Nepoznati Zagreb

Pogled na zapad. Snimio: Vanja


Pogled na sjeveroistok. Snimio: Vanja


Pogled na jugoistok. Snimio: Vanja


Posjetio sam s djecom pred nekoliko tjedana jednu od zagrebačkih "bijelih zona", jedno od onih područja koja zasad nemaju gotovo nikakvu namjenu osim čekanja da jednog dana budu iskorištena za neku novu izgradnju u velikom stilu. Teško mi je uopće opisati o kojem se to zemljištu radi jer se ono nalazi na razmeđu nekoliko kvartova: na sjeveru se nalazi Stenjevec, na istoku Špansko, na jugu Savska Opatovina (alias CC1 i prateći objekti), a na zapadu Jankomir i prateća industrijska infrastruktura. A na sjecištu sva ta četiri kvarta nalazi se jedno veliko NIŠTA - prazna ledina obrasla korovom najgore vrste koju su pred koju godinu "pograbljali" bageri i formirali dva brežuljka koji su ujedno i najveća atrakcija tog područja, zajedno uz pogled na nove zgrade zapadnog Španskog koje se poput fatamorgane uzdižu iznad zaravni te još jednu zanimljivu točku o kojoj ću više napisati u sutrašnjem postu.

Još prije 7-8 godina tu su se nalazila polja i vrtovi, a od sjevera prema jugu krivudala je neasfaltirana ulica Savska Opatovina tragom još prije više od stotinu godina starog puta kojim je to naselje bilo vezano sa tada udaljenim Zagrebom. Polja su tim spomenutim početnim građevinskim radovima pretvorena u neplodno i neiskorišteno zamljište, a koliko je meni poznato, dio te ledine će jednom u budućnosti udomiti neko novo stambeno naselje nepoznatog imena, dok će njen zapadni dio najvjerojatnije završiti kao produžetak industrijsko-trgovačke zone koja se već pozicionirala u Jankomiru. A dok svi ti planovi ne zažive ledinom se ponajviše šeću vlasnici pasa sa svojim štićenicima te lokalna djeca kojoj je to obećana zemlja sa zamljanim brdima, lokvama vode, grmljem idealnim za sakrivanje i istraživanje ...

Što se pristupa tiče, najlakši vodi iz pravca Španskog, nastavkom Šoljanove ulice, moguć je i pristup kolovozom koji se od ulice Jankomir odvaja kod prijelaza industrijskog željezničkog kolosijeka, a najuporniji mogu doći i ulicom Stenjevec sa sjevera. Do pred koji mjesec moglo se proći i autom iz smjera trgovačkog centra City Center One, no sada je taj prolaz trasom bivše ulice Savska Opatovina zatvoren i primjećuju se naznake mogućeg početka daljnjih građevinskih radova istočno od njene trase.

A razlog za posjet? Lijep pogled sa već spomenuta dva brežuljka, jata čvoraka koja se često sreću na tom predjelu, a osim toga je tu i zanimljivost o kojoj ću vam pisati sutra!



Prilaz s juga, od trgovačkog centra City Center One ... tko ne potroši tamo bar 100 kuna zabranjen mu je prolaz? Snimio: Vanja


Jedan od dva novoizrasla brežuljka. Snimio: Vanja


Pogled s jednog na drugi brežuljak. Snimio: Vanja


Krajnji zapad naselja Špansko i CC1 u daljini. Snimio: Vanja


Rasklopna postrojenje, nekad na rubu grada, a sada ugurano između zgrada ... pretpostavljam da će se kad-tad morati iseliti. Snimio: Vanja


Zelena oaza usred postbagerske apokalipse - vrtovi na južnom rubu Stenjevca. Snimio: Vanja


Detalj vrtova. Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Uočite uvalu između kuća - tu je nekad bio najsjeverniji savski rukavac koji je vidljiv na starijim kartama (17.-18. stoljeće) i dopirao je gotovo do stenjevačke crkve. Taj i slični rukavci su najvažniji razlog za sadašnji pravac Ilice na rubu brežuljaka, koliko-toliko siguran od savskih poplava. Snimio: Vanja


Pogled prema sjeverozapadu, u daljini je vidljiv toranj vatrogasne postrojbe u Jankomiru, pored nje se nalazi rasadnik "Zrinjevca", a južnije je psihijatrijska bolnica. Snimio: Vanja


Zapad: tu je vjerojatno nekad bilo polje, a sada je sve zaraslo najgorim korovom ... Snimio: Vanja


Sudar civilizacije i ničije zemlje. Snimio: Vanja


Iz korova u nebo. Snimio: Vanja


Na žalu Jankomirskog mora. Snimio: Vanja


Neplanirano dječje igralište. Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Kroz pustinju i (zakorovljenu) prašumu. Snimio: Vanja


Najbolje prijevozno sredstvo za ovakve terene. Snimio: Vanja


Divljim putem. Snimio: Vanja

Ulaz u staru zgradu pored Paromlina, nastanjenu ljudima s društvenog ruba, 300 metara sjeveroistočno od Gradskog poglavarstva. Snimio: Vanja

... za one trenutke kad vam se zadimi iz glave!


Kod starog Paromlina. Snimio: Vanja

Horvaćanska cesta. Snimio: Vanja

Kad zaredaju oblačni i tmurni dani potpuno zaboravimo kako jesen može biti i sunčana, svijetla, blješteća ... Vremenska prognoza je optimistična i najavljuje lijepi jesenski vikend, a ja vas ovom fotkom otprije desetak dana podsjećam kako izgleda jutro jednog takvog lijepog jesenskog dana.

Savska cesta kod križanja sa Zagrebačkom/Slavonskom avenijom. Snimio: Vanja

Reklamne kampanje žive od provokacija, a ovaj puta je provokacija zaista (pre)velikog formata.

A u stvari tek 1000 metara od Jelačić placa ...


Paromlinska ulica, pogled odozada (sa novootvorenog parkirališta) na devastirane zgrade preko puta Zagrebačke banke u Paromlinskoj ulici, jedva 300-tinjak metara od Glavnog kolodvora, Gradskog poglavarstva i Koncertne dvorane Vatroslav Lisinski. Snimio: Vanja

Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Sjećate li se, pred nekoliko dana sam OVDJE govorio o manifestaciji "Sudnji dan" i oslikavanju mobilnih WC-a ... a kad tamo, jučer sasvim slučajno prođoh Radničkom cestom i uočoh dotične WC-e kako se sa VIP statusom nalaze na cestovnoj strani skladišta firme koja iznajmljuje WC-e.

Baš me zanima da li će najam tih WC-a biti skuplji nego inače?
Hoće li ih unajmljivači baš željeti unajmiti ili će ih, baš suprotno, izbjegavati?

Primjetio sam da se među ovima šarenima nalaze i neki izvana potpuno obično izgledajući ... slučajni raspored ili su možda ti "obični" takvi samo izvana, a iznutra kriju neka posebna obilježja?

Molim one koji redovno prolaze Radničkom cestom u smjeru Petruševca neka s vremena na vrijeme bace oko na dotično okupljalište WC-a i jave što se događa sa ovim "obilježenima"!


Cijela "grupacija" koja krasi uličnu frontu skladišta. Snimio: Vanja


Boravište "neobilježenih". Snimio: Vanja

Još jedan dim,
kolegama pozdrav,
portirki mig,
torbu na rame zabaci,
čik o hladni metal zgnječi,
pa put pod noge,
jer te već sandučići zovu,
i čekaju posjetu novu..



Pred kolnim ulazom u distributivni centar Hrvatske pošte u Branimirovoj. Snimio: Vanja

Volim s vremena na vrijeme proći dvotištem i stubama koje vode između Štrosa i Tomićeve preko skrivenog igrališta i bivšeg dvorišta "Rukotvorina" ... no, nisam ja jedini koji zna za taj miran kutak nadomak gradske vreve, gotovo uvijek je većina klupa zauzeta parovima tako da se neki put osjećam kao da prolazim kroz nečiju dnevnu (ili čak spavaću?) sobu. Na sreću, zahvaljujući bujnoj vegetaciji oko gotovo svih klupa, privatnost je ipak koliko-toliko zajamčena.


Ispod "Štrosa", uz stepenice koje vode na dječje igralište pored Tomićeve. Snimio: Vanja

Zaista, kada ste posljednji put pustili zmaja u nebeske visine?
Kada ste posljednji put sami sebi i svojim mislima dopustili let u daljine i zalepršali sunčanim visinama?
Pokušajte, poletite barem u mislima visoko u zrak s vremena na vrijeme!


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

U jučerašnjem postu jedan je shopping centar imao pasivnu ulogu objekta s kojeg smo zajedno gledali medijskoarheološke ostatke najpoznatijeg "reality showa" u Hrvata, a u današnjem postu jedan drugi trgovački centar (osobno mi se više sviđa ovaj hrvatski termin od već široko rasprostranjenog engleskog) ima aktivnu ulogu, ulogu zabavljača naroda ... točno onu istu koju je imao i "Big Brother" spominjan u jučerašnjem tekstu.

Naime, proteklog je vikenda "City Centar One" slavio petogodišnjicu svog postojanja ... i ta me je godišnjica potpuno iznenadila. Kao prvo, u subotu navečer me je iznenadila neobična tutnjava koja se pružala mojim kvartom (Prečkom) i okolicom. Ispočetka ni moji ukućani niti ja nismo uspjevali otkriti što je razlog toj buci i iznenadnim bljeskovima koji su se odražavali u fasadama - pomišljali smo na vatromet ... no, gdje su rakete? I tek kada smo otišli do stražnjeg prozora i otkrili da se rakete ispaljuju iz CC1 centra skužili smo da se tamo nešto odigrava - no, još uvijek nismo znali što je u pitanju.

Slijedeći dan, u nedjelju, provedoh popodne sa klincima na biciklu u zapadnome dijelu grada i tokom vožnje se sjetismo da nam nedostaju neke stvari u kući i da bismo ih mogli usputno nabaviti u CC1 ... i onda smo potpuno neočekivano uletjeli u slavljeničku gužvu i napokon saznasmo koji je razlog tom cijelom slavlju. U samome centru se nismo dugo zadržavali, no usptno zapažanje je odalo da je velik broj ljudi došao ne toliko u kupovinu (koliko sam na prvi pogled vidio baš i nije bilo nekakvih osobitih pogodnosi povodom slavlja) koliko na "zabavu" - kavica, šetkanje, "window shopping" ... Naravno, bila je tu i dječja predstava i baloni za klince, raznorazne nagradne igre, dekoracija ... ali, iskreno, ništa mi baš posebno nije privuklo pogled - sve dok nismo izašli van. Naime, glavna atrakcija je bio mladić koji je na kružnom toku ispred centra virtuoznom spretnošću vitlao povelikim reklamnim putokazom kojim su se pozivali posjetioci na CC1-proslavu - sve ono što mažoretkinje rade sa svojim krhkim štapovima radio je i ovaj tip sa svojim glomaznim putokazom i očito dobro zabavljao i sebe i sve koji su nailazili prema centru.

Zaključak: za dobru zabavu ipak je najvažniji nadaren i dosjetljiv pojedinac - čisto sumnjam da je dobio posebnu direktivu za vitlanje tim natpisom, već je to vjerojatno tek bila njegova osobna izmišljotina da si prikrati vrijeme ili privuče zgodne cure na putu do centra!



Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Sjećate li se još "Big Brother" fenomena (vidi OVDJE i OVDJE za posjećanje na 5 godina njegove vladavine, 2004.-2008.)?
Koga još zanimaju reality show programi?


Snimio: Vanja

Moda je došla i prošla i sad je ostao samo tračak sjećanja ... i, kao dio tog tračka, "Big Brother" memorijalni centar u zagrebačkoj Dubravi. Od stvarnosti otcijepljeni teritorij sa posebnim statusom oko kojeg su ludovale stotine obožavatelja je sad tužno prazan i zapušten, zarastao u korov i s lokvicama od prethodne kiše ... a on, koji je dominirao javnošću tih ne tako davnih godina i ležao iza jedne od najčuvanijih ograda, leži pod nogama parkirališta jednog običnog shopping centra, dubravskog "Garden Malla".

I, evo ga sad pod našim nogama i kotačima svih onih koji se dolaze parkirati na parkiralište na krovu "Garden Malla" ... ne vjerujem da će se ikada ondje otvoriti muzej ili memorijalna zbirka.


Pogled s parkirališta "Garden Malla". Snimio: Vanja


Ptičji pogled na arheološke iskopine "Big Brothera" Snimio: Vanja

Uz današnji Dan kruha u osnovnoj školi mojih školaraca ...


Na ugu Krapinske i Kostelske ulice. Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Tehnički muzej, stražnja strana. Snimio: Vanja


Tehnički muzej, stražnja strana. Snimio: Vanja

"Zove te Pavo!"

Nostalgičari, pogledajte OVDJE i OVDJE (osobito natpis s prijevodom na 01:11!)!
A znate li po čemu je svjetski poznat Anton Janša?

Model bez lica za firmu bez imena!


Ulica Hrvatskog sokola. Snimio: Vanja

Upravo počistih radni stol od suvišnih papira i zaključih da bih vas u ovaj smiraj radnog dijela petka mogao obradovati još jednim postom!

A radi se o tome da sam danas potpuno slučajno saznao za dvije zanimljive manifestacije u našem gradu - jedna se odigrava baš danas (ali je "posjetljiva" i ubuduće), a druga se odigrala pred nekoliko dana, a pojma nemam da li se igdje (osim na webu) mogu pogledati rezultati rada.

Za početak, PMS!

Baš danas, u petak, 14.10.2011. u 20h u Tkalčićevoj 61 otvara se PMS, odnosno Prostor Manufakturne Slobode, prostor u kojem će se sabirati, izlagati i prodavati uratci mladih kreativnih i još jevnosti manje poznatih umjetnika. Ideajna autorica i vlasnica galerije je Marta Grbešić, a uz njene radove trebali bi biti zastupljeni i radovi slijedećih umjetnika: Ivana Markulin, Iva Kaić, Miro Sekulić, Mario Gulin, Mateja Medić, Valerija Patek, Borna Obranovic, Boris Bare, Unikatne dizajnerske lampe, Lubotomy Artworks, IxelPixel…
Tko želi nek OVDJE pogleda i najavu otvaranja odnosno OVDJE njihovu Facebook stranicu.

A kad smo već kod ove teme, OVDJE pogledajte GP-ov foto post objavljen pred nekoliko dana na njegovom blogu GP-Zagrebancije!


S druge strane, "Sudnji dan" je "Nezavisni festival kreativnih komunikacija" i održao se ove godine po drugi puta, kako kaže njihova web stranica. Iskreno, nisam do sada još čuo za taj festival, no imena koja se spominju su, vjerujem, krema hrvatske pameti na tome području. (nisam iz te struke pa me izvin'te ako griješim )

Na OVOM mjestu možete pogledati tko je sve dobio nagrade žirija na ovogodišnjem izdanju festivala, no ono što je mene više zanimalo je jedna popratna manifestacija pod nazivom "Piss of Art" čije detalje možete vidjeti OVDJE: oslikavanje mobilnih WC-a od strane poznatih "street art" umjetnika. Pogledajte na linku tko je sve učestvovao ... a mene bi zanimalo, ako netko zna, gdje bi se mogli vidjeti njihov WC-uratci!

A do eventualnog susreta uživo sa kreativnim WC-ima pogledajte galerije fotki na Facebook-u OVDJE i OVDJE

Jednog vrućeg ljetnog dana, Heinzelova ulica, na ulazu u "Zagrepčanku". Snimio: Vanja

Čeka se trenutak za malo detaljniji posjet tom zanimljivom mjestu ... odjek zgrade stare klaonice autora Waltera Fresea, jednog od glavnih artefakta ekspresionističke arhitekture u Zagrebu, se može vidjeti i na tekućoj izložbi ekspresionista u Klovićevim dvorima - nemojte propustiti!!!
(kratki prikaz naše umjetnosti toga vremena nađite OVDJE u tekstu Feđe Gavrilovića "Umjetnost krika" objavljenom u "Vijencu", br 456-457, od 8. rujna 2011.)

Snimio: Vanja

Iako današnji dan baš ne zove na odlazak u prirodu odlučio sam podsjetiti vas na ljepše dane i na jedan zgodan prirodni kutak u bližoj okolici grada!
(a isto tako sam odlučio i malo-pomalo koristiti fotke nagomilane ovoga ljeta )

Medvednica je, po mom prilično bogatom planinarskom iskustvu, jedna od dosadnijih planina koju poznajem - nema tu mnogo veličanstvenih pogleda (kad je vrh uokviren šumom, a terasa TV-tornja nedostupna posjetiocima), lijepih livada ili pak impozantnih stijena ... no, kad se malo skrene sa uobičajenih staza nađu se i tu dosta zanimljivih odredišta za izlete. Jedno od tih odredišta, lako dohvatljivo, čak i javnim prijevozom, ali svejedno ne osobito poznato izvan planinarskih krugova, jest Gorsko zrcalo.

Radi se o stijeni koja je izgleda nastala geološkim rasjedom (iako postoje mišljenja da je nastala i ljudskom djelatnošću, odlamanjem kamena) i visine je oko 20 metara, a širine 15-tak i kao takva je najveća monolitna stijena čitave Medvednice. Prilaz je vrlo jednostavan - autom treba doći do Markuševačke Trnave i samo slijediti istoimenu ulicu do kraja asfalta na kraju naselja gdje se nalazi omanje parkiralište (obično dovoljnog kapaciteta). Dalje se nastavlja šumska cesta koja prati potok Trnavu i za oko cca pola sata ugodnog hoda (dijelom i uz livade pogodne za piknik ... nažalost, ambijent nije potpuno prirodan zbog potoka zatvorenog u betonsko korito - regulacija je provedena prije desetak godina) se stiže do odvojka prema stijeni. Odvojak je označen drvenim putokazom i od njega je još svega nekoliko minuta hoda do podnožja stijene i obližnje nadstrešnice nazvane "Milanovo sklonište" koje dobro dođe u slučaju kiše. Pored nadstrešnice protječe i malen potok - pogodan za dječju igru, ali i za hlađenje pive

Što se javnog prijevoza tiče, treba uhvatiti ZET-ov autobus linije 205 koji iz Dubrave vozi do Bidrovca - pitajte vozača gdje sići.

Za lijepa vremena u stijeni zna biti dosta penjača, obzirom da je uz zid iznad tunela na Dolju ovo glavno penjačko odredište na području grada. Dobra strana te popularnosti je to što se često može uživati u pogledu na vješte penjače, a loša je ta što je zbog te popularnosti količina smeća oko nadstrešnice nešto veća nego drugdje na Medvednici (moguće je da za to smeće penjači nisu uopće krivi!). No, usprkos tome to je zgodno mjesto za provesti par sati u miru prirode!

Na OVOM linku zainteresirani mogu pronaći i sve informacije o penjačkim smjerovima u stijeni, a OVDJE je još nekoliko dodatnih informacija i fotki o samoj lokaciji.



Pogled na branu retencije Trnava sa sjeverne strane. Snimio: Vanja


Stijena uokvirena zelenilom (fotkanje otežava pozicija stijene koja je sredinom dana u kontralihtu). Snimio: Vanja


Naš čovjek na vrhu stijene - do vrha se stiže za minutu-dvije stazicom sa desne strane stijene. Snimio: Vanja


Ulazak u stijenu gledan odozdo. Snimio: Vanja


Ulazak u stijenu gledan odozgo. Snimio: Vanja


Sidrište za uže s pogledom. Snimio: Vanja


Otac i sin, upravo pristigli sa vrha. Snimio: Vanja


Kraća i manje strma padina prijladna za svakoga (nalazi se lijevo od glavne stijene). Snimio: Vanja


Sidrište na "dječjem smjeru", skoro svi stariji od 6 godina su se spustili tim smjerom. Snimio: Vanja


Na padini. Snimio: Vanja


Milanovo sklonište snimljeno s podnožja stijene. Snimio: Vanja


Dječja zabava u potočiću - kao stvorena za vruće ljetne dane. Snimio: Vanja


Čamci su u luci. Snimio: Vanja


Na povratku, pogled s brane. Snimio: Vanja

Ilica, pored Vrapčanske. Snimio: Vanja


Jarnovićeva ulica u Prečkom. Snimio: Vanja

A što se naslova tiče: Ako netko ne zna iz kojeg je vica ova uzrečica nek pogleda OVDJE (osmi vic po redu)!

Varšavska ulica, iznad dućana "Noa Noa". Snimio: Vanja

Evo još jedne male gradske pitalice i još jednog gradskog detalja koji polako, ali sigurno tone u skoru neprepoznatljivost (doslovnu!) i zaborav ... pogledajte ovu fasadu (na fotki ili još bolje uživo) i pokušajte pročitati ili, ako ste stariji, prisjetiti se što je na njoj pisalo!

Ja uspijevam samo pročitati završetak natpisa " ... prometno D.D." - zna li netko kako je glasio puni natpis i koja je to prometna firma tu imala sjedište i to očito još pred ili za vrijeme 2. svjetskog rata?

Inače, ovaj natpis mi je baš dobra ilustracija kako se kroz opažanje u sadašnjem vremenu možemo (bar pokušati) prisjetiti nekadašnjeg lika i duha grada na tom mjestu, ali i zabilježiti današnje stanje za neka buduća bilježenja.

Pješački plato na Ravnicama. Snimio: Vanja

Neke stvari zaista treba pogledati (i) iz drugog kuta!
(Uostalom, to i jest ono čemu vas i ovaj blog uči već dobre dvije i pol godine! )


Pješački plato na Ravnicama. Snimio: Vanja


Odraz u izlogu banke preko puta. Snimio: Vanja

... ako vas slučajno zanimaju ograničenja brzine na zagrebačkim tramvajskim prugama tad pogledajte ovu sličicu (brojkice su vrlo sitne, nadam se da ćete ih uspjeti pročitati). Dionice pruge bez naznačenih brojaka su, ako sam dobro razumio, bez nekog specijalnog ograničenja tako da tu vjerojatno vrijedi onih uobičajenih gradskih 50 km/h.


U prostoru ZET-ove remize na Trešnjevci, neposredno pored šaltera za izdavanje iskaznica. Snimio: Vanja

Podsjećanje na stare štosove iz doba JNA, Ulica V. Ružđaka. Snimio: Vanja

Ravnice, pješački pothodnik ispod Branimirove. Snimio: Vanja