Livada na Hunjki. Snimio: Vanja
Sklonište/gostionica na Hunjki. Snimio: Vanja
Dragi moji, neki put se zaista pitam znaju li zagrepčani kakvo se bogatstvo nalazi iza njihovih leđa, na Medvednici?
Da li bar 25% zagrepčana ode tu i tamo na to brdo koje je vidljivo iz svakog kutka grada i daje nam ne samo prekrasnu pozadinu za sve gradske fotke već i mnoštvo mogućnosti za korištenje slobodnog vremena, čuva nas od sjeveroistočnih vjetrova, brine se za naše zalihe vode i kisika ...?
Gotovo svaki put kad odem na Medvednicu začudim se koliko malo je ljudi gore, a i od tih koji tamo naiđu koliko ih se malo ikad mrdne od najlakše pristupačnog i najposjećenijeg središnjeg dijela ... ima to, naravno, i svojih prednosti: sumnjam da ima puno svjetskih gradova ove veličine koji imaju takvo brdo tik pred gradskim vratima i da je tako mirno ... eto, uživajmo, mi koji to znamo cijeniti!
No, mislim da je ipak red tu i tamo naglasiti ljepote Medvednice, i u ljetno vrijeme kad je tamo idealno utočište od sparine, a i sada kad je atmosfera "tamo gore" puno drugačija nego dolje. Jučer, u subotu, 13.02.2010., u gradu je bilo +4 i desetak centimetara snijega ... na Sljemenu je bilo -4 i 82 (!!!) centimetra snijega uz prekrasno vedro nebo i sunce. Bio sam sa djecom do Hunjke, nismo baš uranili već smo tamo stigli tek oko pola 11 ... i, vjerovali ili ne, bilo smo na parkiralištu Hunjke tek četvrti auto (računajući i domarev auto), a na livadi prekrivenoj netaknutim snijegom bili smo drugi, nakon jedne obitelji koja je tek stigla i nakon 20 minuta otišla jedva zagazivši u snijeg.
Snimio: Vanja
Snimio: Vanja
Snimio: Vanja
Snimio: Vanja
Snimio: Vanja
Snimio: Vanja
Snimio: Vanja
Snimio: Vanja
Slijedeća 2 i pol sata smo se klinci i ja zabavljali na snijegu na sve moguće načine (sanjkanje je bilo najmanje zanimljivo radi tako dubokog snijega, tokom vremena smo ugazili kakvu-takvu stazu, no svejedno je to bio vrlo spor spust), kopanjem, valjanjem po snijegu, hodanjem po netaknutoj bjelini ...
Kad su klinci bili sasvim mokri od sve te zabave povukli smo se u gostionicu/sklonište na Hunjki, malo iza 13h tamo je bio zauzet tek jedan jedini stol! Presvukli smo se, najeli (juhica, pečenice sa restanim krumpirom i zeljem, njami štrudla ... sve zajedno za 60-tak kn po glavi), tamo negdje oko pola 3 se soba uglavnom napunila, pretežno obiteljima sa djecom ... no, pola sata kasnije je već opet bila poluprazna. A livada? I u to popodnevno doba još je izgledala jedva dotaknuta koliko god smo skakali po tom snijegu ...
Snimio: Vanja
Snimio: Vanja
Za kraj, pitam vas ja: kad ste zadnji put vidjeli 82 cm snijega uživo? Nemojte propustiti priliku vidjeti ih sada, na samo koji kilometar zračne linije od grada!
Pogledajte još nekoliko fotki snimljenih jučer!
Sljemenska cesta između Činovničke livade i Puntijarke. Snimio: Vanja
Planinarski putokaz zatrpan snijegom kod Hunjke. Snimio: Vanja
Gotovo prazno parkiralište kod Hunjke. Snimio: Vanja
Ulaz u gostionicu ukrašen snijegom. Snimio: Vanja
Zaista ga već dugo nije bilo tako puno ... Snimio: Vanja
Jedva taknuta livada. Snimio: Vanja
Snimio: Vanja
Staza prema vrhu sa tek 2-3 ljudska traga. Snimio: Vanja
Sami na snježnoj livadi. Snimio: Vanja
Baš je zabavno valjati se po snijegu! Snimio: Vanja
Snimio: Vanja
Snimio: Vanja
Ljudi tek dolaze. Snimio: Vanja
Za kraj izleta fina štrudla! Mljac! Snimio: Vanja
Administrativno smo tek par desetaka metara od zagrebačkog teritorija ... Snimio: Vanja
Dobro došli u grad! Snimio: Vanja