blijedoplavi ženski rukopis

______________________________________________________________________


Ne, ja ne pišem ni priče, ni balade, ni epitafe.
Čak ni drame za koje sam nekad imala jako bogomdanog talenta.
Ja čitav svoj život pišem jedno te isto pismo.
U noćima punog mjeseca prevodili su ga uglavnom neiskusni studenti
i samouki botaničari
i baš svaku njegovu nesanicu već svi znaju napamet.






izbaci uljeza... by tessa k

...




Ja čitav svoj život pišem jedno te isto ljubavno pismo.

I ponekad netko greškom zaluta u njega... i ne zna kako izaći.
I ponekad netko greškom pronađe sebe u njemu... i poželi predugo ostati.
I samo jednom je to baš ovaj odlomak ovdje

Moje riječi se uvijek lijepe za dva straha: da ću otići i da ću ostati.
I samo jednom je to baš ovaj strah ovdje: da bojazni nema, da su sva mora ista i savladiva, ali je čudesa sve manje.


Treća činjenica s kojom sam uvijek jedva izlazila na kraj je ta što treća latica nema ime;
Voli... Ne voli...

Prikladnih riječi i imena je sve manje, a ja sam veći dio i tako već proćerdala.

Pa kad sam baš ovaj "jednom" krivo imenovala tu laticu
znala sam da sam razočarala svoje četiri najbolje prijateljice,
tri muške nepoznanice
i onu koja se pišem s neugodne i zastrašujuće udaljenosti žile kucavice.


Ali moj je strah bio čudesan

... i tako rječit.


Na milimetar moje kože ispisao je tri tisuće riječi.





Na koncu mi je nježno istetovirao tišinu na lijevom ramenu.




tessa k od tesara