Nepoznati Zagreb

19.03.2011., subota

Dječje igralište bez djece, ali sa benzinskom pumpom

U ovom našem uvijek zanimljivom gradu ima svakojakih interesantnih sitnica ... neke su čisto vizualnog tipa (stari natpisi, neobične poruke, čudni znakovi, zanimljiva pročelja, ograde ...), neke su pak priče i pričice vezane uz neke davne, manje davne ili pak vrlo nedavne događaje, no ima i onih koje se ne daju strpati u bilo kakvu kategoriju osim "razno". A jedna od tih sitnica je i svakodnevica parka pored Trešnjevačkog trga.

"Kojeg parka?", vjerojatno će pitati neki od vas ... i to je baš ono o čemu vam želim pisati u današnjem postu.


Pogled kroz park prema jugu. Snimio: Vanja


Pogled na zapad. Snimio: Vanja

Naime, Trešnjevački trg je nadasve prometno i gužvasto mjesto ... Tu se nalazi velika tržnica (po veličini i važnosti broj 2 u Zagrebu, odmah iza Dolca), pa bivša "Nama" odnosno sadašnji "Konzum", prometne tramvajske stanice, nedaleka crkva sv. Josipa, dvije nedaleke osnovne škole i jedna srednja, prilaz Domu Sportova i bliskim mu hotelima, nekoliko većih firmi ... i svakodnevno deseci tisuća ljudi prolaze uzduž i poprijeko tim trgom koji u stvari uopće i nije trg u nekom klasičnom smislu jer tu jedva da postoji neka slobodna javna pješačka površina. Istina, tu je tržnica (koja se prelijeva i preko okolnih ulica), pa proširenje ispred "Name" i crkve ........ ali, i onaj dio trga kojeg, u stvari, većina ljudi gotovo da ne primjećuje, koji gotovo da ne sudjeluje u tom živom i bučnom životu trga: park.

Sam Trešnjevački trg datira iz 30-tih godina prošlog stoljeća ... plan grada iz 1926. pokazuje na tom području tek pokoju ulicu i nekoliko kuća, čak i Tratinska cesta još nema svoju sadašnju poziciju. No, tržnica je otvorena 1930. (pod imenom "Tržnica pod črešnjom"), a plan grada iz 1939. već pokazuje više-manje sadašnje stanje ulica i izgrađenosti (u to doba je i dovršena izgradnja crkve sv. Josipa na početku Trakošćanske).

Nakon drugog svjetskog rata pa do osamostaljenja se trg zvao Trgom Oktobarske revolucije, u 60-tim godinama je sagrađena i zgrada "Name" i od tada se nije puno što mijenjalo na Trgu i najbližoj okolici. Što se parka tiče, o njegovom postanku nemam nikakvih podataka, no po stilu izgradnje (npr. kamene stepenice na ulazu sa zapadne strane) pretpostavljam da je i on sagrađen krajem 30-tih ili početkom 40-tih.


Pogled na sjeveroistok, ka Novoj cesti. Snimio: Vanja


Pogled ka bivšoj "Nami". Snimio: Vanja

Sam trg i najbliža okolica su ostavili trajni trag u životu moje obitelji - 1941. godine je u obližnjoj Novoj cesti rođena moja mama i živjela je tamo s manjim prekidima sve do početka 60-tih, a nedugo zatim sam se rodio ja, a Nova cesta (tada zvana Lenjingradska) mi je bila važna zbog posjeta baki. Početkom 80-tih sam kao srednjoškolac neko vrijeme radio na praksi u "Nami", nedugo nakon toga mi je umrla baka u nedalekom Umirovljeničkom domu u Drenovačkoj ulici, a od 1989. sam pak svaki dan prolazio preko Trga idući na posao i s posla. I tokom svih tih godina jedva da sam nekoliko puta zašao u spomenuti park ... u doba dok je tramvajska stanica u smjeru centra bila uz njega nekad sam čekajući tramvaj znao sjesti na klupu u hladu i to je bilo to - nikad nisam doživljavao taj park kao mjesto za odmor ili pak igralište za djecu. I čini se da ga upravo takvim doživljavaju i svi ostali prolaznici trga - brzo prođu PORED njega (tek vrlo rijetki i PREKO njega!), a oni koji nisu u žurbi radije odu predahnuti u neki od kafića na obodu trga, daleko od parka.

Nekad je to izbjegavanje parka i imalo nekog smisla - kako se uz svaku tržnicu skuplja galerija svakojakih tipova tako je i taj parkić bio idealno mjesto za sjesti na klupu i pojesti mastan burek ili pak porciju ćevapa (to sam i ja učinio 2-3 puta! wink), popiti pivo kupljeno u dućanu, ali i beskućničko spavanje na klupi, razbijanje boca, pišanje iza drveta i služio je kao "dnevni boravak" kojekakvim likovima koji baš nisu ukijevali povjerenje.


Stup javne rasvjete iz parka, izrada "Elektrotehne". Snimio: Vanja


Lampa "staroga kova". Snimio: Vanja

No, čini mi se da su ta vremena prošla i za mojih povremenih posjeta parku tokom zadnjih godina on se činio beznadno praznim i napuštenim - ne sjećam se da li sam ikad vidio ikoje dijete na njegovim njihaljkama i toboganu, čak se ne sjećam ni prizora pijanaca, tek ponekog dokonog čitača novina ili besciljnog sjedioca na klupi. A toj čudnoj atmosferi parka doprinosi i uljez sa istočne strane - benzinska pumpa "INE" koja je tamo tko zna otkad, od pamtivijeka. I tako je to park sa dječjim igralištem na kojem ne možete sresti dijete, ali zato na njemu, parku, možete nataknkati auto .. ili, kao što velika većina Trešnjevčana radi, samo ga pogledati iz tramvaja ili sa zebre kojom se prolazi od "Konzuma" ka placu i obratno.


Benzinska pumpa u zaleđu parka. Snimio: Vanja
- 21:35 - Komentari (8) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< ožujak, 2011 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Travanj 2019 (6)
Ožujak 2019 (8)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (9)
Prosinac 2018 (14)
Studeni 2018 (7)
Listopad 2018 (7)
Rujan 2018 (4)
Kolovoz 2018 (7)
Srpanj 2018 (14)
Lipanj 2018 (11)
Svibanj 2018 (5)
Travanj 2018 (5)
Ožujak 2018 (9)
Veljača 2018 (13)
Siječanj 2018 (15)
Prosinac 2017 (14)
Studeni 2017 (5)
Listopad 2017 (11)
Rujan 2017 (7)
Kolovoz 2017 (6)
Srpanj 2017 (3)
Lipanj 2017 (12)
Svibanj 2017 (16)
Travanj 2017 (15)
Ožujak 2017 (13)
Veljača 2017 (13)
Siječanj 2017 (21)
Prosinac 2016 (14)
Studeni 2016 (19)
Listopad 2016 (14)
Rujan 2016 (10)
Kolovoz 2016 (9)
Srpanj 2016 (12)
Lipanj 2016 (14)
Svibanj 2016 (20)
Travanj 2016 (13)
Ožujak 2016 (11)
Veljača 2016 (15)
Siječanj 2016 (22)
Prosinac 2015 (20)
Studeni 2015 (20)
Listopad 2015 (15)
Rujan 2015 (17)
Kolovoz 2015 (9)
Srpanj 2015 (15)
Lipanj 2015 (14)
Svibanj 2015 (14)

Tema bloga:

Linkovi