Nepoznati Zagreb

Dragi moji, eto mene opet u Zagrebu, nakon uživanja u prirodnim ljepotama Velebita vraćam se urbanim temama ... i odmah idem u glavu, sa jednom teže probavljivom.
Naime, prošli tjedan sam posjetio kvart Lašćinšćak, još jedno od onih međuratnih socijalnih naselja građenih između dva rata o kojima piše Darja Radović Mahečić u svojoj knjizi "Socijalno stanovanje međuratnog Zagreba" (izdanje Horetzky, 2002. godina). Knjiga me se duboko dojmila i sad dok je kod mene (moram ju vratiti u knjižnicu sredinom kolovoza) dobit ćete svako malo pokoju ratu priče o tim naseljima.


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

E sad, već vam vidim na licima pitanje "Ta, gdje je, k vragu, taj Lašćinšćak?" ... nisam ni ja pojma imao za postojanje tog toponima dok nisam u ruke uzeo ovu knjigu. A radi se prije svega o potoku tog imena koji izvire negdje na Lašćini (otuda ime) i koji danas teče negdje ispod Heinzelove ulice, a u povijesti je duže vremena označavao istočnu granicu zagrebačkog gradskog područja. A naselje o kojem ću danas pričati se nalazi u jednom dijelu trokuta koji čine Vukovarska, Heinzelova i Radnička cesta, odnosno nalazi se tik do novosagrađene i vrlo hvaljene nove zgrade Hitne pomoći. I tu sad dolazi na vidjelo jedna od mnogobrojnih zagrebačkih suprotnosti - tik do te hiperultramoderne zgrade nalazi se jedno od najbjednijih naselja u čitavome gradu.Odnosno, ako na stranu stavimo Plinarsko naselje kod Radničke ceste za koje ne znam da li još postoji (prije 2-3 godine je još bilo na mjestu, naseljeno romima i zatrpano tonama sakupljenog otpada) ovo je definitivno najtužnija i najjadnija stambena cjelina koju sam vidio u gradu zadnjih godina, tek tu i tamo izviri koji obnovljeni detalj ili uredan vrt.


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Evo što o nastanku naselja kaže Darja Radović Mahečić u svojoj knjizi: originalno ime naselja je "Provizorni stanovi iza gradske živodernice" ili "Mali stanovi na Lašćinšćaku", sjeverozapadno od njega se nalazila gradska živodernica, a jugoistočno "mrcinište i crevara gradske zadruge". Prvih 8 kuća "vagonskog tipa" sagrađeno je 1924. godine na obodnom dijelu naselja i vrlo su slične kućama kakve se nalaze u Plinarskom naselju odnosno bloku Selska-Meršićeva, svaka sadrži deset stanova-soba od po 25 m2 sa 4 zajednička WC-a i primjer su ekstremnog minimalizma u stanovanju.

Šest jednokatnica unutar naselja podignuto je 1928. godine i sastoji se od 12 stanova od po jedne sobe, kuhinje i nusprostorija i veličine su 33 m2. Građevnu dozvolu za njih potpisao je Ivan Zemljak, a gradili su ih Većeslav Beranek, ovlašteni graditelj Mate Crnić i tehnički biro "Novogradnja", a zapisi u arhivi koji kazuju o manjkavostima u izgradnji i lošima materijalima.

Zaključak Darjinog članka je kako u ovom slučaju nema govora o nekom komforu ili kvaliteti tlocrtne organizacije već predstavlja slam tadašnje industrijske zone.


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

A kako to naselje izgleda danas? Vrlo loše. Iako su jednokatnice vrlo slične onima u naselju istrana i invalida kod Selske, ove ovdje su u bitno lošijem stanju ... a tako je i sa ostatkom naselja: park (u Selskoj još dobro očuvan) je blatnjav i zapušten, s razbacanim smećem, od dječjeg igrališta ostala je samo jedna demolirana penjalica, šupe su većim dijelom zapuštene, često obrasle korovom ... A najveći apsurd je u tome što je cijelo naselje okruženo modernim zgradama, od spomenute Hitne pomoći preko zgrada Siemensa i Splitske banke pa do zgrade Euroherca, i teško je moguće naći neki kut gledanja gdje ti staklenobetonski giganti ne ulaze u kadar iza ovih bijednih potleušica i time ih čine još bjednijima.

Mislim da sam napisao dovoljno o ovome naselju, dalje ću prepustiti riječ fotkama, mislim da će one reći više nego tisuće riječi ...


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja