gospo'n Propalica...
Obicna...
Naposletku, ti si navek znala da sam svirac...
I da je nebo moja livada...
Da me može oduvati najblazi Nemirac...
Da cu u po reci stati...
Da se necu osvrtati...
Nikada...
|
|
