Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/nevernik

Marketing

Kao talas...

Evo nakon dužeg vremena, sad mi se ćini dugo al' ustvari od utorka da se i ovdje pojavim... Dani mi užasno brzo prolaze, ujutro škola,popodne si malo odspavam,navečer obaveze u društvu i onda opet spavanje... i tak svaki dan... za sad mi ništ ne fali, totalno sam u nekom svojem filmu, u cijelom danu vidim školu, svoju sobu i prostor u kojem imamo probe, sa svojima doma ako se sretem navečr i za vrijeme ručka to je puno,al' neka bude i nedjelja pa da se ispričam i sa svojima... i već uz one uobičajene "jesen je, nemam inspiracije... bla,bla,bla..." to ovaj put preskačem i dotičem se jedne teme na koju nekad znam vrlo burno reagirati...rasprava o toj temi je započela na jednom od foruma,a onda odlučih to prenjeti i ovdje... sad da znam kak bi točno dal ime temi,već bi napisal u naslovu,al' naslov mi je još prazan (možda do kraja posta skontam koji naslov)... ubiti radi se o na neki način bolesnoj ljubavi prema nekoj osobi, možda i nisam sad precizno opisal, al' trudit ću se objasniti na što ciljam... Dakle svi smo mi barem jednom upoznali ili čuli za nekoga koji je malo pretjerao sa svojojm "ljubavlju" prema nekoj osobi, i onda slijedi 260 poruka na dan, 130 poziva na mobilni i još nekoliko na kućni, u bilo koje doba dana ili noći, ne miselći da se tako uznemirava ta osoba ili njezini ukučani ako se zove na kućni i još tome u noći... To se najčešće događa kada ljubav nije uzvračena,a neko silom to želi... Onda slijede neki pokušaji samoubojstva (naravno većinom ostaju samo na riječima),al' ponekad se nađe i neko ko riječi pretvori u djelo,al' takvi su zbilja rijetki, a na to se nadoveže ono ti si kriv/a , imat ćeš me na duši... BWAHWABHA, jednostavno mi je zlo od takvih osoba... pa onda još oni koji si žile režeju zbog nekoga ili gutaju hrpu tableta ili jednostavno opijanje...

Bit ćeš moja ili ničija...

E kad bi svi radili po tome, malo bi nas bilo na ovom svijetu... Vjerujem da smo svi barem jedanput doživjeli da nam ljubav nije bila uzvraćena, naravno nekad boli više, nekad manje,al' to je sve život... Pa kud bi došli da je sve po našem,jednostavno to nije izvedivo i onda jednostavno mrzim osobe koje neznaju sami sebi priznati da su izgubili tu ljubav i koji neznaju pronaći to isto u nekoj drugoj osobi koja će osjećaje uzvratiti... Istina je da samo retki nađu retke, al' jebiga... I tako stigoh do kraja ovog svog posta,a još nemam naslova, a ni volje pisati o takvim ljudima, pa ću staviti za naslov pjesmu koja upravo svira...
I ništa više nije važno...
Lice sveta zlobno i lažno se raspline za čas...
I niko više nije bitan...
Svi su pesak prezren i sitan pesak ispod nas...


Post je objavljen 07.10.2005. u 16:32 sati.