Nepoznati Zagreb

Na početku, da ne bude zabune: Ne govorim o oklopima, već o klupama, odnosno o opskrbljenosti javnih površina Trešnjevke (i Zagreba u cjelini) klupama.

Trešnjevka baš nije kvart poznat po parkovima i uređenim zelenim površinama - u centralnom dijelu, Staroj Trešnjevci, nema puno parkova i osim Parka Stara Trešnjevka nema tu niti jedne veće uređene zelene površine (veliki zeleni komad uz trasu Samoborčeka koji se pruža od Trakošćanske pa sve do Selske i Krapinske je pretežno neuređen), dok u vanjskim trešnjevačkim kvartovima, južno, od Knežije pa sve do Prečkog, i sjeverno, u Ljubljanici, Pongračevom, Voltinom, Rudešu, nalazimo uglavnom zelene površine oko novogradnji i tek poneki manji klasični park. (naravno, ŠRC Jarun je posebna priča i neću ga razmatrati u ovom tekstu)

Uglavnom, svi ti parkići i zelene površine su, rekao bih, prilično dobro opskrbljeni mjestima za odmor (klupama). Nije uvijek bilo tako, ali malo-pomalo se situacija popravljala i već mi se dugo nije desilo da sam tražio mjesto za odmor u nekom komadiću trešnjevačke zelene površine i da ga nisam mogao naći. Ali, ono što mi je posebno zanimljivo, najveća koncentracija klupa na Trešnjevci se nalazi na jednom posve neočekivanom mjestu, u ne-parku, s minimalno zelenila, bez dječjeg ogrališta i sličnh sadržaja. Riječ je o platou zgrade na uglu Nehajske i Crikveničke ulice na kojem se nalaze, vjerovali ili ne, čak 84 sjedeća mjesta na gusto složenim metalnim sjedalicama!

Zašto baš tamo i zašto baš toliko?



Pogled sa juga na dio platoa. Snimio: Vanja


Taj plato ima neke dobre i neke loše strane - dobra je strana to što je vrlo uredan: nema smeća, potrganih sjedalica, zapišanih kuteva ... vjerojatno zato što se nalazi uz prometnu Nehajsku ulicu, a preko puta je i policijska stanica. Siguran sam da bi situacija bila puno gora da recimo plato gleda na pokrajnju Trsatsku ulicu.

S druge strane, plato, ovakav kakav jest, baš ne poziva ljude da se zadrže na njemu i upotrijebe neko od tih 84 sjedećih mjesta - prolazim tamo dosta često i ne sjećam se da sam ikad vidio više od 1 (slovima: jednog) čovjeka da sjedi tamo, a najčešće nema niti jednog. (Opaska: na platou su i terase nekih kafića, no one nisu javni prostor, dakle ljude koji sjede na njima ne računam).
Za usporedbu, centralna javna rekreativna površina naselja Vrbani III, trg južno od trgovačkog centra Point, ima tek 54 sjedeća mjesta na klupama (dakle, za trećinu manje) koja su vrlo često solidno popunjena.

Dakle, plato najviše funkcionira kao prometna površina, prelaze ga stanari okolnih zgrada na putu do tramvaja, trgovine, apoteke, prolaze klijenti do obližnjeg javnog bilježnika ... dok mu je "rekreativna funkcija" gotovo nikakva (ako u to ne račumamo rekreativne kavice i pivice u lokalima).

Pitam se da li bi se išta promijenilo kada bi se na platou recimo napravio pješčanik za djecu ili postavilo nekoliko "urban gym" sprava?
Postaviti po platou nekoliko velikih žardinijera koje bi raščlanile taj "brisani" prostor?
Možda bi to bilo dobro mjesto za neku "slobodnu knjižnicu"?
Ili bi se tamo dala napraviti ad hoc izložba neafirmiranih kipara?
Imate li vi neki prijedlog za oživljavanje tog prostora koji je u ovom trenutku tako uredan i dobro opremljen?

Već niz godina pratim sudbine raznoraznih gradskih platoa, od prekosavskih (ispod Mamutice, Siget, Središće) pa do ovosavskih (Ravnice, Volovčica, Savica, Voltino, Staglišće, Špansko) i rijetki su posve funkcionalna mjesta koja bar djelomično aktivno žive (onaj pored Mamutice, Savica), neki su uglavnom samo prolazna mjesta (Ravnice, Staglišće ...), a neki su posve zapušteni (Voltino) ... Smatram da bi bio velik (i zanimljiv!) izazov pokušati oživjeti te prostore čija je najveća prednost to što su oaze pješaka, rijetka mjesta ovoga grada koja nisu zatrpana vozilima.



Jedan od nizova klupa na platou. Snimio: Vanja.


Jedna od grupa klupa. Snimio: Vanja


Pogled s visine na dio platoa. Snimio: Vanja

Oznake: Nehajska ulica, trešnjevka, plato, klupe, zelenilo