Nepoznati Zagreb

Na početku biciklističke staze uz Jarunsku ulicu – patrola kreće! Snimio: Vanja


Posljednjih sam godina imao više nego dovoljno razgovora i rasprava sa znancima i neznancima na temu zagrebačkih biciklističkih staza ... jedni kažu da ih je previše, drugi kažu da ih je premalo ... a ja zapravo kažem da mnoge od njih zapravo nemaju smisla i da je zagrebački pravi problem to što gradske vlasti zapravo uopće nemaju želje niti volje (a ni znanja) pomoći biciklistima tako da je velika većina toga što se po gradu radi u ime biciklista zapravo trošenje love na bezvezno farbanje bez pravog smisla i efekta.

A pravi nivo tog utroška bez pravog efekta se najbolje vidi ovih dana kada je udruga Sindikat biciklista krenula u stvaranje Registra biciklističkih staza grada Zagreba koji će obuhvatiti detaljni pregled svih biciklističkih staza našega grada koje su navedene u popisu koji je dobiven od gradskih službi i u kojem piše da Zagreb ima 200 km biciklističkih staza. Cilj stvaranja tog registra je evidencija svih problematičnih mjesta na tim stazama i podnošenje zahtjeva gradu za njihovo ispravljanje (naravno, u skladu sa raspoloživim budžetom i planovima, što kroz Male komunalne akcije, što kroz veće projekte) te, u drugom koraku, stvaranje mreže POVEZANIHstaza grada kroz inicijative koje će biti predlagane gradu.

Obzirom da me ta tematika zanima onda sam se javio za sudjelovanje u stvaranju Registra i proteklog mjeseca sam napravio pregled nekih od zapadnozagrebačkih staza i došao do zanimljivih saznanja. Jedno od njih je da su najkvalitetnije gradske biciklističke staze u pravilu one koje su građene u doba pred Univerzijadu (npr. uz Ulicu Hrvatskoga sokola, Ulicu Savezne republike Njemačke, Ulicu Ivane Brlić Mažuranić, Jarunsku ulicu ...), a drugo da se i tako dobro zamišljene staze javnim nemarom i gradskom nebrigom mogu pretvoriti u svoju karikaturu (primjer već spomenute Jarunske ulice).

Kako to zapravo izgleda i na što sam tu u stvari mislio?

Kao primjer dobre staze bih naveo onu uz Ulicu Hrvatskog sokola koja na sebi ima tek manje nedostatke. Ta staza je dovoljno široka, odijeljena je od kolnika zelenim pojasom, a od pješačke staze niskim rubnjakom koji ne ometa vožnju i hodanje, na većini raskršća su rubnjaci pravilno spušteni, a staza je propisno označena i u području raskršća. Ono što joj nedostaje je tek poneki loše spušteni rubnjak, jedno raskršće na kojem staza nije ucrtana, dva stupića koji se nalaze posred staze (kod raskršća sa Ožujskom ulicom), kiosk pored Horvaćanske ceste koji se nalazi neposredno uz stazu i nepovezanost sa stazama koje ta staza dotiče (Zagrebačka avenija, staza kroz ŠRC Jarun).

A što je sa Jarunskom ulicom, zašto je njena staza tako loša iako je građena u isto vrijeme i po istom principu/projektu?

Prođite slikom i rječju zajedno sa mnom po toj stazi/“stazi“ i pogledajte samo tu zbirku felera i razmislite da li biste zaista željeli voziti bicikl po takvoj stazi ukoliko biste se morali doslovno pridržavati propisa (što je, ipak, ono što se traži od svih nas)!

Pri ovoj virtualnoj vožnji imajte na umu da bi ova staza zasjala u punome sjaju kada bi bila integrirana u (trenutno nepostojeću) mrežu staza grada – na zapadu bi bila povezana sa Jarunskom biciklističkom stazom (sada su tamo rubnjaci, nepostojeći prijelaz preko Hrgovića ...) i možda preko Hrgovića nekom hipotetskom stazom na Horvaćansku cestu i zapadnim krajevima grada, a na istoku preko starog savskog mosta sa Novim Zagrebom, a recimo nekim biciklističkim alternativnim smjerom preko Veslačke i trnja sa centrom grada. I onda biste mogli, uz pomoć plana grada sa označenim važnim biciklističkim pravcima i putokaza na važnijim raskršćima, upravo tom stazom ugodno i udobno doći od centra ili Novog Zagreba do Jaruna ... no, za sada je ovako:



Početak staze na južnoj strani kod Županića – po zakonu bi biciklist morao dogurati bicikl do ove žute crte i onda zajahati na njega, jer je vožnja po pločniku bez označene staze zabranjena. Rješenje: Treba ucrtati stazu do ruba kolnika kako bi biciklisti mogli vozeći doći s klonika na stazu. Snimio: Vanja


Staza je tek započela … i već završava. I to tajnovito. No, uspio sam odgonetnuti pravi razlog – naime, tim dijelom pločnika je jedini cestovni (!!!) prilaz ulici Jarunska obala. Praktično, ovdje nema nikakvih problema, vozim se i dalje. Zakonski, ovdje bih trebao sići sa bicikla i gurati ga slijedećih 40-tak metara (nakon što sam se otprilike toliko provezao od početka staze). Snimio: Vanja


Iako ovo službeno nije staza ovi ostaci stupića su ipak na njenom koridoru … i taman toliko vire da mogu zbaciti iz sedla nepažljiva vozača ili probušiti neku tanju gumu … primjetite da se drugom planu nalazi nastavak staze … Snimio: Vanja


… a u nastavku prijeti niska krošnja usputnog oraha. Na sreću, pločnik je širok pa ga lako zaobiđemo. Snimio: Vanja


Dolazimo do slijepog odvojka uz potok Črnomerec. Praktično ovdje nema problema … no, zakonski bi trebalo i ovdje sići sa bicikla i pregurati ga preko odvojka. Zar je zaista bilo tako teško označiti taj prijelaz pa da zakonski i praktični pogled na stazu budu istovjetni? Snimio: Vanja


Potpuno ista stvar i na ulici Gredice tek malko dalje. Snimio: Vanja


Sad dolazimo do pravog bisera – ograde koja prepriječuje stazu! Čini se da je stavljena kako auti ne bi mogli zbrisati sa parkirališta bez naplate … pa su onda oštetili bicikliste. U nastavku staza tehnički postoji, no nije označena znakom niti linijom tako da zakonski ne postoji … naravno, ljudi se i dalje voze po njoj, samo sada ilegalno. Snimio: Vanja


Još jedan neoznačeni prijelaz, kod ulaza u ŠRC Mladost, na stazi koja to zapravo sada više i nije. Pratite li me? Snimio: Vanja


U koridoru staze (koja to više nije …) su ne samo branici parkiranih auta (na što smo, na žalost, već navikli) već i prometni znak kojeg bi, kada bi ta staza zaista postala staza , trebalo pomaknuti. Snimio: Vanja


Nakon prometnog znaka slijede nove prepreke: četiri stabla. Protivnici biciklističkih staza bi sad zagraktali: “Sigurno ćete sad zahtijevati da se stabla posijeku!” … no, staza bi se lijepo mogla provesti zavojem između njih – naravno, to bi trebalo i označiti kako bi svima bilo jasno gdje je što. Snimio: Vanja


Još jednom (zakonski) silazak s bicikla, a zatim ponovno sjedanje. U stvarnome životu je to također preferirana akcija jer su rubnjaci neugodni – ako ikad ta staza postane staza, trebalo bi ih spustiti. Snimio: Vanja


I, stigao je kraj stazi (koja to nije)! Iznenada i neočekivano i neoznačeno staza završava u žičanoj ogradi. Zašto? rekao bih da je to zato što je Dom odbojke izgrađena nakon Univerzijade i projektantu/izvođačima se fućkalo za stazu pa su je jednostavno otfikarili, presjekli, bez mogućnosti normalnog prilaza kolniku (s lijeve strane je mreža metalnih ogradica koja sprečava civilizirani pristup cesti). Za praktičnost upotrebe biciklistima ovo rješenje donosi 0 bodova. Snimio: Vanja


Na tome mjestu nestaje biciklistička staza sa južne strane ulice – naravno, bilo bi posve praktično, ne preskupo i posve izvedivo nastaviti stazu do Selske ceste pa omogućiti biciklistima prilaz do tamošnje biciklističke staze u smjeru Trešnjevke odnosno produžiti ju kroz pothodnik ispod Jadranskog mosta pa omogućiti prilaz do starog savskog mosta odnosno smjera Trnja i nasipa u smjeru istoka. Ali, nikoga ne zanima praktičnost i dobrobit za bicikliste, samo je važno da se tu i tamo, bez puno smisla potegne žuta linija kako bi se zadovoljio neki tamo zahtjev.

Pogledajmo sad sjevernu stranu Jarunske ulice. Krenimo od Savske – staze koja bi se logično nadovezivala na onu uz Selsku cestu nema. Pločnik je na tom dijelu, uz ogradu studentskog doma, nešto uži ali vjerujem da bi poslužio i za stazu .. no, prava iznenađenja nas tek očekuju!



Evo pravog bisera – najbezveznije zebre na Trešnjevci! Uvijek se smijemo ovakvim prizorima nepreklapanja zebre i pločnika kad ih vidimo na webu, mislimo kako je to moguće u tamo nekom Turkmenistanu, Keniji ili možda Iranu ili Rumunjskoj, ali sigurno ne kod nas – ali, evo, imamo mi i toga! Snimio: Vanja


Pločnik je ovdje, uz dom, vrlo širok, no staze ipak nema. Ali, zato ima stupića koji pločnik čuvaju od auta, a biciklistima stvaraju probleme. Snimio: Vanja


Studentski dom je iza nas i na tlu se pojavila staza … no, nema znaka ni linije tako da to ona zapravo nije. Dakle, po ovakvoj stazi smo po zakonu dužni gurati bicikl. Snimio: Vanja


Prijelaz preko Ulice Miljenka Haberlea: Nema označene staze, rubnjaci su previsoki … Snimio: Vanja


… a u nastavku ulice građena biciklistička staza perfektno služi kao parkiralište. Obzirom da nema znaka za stazu onda su i ti auti mirni, inače bi ih trebao odvesti pauk. Snimio: Vanja


Prijelaz ulice Gredice: nema oznaka za stazu, a rubnjaci su horror … Snimio: Vanja


Netko je problem prijelaza 10+ centimetarskog rubnjaka pokušao riješiti postavljanjem betonske kocke … Snimio: Vanja


Staza je opet sa nama, ali ne zadugo – slijepi odvojak kod potoka Črnomerec uzrokuje još jedan prekid staze (da vas podsjetim, tu treba po zakonu gurati bicikl!), a rubnjaci su tako spretno složeni da su najviši upravo na mjestu gdje ih prelazi trasa staze. Snimio: Vanja


Ulica A. Piazze – ponovo ista stvar, prekid staze. Siđi, preguraj, popni se … ima li uopće smisla voziti bicikl po ovakvoj stazi ili je bolje samo ga gurati? Ili je najbolje ostaviti ga kod kuće? Eto, otkrili smo tajni smisao ovakvih staza: obeshrabrivanje građana za upotrebu bicikala! Snimio: Vanja


Staza prolazi pored neupotrebljavanog autobusnog ugibališta i, oooops, odjednom nestaje – siđi s bicikla! Snimio: Vanja


Prvi prilaz parkiralištu između Jarunske ulice i Poljane Zdenka Mikine: Naizgled je sve u redu … no, pogledajte koridor staze na raskršću je pomaknut u odnosu na stazu na pločniku, a previsoki rubnjaci se brinu da prijelaz bude još neugodniji. Snimio: Vanja


Drugi prilaz parkiralištu: ovdje trasu staze ne ometa zeleni otok, ali su rubnjaci još viši pa ih je netko pokušao učiniti lakšim za prijelaz pomoću daske. Snimio: Vanja


Sjetite se koliko smo već previsokih rubnjaka sreli na ovoj stazi! Zamislite da vam je kod svakog od njih guza tresnula punom snagom na tlo … kome je uopće još do bicikliranja??? Snimio: Vanja


Staza slijepo završava usred pločnika kod ulice Hrgovići. Treba sići s bicikla i pregurati ga do kolnika odnosno još i dalje do staze oko Jarunskog jezera. Snimio: Vanja


Na prijelazu preko Hrgovića postoji koridor za stazu, no on nije spojen na samu stazu. Snimio: Vanja


Sad pokušajte još jednom unazad izvrtiti film ovog obilaska staze – koliko smo puta morali sići sa bicikla zbog neoznačenog prijelaza preko ulice, preko kakvih smo sve rubnjaka gurali bicikl – i recite imaju li ovakve biciklističke staze ikakvoga smisla ili nemaju? Sve je tako lijepo zamišljeno, no hrpa ometajućih detalja relativno dobro zamišljenu stazu čini gotovo neupotrebljivom, i sa zakonskog, ali i praktičnog stanovišta.

Vjerujem da kad bi u gradskog vlasti bilo bar malo dobre volje i želje za razumijevanjem potreba gradskih biciklista da bi velika većina ovih nedostataka već bila otklonjena ... no, oni su tu ne godinama nego već desetljećima!

Oznake: bicikl, Jarunska ulica, trešnjevka