Razgovor s konobarom..
S drugim ući u drugu sobu.. Sobu u potkrovlju; s gitarom u lijevom kutu do prozora.
Pustiti da me nakon ugodno nemarnog razgovora privuče k sebi.. I počne ljubiti..
Dylan, Stonesi,Cohen.. U našem društvu ti starci dripci.. Gledaju kako mi gladno jede usne, obraze, vrat.. Slušaju moje neposlušne uzdahe..
Leći s drugim u drugi krevet.. Veći, niži, s dva žuta jastuka u koje mi potone kosa kada se nagne nadamnom.. Biti poslušna dok mi desnom rukom glatko krade naramenice s ramena..
Dati mu da me proba.. Drugom.. Ne Njemu.. Ne Njemu..
Uživati u tuđoj vrućini.. U nepoznatom mirisu.. Izgubiti se u načinu na koji netko drugi izgovori moje ime.. U drugom glasu, pod nježnijim prstima izvijati se kao tanka šiba.. Biti s nekim drugim u sebi.. Ne biti s nikim drugim u nikom drugom.. Nestajati u sasvim drugačijem pogledu.. Daleko od zelenila i magli Njegovog.. Gubiti se u plavetnilu okruženom, kao najfinijim granjem, dugim crnim trepavicama.. Hoće li to biti ugodno nestajanje? Hoće li uopće biti? Hoću li moći? Smjeti? Znati? Umjeti?
S nekim drugim pobjeći nakratko, nakon vrhunca, u potpuni smiraj.. Lagana, umotana u nepoznatu prisutnost.. U drugoj sobi, drugom krevetu, na drugim jastucima, pod tuđim prstima, u stranom pogledu, s novim muškarcem.. Ne s Njim.. Drugi i Ja.. Ja i Drugi..
Voljela bih da možemo otputovati.. Na mjesto bez ljudi, bez ljudi, bez ljudi...
|