
Stara poslovica bi rekla da slika znači 1000 riječi,a mislim da ova slika govori i više... Danas se definitivno osjećam ko jedan od klauna koji su u cirkusu i zabavljaju ljude,ali ne u smislu kao sretan ko klanu nego kao onaj koji ima samo masku sretnog klauna, a ispod... Kada god pogledate nekog od klauna izgleda kao najsretniji čovjek na svijetu i može vas nasmijati bez problema, a sigurno mnogo puta ispod rumenila na licu i crvenog nosa krije se neki sasvim drugi lik... Tako sam danas bio u Austriji, točnije u Leibnez-u (ne zamerajte,ako sam krivo napisal,jer mi ta točnost imena trenutno ne predstavlja ništa...) i izgledao sam kao jedan od klauna,samo umijesto šarenih hlača,crvenog nosa i boje po licu ja sam bio obučen u nošnju, sa osmijehom od uha do uha i šećeš gradom, zabavljaš sve prisutne, radilo se to o ljudima koji su došli s namjerom gledaju hrpu "maskiranih klauna" ili o slučajnim prolaznicima... A ispod tog osmijeha bio je neki drugi ja,totalno loše volje, a da star bude još gora onda te isprovocira hrpa ljudi (al' kad si loše volje isprovocira te svaka sitnica), a najžalosnije da ti se to dogodi i od ljudi od kojih to uopče nisi očekivao... I od ovako lijepe večeri,ja vam nemam ništa lijepšeg da vam kažem osim laku noć moje dame i gospodo....
Ja nocas trebam mir
Stare rane opet peku moje bitke dalje teku, duso
Ti nemas nista s tim
Sa tvojeg izvora moja se dusa napila
Zedna tvojih godina
I sada mamurna pita gdje je utjeha
Gdje je mladost nestala
Idu dani ja ih pratim, ponekad do tebe svratim
Duso trazim zaborav
Molim sate da se vrate tragovima njenim hodam
Tiho kao da je tu
Sve jos mirise na nju, i dan, i jutro sto ce doci
Nakon ove noci, noci bez sna
I dvjesto godina da ih brojim u samoci
Otkako je otisla.
U mojim venama jos je njenog otrova
Jos je doza prejaka
A tebe ljubim, da ne poludim
Da zaboravim
Post je objavljen 16.10.2005. u 19:06 sati.