... sa sretnim ishodom
Zamišljam ovaj grad, pa ga knauf pregradnim zidom dijelim popola.
Ž stranu odmah odbacujem kao dekorativni višak.
M potcrtavam dvaput, drugi put lakše, s desna na lijevo... polako kao da se vraćam u prošlost... tu sam formulu jednom znala riješiti, pa mu onda pisanim oduzimanjem oduzimam sve starce i dječake, sve one koji s laktom na spuštenom staklu slušaju krivu glazbu, sve one koji nisu čitali Kunderu... koji imaju čvrste principe, koji sami vole M... one već zauzete i bespovratno zaljubljene, one za ljubav nesposobne i nespremne... i eto me...
već sam na broju 7673.
Kad u formulu ubacim svoje mane, plaho gledam u 7 preostalih...
Vidim - četvorica bi me u jednom času mogla shvatiti... dvojica će se baš večeras zaljubiti u drugu.
Jedan nikada neće pročitati ovaj post.
|