deponij rariteta

nedjelja, 29.05.2005.

Razgovor s konobarom..

S drugim ući u drugu sobu.. Sobu u potkrovlju; s gitarom u lijevom kutu do prozora.
Pustiti da me nakon ugodno nemarnog razgovora privuče k sebi.. I počne ljubiti..
Dylan, Stonesi,Cohen.. U našem društvu ti starci dripci.. Gledaju kako mi gladno jede usne, obraze, vrat.. Slušaju moje neposlušne uzdahe..
Leći s drugim u drugi krevet.. Veći, niži, s dva žuta jastuka u koje mi potone kosa kada se nagne nadamnom.. Biti poslušna dok mi desnom rukom glatko krade naramenice s ramena..
Dati mu da me proba.. Drugom.. Ne Njemu.. Ne Njemu..
Uživati u tuđoj vrućini.. U nepoznatom mirisu.. Izgubiti se u načinu na koji netko drugi izgovori moje ime.. U drugom glasu, pod nježnijim prstima izvijati se kao tanka šiba.. Biti s nekim drugim u sebi.. Ne biti s nikim drugim u nikom drugom.. Nestajati u sasvim drugačijem pogledu.. Daleko od zelenila i magli Njegovog.. Gubiti se u plavetnilu okruženom, kao najfinijim granjem, dugim crnim trepavicama.. Hoće li to biti ugodno nestajanje? Hoće li uopće biti? Hoću li moći? Smjeti? Znati? Umjeti?
S nekim drugim pobjeći nakratko, nakon vrhunca, u potpuni smiraj.. Lagana, umotana u nepoznatu prisutnost.. U drugoj sobi, drugom krevetu, na drugim jastucima, pod tuđim prstima, u stranom pogledu, s novim muškarcem.. Ne s Njim.. Drugi i Ja.. Ja i Drugi..
Voljela bih da možemo otputovati.. Na mjesto bez ljudi, bez ljudi, bez ljudi...

- 22:19 - Komentari (10) - Isprintaj - #

četvrtak, 19.05.2005.

tragikomedija

Zašto ovdje?Zašto sada?
Sa cigaretom, za stolom u kasne sate..
Kome sam nagrada, a kome kazna?
Čiji su koraci to što me prate?

Pitaš li ikada tko vuče konce?
U gužvi zvukova ne čujem jasno..
Jesam li premlada da budem prestara..
Stići ćeš, bojim se, suviše kasno..

Koliko dugo može biti dugo?
U koloni pitanja nigdje nema kraja..
I sve ovo što nam se događa
Da li nas razdvaja ili nas spaja?

Pitam se, pitaš li ovo što pitam..
Ili ti je sasvim nebitno i strano..
U mome malom kazalištu apsurda
Tebi je previše uloga dano...

- 01:22 - Komentari (17) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 16.05.2005.

requiem za snove

''Vaša će psiha biti zaražena dozom nerealnosti, pa ćete kod drugih uočavati emocije koje kod njih uopće ne postoje....''- tako je pisalo danas u jednim dnevnim novinama, pod rubrikom ''Horoskop''.. Smiješno. Upravo to mi se dešavalo godinama, a saznala sam tek danas da sam već dugo zaražena nekakvom'' nerealnošću''. Trebali su to prije reći; pokušala bih si pomoći.. Pronaći nekakav medikament, mast, čarobnu kremu.. Bilo što.. Bilo što, prije nego je prokleta stvar metastazirala.. Nije ugodno biti kliconoša.. Bojim se da svoju bolest ne prenesem na druge.. Možda bih se trebala izolirati..
Sreli smo se jučer nakon što je njegovo nejavljanje odavno doseglo vrhunac.. Zapravo ne; nismo se susreli, nego smo se slučajno dotakli. Bijedan susret. Prije bih zapravo rekla da smo se okrznuli sputani prostorom.. Ja sam hodala u susret drugome, a on je nemarno postojao na autobusnoj stanici.. Nije me ni primjetio iako je nekoliko puta pogledao nehotice u mom smjeru.. Kako tragikomično.. Već tjednima vidim ga u svima, a on mene ne vidi u meni. Pozdravila sam ga..
I vodili smo jedan sasvim nepotreban, prazan, sasvim nebitan razgovor.. Ili smo samo otvarali usta, kako bi iskrivili ispraznost koja se ponosno uspravila na našim licima.. Niti jedan bat, da ga čujem. Niti jedan osmijeh, da mi pobjegne.. Niti jedna riječ da se strmoglavi mimo mene, iz mene, njemu pred noge.. Ništa me nije izdalo predamnom. Bila sam razočarana svojom smirenošću. Ljuta na svoju ruku koja se mirila s pomirenošću. Nije mi bilo jasno kako je samo tako, bez najave, bez pozdrava, otišao onaj plam.. A dala sam mu da me spali iznutra..
Ljubim drugoga.. Ponekad nježno, ponekad strasno.. Ponekad sam tamo, ponekad nisam.. Nekada plaho, nekada tašto.. Sa smislom, bez smisla.. Kao da je bitno?
Zaraženi, oboje, smijemo se svojoj bolesti, jer nam se ne da plakati..

- 01:38 - Komentari (7) - Isprintaj - #

nedjelja, 08.05.2005.

Šesto čulo

U nekim trenucima posve sam blizu sebi.. Onoj nekoj potpuno slobodnoj; bez ijednih kontrolnih vrata, bez šifri, bez težine..
U nekim trenucima, potpuno mirno i lucidno gledam u misao da ga volim.
Sada ga nema.. Ponovno je uspio iskoprcati se iz osjećaja. Ako se ne vrati, neću nestati.. Bit će mi ipak žao što nisam rekla ono što se ionako zna..
Netko je pobacao ispred mene darežljivo vidike prepune boja koje se razlijevaju pod toplinom. Bez njega, sada znam, neću se smrznuti.. Polako, ali sigurno, gubi me. Jasno, pod uvjetom da me je moguće izgubiti.. Gubim li automatski i ja njega ? Gubim samo ono što će mi popadati po putu. Sve ostalo nosim. To mi je najdraži kofer, iako je najteži..
Kao riba, glatka i mirišljava, iako ne potpuno svježa, klizim mu iz ruku.. Nije ni svjestan; misli da se igramo.. Zna li da se ne bojim pada; spremno, strpljivo neki drugi prsti su ispuženi; spremni da me uhvate kada se otkinem od njega.. Nisu njegovi, ali mi ugriju obraze kad zahladi.. Pa i da ih nema, pala bih već na nešto.. Ovaj cvijet ne vene tako lako; samo mijenja boje..
Na momente posve mi je svejedno da li sam bliže istini ili zabludi.. Da li mu je zapravo bitno ili nije.. Slutim relativnost nas; moje ljubavi, njegove neljubavi..
–Voliš li me?- pitala bih ga po prvi puta, iako nisam nikada htjela pitati.. To se ne pita.. To se čuje..
- Zašto me ne voliš?- upitala bih, nakon njegovog odgovora, koji bi bio jedva čujan, nesretan, s kapljicom žaljenja.. Prošaptan poslije polusatne šutnje, bezbrojnih pokušaja izbjegavanja određenih riječi, mog strpljivog pogleda..
-Zašto me ne voliš? Mogli bismo biti tako potpuni..- ponovila bih glupo i umorno; više onako za sebe..
- A zašto ti mene voliš?- mogao bi on reći pomalo nervozno i ljuto, nakon što bi ga prenerazila količina neshvaćanja na mom licu..
- Mogli bismo biti zajedno toliko prazni- dodao bi, bezvoljno gledajući u pod na kojem je dogorijevala cigareta broj xy..
I ja bih shvatila koliko ima pravo.. Koliko je nebitno kako su posloženi pijuni u partiji koja se od početka gubi..

- 22:25 - Komentari (16) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

<	svibanj, 2005					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30	31