..moja razmisljanja..

ponedjeljak, 26.11.2007.

Tko je stvarni pobjednik?

Stigla sam jucer doma sa posla, negdje oko ponoci, po obicaju si slozim nesto za prigristi, uvalim se u fotelju i uzmem daljinski u ruku. Upalim TV.Izbor je bio nevjerojatan, kao i na listicu koji sam dobila negdje oko 11 ujutro na svom birackom mjestu.Osim tri jednaka programa, interpretirana na razlicit nacin, mogla sam izabrati i koncert Vladimira Kocica Zeca..Mozete li zamisliti moje odusevljenje..
Svaka cast nasem estradnom umjetniku, ali nije bas moj ukus, a buduci da nisam potpuno apoliticna izbor je ipak pao na prijenos rezultata izbora..Tako gledam ja Sanadera koji zadovoljno trlja ruke, hvaleci se svojim razgovorom s predsjednikom drzave(btw. big deal taj razgovor, kao da prvi put u zivotu razgovara sa predsjednikom drzave).Gledam Milanovica kako s puno vecim smijeskom, ali i zadrzanjem govori o svom zadovoljstvu izbornim rezultatima, i on je razgovarao sa predsjednikom, nije objavio naciji o cemu... Tu negdje sam otprilike zaspala...
Jutros citam novine i kao HDZ pobijedio...jako tijesno, i koliko sam uspjela shvatiti zahvaljujuci dijaspori. Pa nece dijaspora glasat za SDP kad ih ovi ne priznaju.I sad se ja pitam zar je stvarno pravedno da o mojoj buducnosti odlucuje stranka koju su izabrali ljudi koji ni ne zive u ovoj drzavi?? Jos gore, vjerojatno, da ne postoji dijaspora ta ista stranka ne bi ni dosla na vlast..Pitam se tko je pravi pobijednik???
Vjerujem da Sanader trlja ruke, ne samo zbog pobijede, vec i zato jer su mu se na kraju ipak isplatili silni honorari podijeljeni potkupljivim sportasima.IDS je u mojoj opcini pokusao potkupiti umirovljenike, al im nije uspjelo...starci su pokupili lovu i glasali za koga su htjeli. Ne kaze se uzalud da s godinama dolazi mudrost, ovo je ociti primjer..
Voljela bih kada bi na slijedecim izborima stranke odlucile stati na kraj ovom cirkusu, koji smo imali zadnjih mjesec dana..Ponekad su najteze stvari najjednostavnije Dragi moji politicari, umjesto da sve te silne milijune ulazete u medjusobna prepucavanja i iritantna oglasavanja, probajte dati koju kunu sirotinji, onima kojima je to potrebno, pa cete vidjeti kako glasovi pristizu...i bez dijaspore...imamo cetiri godine, mozda se nesto promijeni nabolje.

- 19:28 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 22.11.2007.

..to E...

Potaknuta jako tuznim dogadjajem u svom zivotu, osjetila sam potrebu da napisem post o tome.Vec nekoliko minuta pokusavam svoje misli dovesti u red i sloziti suvisle, povezane recenice.Toliko tema mi se u vezi tog dogadjaja vrzma po glavi, da ne znam s kojom bih pocela..
Otkriti cu vam svoju, pomalo cudnu, da ne kazem morbidnu stranu. Cesto sam zamisljala vlastiti sprovod. Oduvijek me zanimalo koliko bi ljudi doslo, kome bi sve bilo stalo, tko bi plakao za mnom.
U zivotu, na srecu, jos nisam izgubila nikog jako bliskog, iako je nekoliko prijatelja otislo prerano, i cesto sam se pitala kako i da li bih uopce to prezivjela, s obzirom da me toliko pogode smrti ljudi koje sam poznavala, ali nije da smo bili najbolji prijatelji. Moja mama sve to nekako uspije racionalizirati, sudbina je tako htjela, svih nas ceka isti kraj..I ja vjerujem u sudbinu, i Boga takodjer, ali opet se pitam da li se sve to moglo sprijeciti? I tko je zakazao u situacijama kada se izgubi mladi zivot: roditelji, okolina ili cijelo drustvo?
Vec sam rekla da vjerujem u Boga,ali vise kao neko bice puno ljubavi za svih nas..Pa se opet pitam je li moguce da nam ih On oduzima jer ih nismo dovoljno voljeli, i onda ce im na nebu biti bolje?
Upravo takav osjecaj imam sada. Nismo ga dovoljno voljeli, pa ga je zbog toga uzeo k sebi. Osjecam griznju savjesti, jer mi se cini kako se sve to moglo sprijeciti.Znam da je sve ovo nerealisticno, i da si svatko od nas sam izabire zivotni put, ali ne postoje li prijatelji i obitelj upravo zbog toga da nam, kad zalutamo, pokazu pravi put??? A nas nije bilo tu za njega..jer kada netko krene krivim putem, najcesce se svi maknu od njega, jer kao nosi probleme..Obicno se nadje nekoliko najblizih, koji te pokusaju upozoriti, ali na kraju svi dignu ruke od tebe i ne pitaju mozes li sam.
Kada je prekasno, svi se iscudjavaju i zaluju, ni ne pitajuci imaju li pravo na to..Ono sto me posebno rastuzi je to sto vecina nakon nekoliko dana nastavi sa svojim zivotom, i ne okrecuci se previse unatrag..Prijatelji koji su ga zakopali, vec planiraju subotnji izlazak...Zbog takvih ljudi u svojoj blizini zelim zivjeti..Sve dok ne budem sigurna da oko sebe imam barem 10 ljudi koji ce me se sjecati do kraja zivota.
Ovim sam postom htjela sebi olaksati dusu, pa cak i savjest..jer i ja sam bila jedna od onih koja ga je, nakon nekoliko pokusaja dovodjenja na pravi put, napustila.sram me je, i osjecam groznu griznju savjesti..Nije da ga nisam voljela, dapace, ali nikada mu to nisam pokazala...da jesam, mozda sada ne bih pisala ovaj post..
rip..

- 13:45 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 08.11.2007.

...zasto me nerviraju...

Ne znam kako vi, ali mene ovo predizborno vrijeme uzasno nervira..Politicari iskacu odasvud..gdje god se okrenes pozivi na predstavljanje programa, reklamiranje njihovih uvjerenja, sadasnjih i navodno buducih dostignuca...oduvijek pomalo naginjem ulijevo, ali sve ovo skupa mi nalikuje na jednu veliku laz, koja cak i nije dobro upakirana, sto bi covjek ocekivao za sve te milijune kuna koje namjeravaju potrositi u tih nepunih mjesec dana..

I stalno ti nekakvi skandali, koji se cuvaju bas do izbora. Odjednom kao jedni varaju, drugi su u sukobu interesa, treci ne ispunjavaju obecanja...Pitam se gdje su svi ti moralni i istinoljubljivi politicari bili zadnje cetiri godine?Skupljali pogreske svojih protivnika da bi ih mogli objaviti malo prije izbora?, jer kao ovako su uvjerljiviji? Meni nisu, uvjeravaju me samo da su svi jednaki lazovi koji se brinu za svoj uspjeh i nista vise.

Jos jedna stvar koju povezujem sa predizbornim kampanjama i nadolazecim izborima. Sinoc na dnevniku gledam kako dovode mladog Zuzica okovanog lancima u sudnicu. Cemu ta predstava? Sto se boje da ako decku stave samo lisice da ce ih sve skupa u sudnici poubijati i pobjeci? Malo vjerojatno.. Nekako mi se cini da se tom predstavom pokusalo uvjeriti narod u pravednost i funkcionalnost naseg pravnog sustava. Ni u to me nisu uvjerili... Da se razumijemo, nisam na strani mladog Zuzica, a njegova obrana kako se je posvadjao s djevojkom i zbog toga napio i sjeo za volan zvuci kao los vic i nikakvo opravdanje..cak nisam sigurna vjerujem li u njegovo iskreno kajanje..Medjutim, imam osjecaj da ce taj decko sada morati platiti ne samo svoj vec i zlocine svih tatinih sinova, i to samo zato jer se sve odvija u predizborno vrijeme, a narod zeli pravdu. Pa gdje je tu pravda, pitam se? Zanima me isto tako kako bi proteklo sudjenje onom decku iz "drustveno prihvatljive obitelji" (ne sjecam mu se imena), da je slucajno one dvije djevojcice ubio oko izbora? Mogla bih se kladiti da ne bi dobio samo sest mjeseci.

Izbori nam se priblizavaju, a ja jos nisam kupila ni jednu laz koju prodaju. Tko zna dok potrose svih petnaest milijuna kuna, mozda se i nauce fino pakirati, a ja oduvijek padam na lijepu ambalazu...Ako ne, izaci cu na izbore ne jer mi je to gradjanska duznost, vec da se uvjerim da moj glas nece pripasti onima kojima vjerujem..pa makar i tako da ubacim nevazeci listic...

- 11:05 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 07.11.2007.

endemska vrsta

kako se rijesiti statusa singl? I zasto je to status? Vec sam duze vrijeme slobodna, i ponekad se osjecam ugrozeno. Mozda bih trebala traziti svoja prava kao manjina? Evo na primjer u drustvu. Od cura sam jedino ja samac, ponekad se zbilja osjecam ugrozeno. Kao da sam nekakva biljka, endemska vrsta.
Neki dan su poceli padati prvi planovi za docek. Naravno, ja sam za veliki tulum(prevedeno pijanka) s mnogo nepoznatih ljudi..medjutim vecina mojih cura bi na nekakvo mirno, intimno mjesto..HELLOOO..ostanite doma, pa cete moci biti i i mirni i intimni..
Nisam pokvarena, ni zlocesta, a najmanje neosjecajna..cmizdrim na reklame..samo ponekad se zbilja osjecam lose jer sam sama. Te moje cure mi cesto ne olaksavaju situaciju. One tvrde da sam preizbirljiva, a ja znam da to nije istina.Dakako da su mi kriteriji veci nego prije 5 godina, ali mislim i da su opravdani-zdravim razumom.
Evo npr. izadjem, upoznam decka i sve super odmah od prve, al onda skontam da decko zna gotovo cijeli klub- i to uglavnom zenski dio. Jesam tolerantna, ali ne znam koliko najboljih prijateljica mogu tolerirati..
S druge strane nisam ni sigurna zelim li imati decka. Tesko je, kada se naviknes biti sam, odreci se te svojh slobode kretanja, razmisljanja i nepolaganja racuna. Nezamislivo mi je da sada odjednom moram prilagodjavati svoje planove nekome..
Opet vjerujem da kada dodje taj NETKO sve ce biti lakse i stvari ce se posloziti same od sebe. Vjerujem da se sve u zivotu dogadja s razlogom i tocno onda kada nam je potrebno.Iz toga proizlazi da mi decko jos nije potreban. Zato drage moje cure vi mirujte, a ja moram jos tulumarit i upoznat svijeta, jer moje vrijeme mirovanja nije stiglo...

- 18:21 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Sljedeći mjesec >>

	studeni, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30