blijedoplavi ženski rukopis

danas sam bila kod mame
i pogledala sam ih opet...

i najednom ih nisam vidjela kao uvele i bezvoljne...

najednom je ta nježna i bjelkasta koprena
povezivala ono vani i ono unutra
srebrnastim sjajem valova

i mojih sjenovitih zamišljenosti između dvaju sunčevih bljesaka.



veliki dan vani kao da je zaboravio na mene...

na sebe...

njegovi su se zvukovi umorni od prelazaka po raznim oktavama
zaustavili na tim zavjesama
prepunim šapta,

lagano ustreptalim od uspomena koje su se odmarale na njima



i mojih snova.
















od svoje mame nisam prihvatila zavjese...
i još uvijek se borimo za neke važne strateške pozicije,

ali naslijedila sam jednu zraku svjetlosti
koja ima ime


i probat ću je proslijediti dalje.














tessa k od tesara