Voleti Sarajevo-voleti u p***u materinu!
29.09.2007., subota
Slika tebe
|
Na mojim čizmama trag je mnogih osobnih i neosobnih utočišta pokrenutim samoćom i onom tužnom cugerskom prazninom na tim bi utočištima izrastao svijet a tu i tamo pokopali bismo ondje nekog intimnog uz slane kristaliće bijesnog razočaranja Zlatno nebo u Provansi je daleko kao i potreba za snom bijegom od čelika prkoseći novim zorama Imaš pokret kojim krvariš i ne, nisi prazna prazne su boce i zidovi i izmaglica iza električnog zvuka nisi prazna kao pjesme nekim tamo ženskama koje sam napisao bluz kožnih jakni jeftinog zavođenja nemoj zapamtiti ništa od ovoga osim onog što sam rekao o tvojoj papirnatoj ptici da ih napraviš još tisuću možda bi izliječila naše depresije komplekse kajanje... vjerojatno jer ptica rođena iz igre blista jače od zvijezda stavljenih u kosu djevojaka koje sam vjerovao da volim i zvučnija od timpana moje pobune sasvim slučajna trezvena slika tebe |
|
The neonprince There is mud on his boots and dew in his eyes what makes him go in the rain in the night and in the sorrow there is that thing that blinds him that blinds and binds us all burned by atmospheric microwave and lowered on the black-haired heads of street angels What makes him certanly not the tears or wind in the hair or drinkin'problem that must be Valkyras of the night and damsells of eternity His name is nobody and Aretemis is his bride neonlike and brownhaired like evening elements secret of Nardor hills |
25.09.2007., utorak
Kćeri revolucije me poznaju
|
Soyuz nerushimy respublik svobodnykh Splotila naveki velikaya Rus'! Da zdravstvuyet sozdanny voley narodov Yediny, moguchy Sovetsky Soyuz!" Ispod metalne kože stijega obnažuju grudi,predivne rođene da ispjevaju jednu pjesmu melodiju čekića u Appalachianu i Uralu zveket bajonete i uzdah bitnika na sedativima Stoje bjeloruke brigade pobjedničkih kurvi s krvlju pobunjenih na plaštu spremne da zadrhte, plaho prošapću usnama punim kao mjesec ime... Ime... nekog ko će im dodirnuti bedro na barikadama ljubavi Znale su za vatre nad pariškim nebom u petrolejskim grčevima Rimbauda poneki sivi kaput i djevojka koja plače na gladnim Lenjingradskim sazviježđima Znale su za njih pethiljadadvadesetiosam a Izet bard mojih crvenih suza umirao je gledajući zgarišta manje nevinog Sarajeva Spavao sam u njihovom zagrljaju i ruke im bijahu divlji norveški snijeg a ja zauvijek ismijani gubitnik bez imalo snage da obuzda plač netko ko stoji nad mramornim znojem zgaženog ideala... Tihi marš bijeli opori glasovi otiskujem se,Moje Muze otiskujem u tugu! Bio sam rana krstarice Potemkin dim s terase u empatijskoj istarskoj noći cvijet u hladu smrti stežući šake u bijesu tinejdžera zaljubljen u njihove riječi sam u tom vrtlogu potonuo u crno znajući u svojim ogrebotinama i mutnim očima da su kćeri revolucije bile uz mene bar na trenutak... "V pobede bessmertnykh idey kommunizma My vidim gryadushcheye nashey strany, I krasnomu znameni slavnoy otchizny My budem vsegda bezzavetno verny!" |
Amazone alkohola
|
Sakrio sam te u mliječi kaotičnih stihova... Svoju tihu utvaru, mučiteljicu Na tebe misleći uglavnom pijan, kao one večeri kad sam stvarao patetične drame, zabljuvao cijeli stan neke trebe koju sam tad prvi put vidio i sad mi se smiješi repriza. Ali: ljudi su dobri prema meni kad sam sjeban, sigurno vide da nisam idiot,već samo jadni hippie, izdajnik nečeg što svi mrzimo, koji voli svakog i osjeća svačiju bol kao svoju, ločući uništen prazninom i jesenjim suzama osobne prirode Ludilo i bijeg... Onaj trijezni demon nisam ja, već kukavička kreatura, obični naglašavam TRIJEZNI kreten koji laže sam sebi dok ti obećava da će skratiti kosu i pokušati prekinuti rastapanje svog zamišljenog,malograđanskog ega u Amazonam alkohola... "Koga zavaravaš, kosijaneru?"-viču obline boce... "Jebite sve vaše savjete!"-vičem ja i želja za dobrim pobijeđuje. Ili ću dobiti svoj paperjasti komadić, neba ili grudi uz koje ću se privinuti znajući da ne lažu kao ni Shakirini bokovi Ili Danke-schon,Aufwiedersehen Vidimo se u 11 krugu,gospodine Cassady! Laprdanje uma... Svjetla koja se njišu... Znam da me voliš! Ali nitko nije spreman blistavim slovima napisati svoje ime na mojoj otrcanoj jaki Na način kojim ja šaram, i crtam psihodeliju na reljefu rasplakanih noći... Htjela bi,možda...Ali nisi spremna! Nitko nije spreman!! Jer sa mnom dobija polovicu nijemog,stravičnog beskraja. Oceana koji je vaš koliko i moj, ali gfa skrivate, zabarikadiravši se u utvrdu nečeg smućkanog u matematičkoj retorti pravila. Nema puta za mene... Tek koprcanje zgaženog goluba na autocesti... Grohot eldorada I da ,naravno... Svjetla koja se njišu |
Pegazov epitaf
|
Jutros, malo prije svanuća negdje na istoku, pao je mrtav dobri stari Pegaz Pogođen hicina protuzračne obrane zamijenjen za okrutni bombarder. Srušio se! Njuška umazana pijeskom i krvlju,sapi drhture... a srebrna nit poslijednjeg daha napušta tijelo. Kundalini,drevna zmija otpuzala je u vrelu šikaru pustinje Nosio je nekad heroje bez bombi... Nije se ni najmanje nadao ovome. Naposlijetku... nije li baš mrvicu sjevernije od ovog mjesta pronio noćno šuljalo Perzeja? nije se bojao metka,koji je presjekao dah.. oštre boli, i dugog pada. Vojniče nikad nećeš znati koga si pogodio tražit ćeš olupinu, bezuspješno... Možda je sirotinja,razvukla ostatke svjetlosti na koju ste pucali? Pitat ćeš se još kratko... a onda ćeš popraviti šljem i vratiti se na položaj još je puno noćnih svjetala koje morate oboriti s neba. |
Pričica...
|
Izvor «Svi univerzalni moralni principi su beskoristan luksuz» Markiz de Sade Zamišljala je taj izvor kako teče iz antičkog zida,zimi i ljeti.Voda je istjecala ispod bareljefa,pljuskala na kamenje i gubila se bez određenog toka,raspršivši se u predivnom kaosu kapljica i vodenih brazdi koje su blistale na mjesečini,nestajući pod zemljom,gubeći se u nigdje,nestajući u veličanstvu lakoće i razigranosti.Na tom je proplanku,mjesec uvijek sjao,zagonetan,eterično plav,dalek…Vrhovi pinija su se nijemo odražavali u prštećim kapljama i vijugajućim zmijama čiste vode postojavši za trenutak a zatim se gubeći u blagoslovu nepomućenog mraka. Uzela je gitaru u ruke i pomilovala njen preplanuli drveni vrat.Tako je jednom milovala vrat nekog dragog…Veoma dragog…Ne tako davno.Akordi su počeli sipljivo oblikovati sliku,premazujući boje,prenoseći sve u um.Prepoznao sam melodiju pjesme «Hurt»,ali odsviranu nekako instinktivno,bez preseravanja koje vidimo na koncertima,onako kako se svira za sebe,tužno i predivno nevještoRuke koje su jednom milovale nečija leđa i topla bedra,i sad taktilna tjelešca prenose toplinu kroz tisuću univerzuma uzidavši ju između tonova rock balade koja se jednostavno nametnula.Um nije mislio na to…Jer njen je um boravio u meni. Ona i Djevojka su došle do tog izvora,jednog toplog proljeća.Vino iz očeva vinograda obojilo je njene usne u prekrasnu,tamnu nijansu.Ležale su u zagrljaju,napola gole,blago uzdišuji,dok je izvor bacao kapljice po njihovoj koži,a brojni nestašni potočići vode prolazili ispod njihovih tijela… «Mjesec sja. Nešto je zlobno u punom mjesecu.»-prošapće Djevojka. «Nije.To je obični Mediteranski mjesec nad Lezbosom…» «Krivo je ovo,što radimo…Mnogi kažu da je krivo…Ovo ne može funkcionirati.» «Smiri se,nema ničeg krivog u ljubavi»…-poljubila ju je. Mjesečina je bila preslaba da bi obasjala bareljef,povrh izvora…Ali to nije bilo bitno.Nitko ga nije gledao,ionako… Obje su, u isto vrijeme, prinijele usne blagom izvoru. Tada je došao pjev s tugom milijardi boca.Stakleni pjev,krhka pjesma Feniksa: «Beneath the stain of time The feeling disappears You are someone else I am still right here” Čuo sam glas,s druge strane plavog opala na ogrlici od ručno isprepletene kože.Sjeo sam do nje,na čađavi stari zid,prekriven prostotama,išaran gnjevom naše generacije. Djevojka ju je dočekala u najmljenom stanu,zabrinuta. «Moja majka me se odrekla…»-rekla je kroz plač. «Ta stara,principima ograničena budala.» «Ne govori tako o njoj!-zajecala je-Ne poznaješ ju!» Djevojka ju je primila za ruku: «Volim te,znaš to…Ali principi su mi važni…» «Ne,ne govori to-(osobito visoka nota…u originalnoj verziji ne para toliko zrak,ne stvara onu ciklonu u osjetima.Boje postaju intenzivnije,oštrije)-ne važniji od ljubavi. «Povrijedila sam,jednu osobu…Moju majku!» «Ograničenu kravetinu!» Obje plaču…Melodija je tužna,crnosmeđa,muljevita.Prsti se usjecaju u meso jagodica.Ona zna da treba otići.Da Djevojka ne daje nadu njihovoj vezi… «What have I become? My sweetest friend Everyone I know Goes away in the end You could have it all My empire of dirt I will let you down I will make you hurt” “Moral mi je važan,i moram naći pravi put.Zbog tebe sam skrenula,i zato ne mogu biti s tobom.Nisam zadovoljna u tome.Niti ćeš ti biti,ako će mi poljupci,biti gorki od krivnje i prezira prema sebi.” “Oslobodi se toga!-ponavljala je kroz suze,iako je znala da je uzalud. „Ne želim!“-izjavi Djevojka primivši ju za ruke. “You could have it all My empire of dirt I will let you down I will make you hurt” Glas je bio staklen i crvenkast… “Jebeno GLUP izgovor!-rekao sam,otvarajući bocu-Ali doživio sam ga. Nije ništa rekla.Sa prljavog se zida pružao pogled na tankere,na redove luksuznih hotela kraj obale.Tuberkolozno,kašljućajući kolone su se automobila vukle ispod Afroditinog hrama.Glazba se jedva čula,I boje su,čak i teška crna,prelazile u bezlično bljedilo.Oko vrata ogrlica moje bivše koja mi je rekla da nije loše blijediti.Iznenada je prestala prebirati po žicama.Na jagodicama su joj se pojavile crvene kapljice,I gledala me,sa zelenim očima punim suza,pruživši mi gitaru. “Ne.-odvratio sam i ispio gutljaj jeftinog vina.Obojalo mi je usne,mrtvački modro.-Nemam snage da dovršim pjesmu.” Nastavio sam piti. Ipak nisam stvaraoc.Prvo moram uništiti sebe,da bih stvorio nešto.Malo više,mjesec se uzalud probijao kroz oblak ugljenih i sumpornih čestica iz koksare. A samo furlong dalje,iz čađavog zida,tekao je izvor.Voda je otjecala,ravnim,striktno usmjerenim,popločanim kanalom,preko opušaka i papirića u blatnu jamu,kraj ceste koja vodi prema luci… |
Petra
|
Morat ću napraviti kompromis stihovi su mi preglasni i nema dosta harmonije u njima da opišu onaj tvoj pokret jezikom od prije par minuta Morat ću pjesmu ostaviti nedovršenom fali joj istočnog štiha da te opiše sutra je mogu zamisliti kao mogulsku čajanku razbrljavši ju kroz perivoj... |
Bindu
|
Ok,prihvaćam neizbježno ovo je odjeb,zar ne? i razočaranje,tiho doduše u moju Bindu sigurno si to mogla izvesti bolje nekom porukom,ili nečim ti...koju je uvijek nervirala šutnja cjenio bih i onu "ostanimo prijatelji" frazu u svim njenim otrcanim oblicima Doviđenja. želim da nastaviš gledati u Jadran i silovati plamen autobusa i brbljavost Konta kao da sam i ja tamo i nadam se da će Rijeka imati mnoge takve dirljive kolodvorske scene s žicanjem ponovnog poljupca Sveži ponekad onu moju bandanu crveni ostatak balkonskog tanga moj dodir je astralnim usnama ugraviran u taj pamuk Ovo je rastanak.. bojim se... nedaj da te prvi i zadnji put nazovem ovim imenom koje voliš baš u ovoj pjesmi jer na svakoj ćeš Sjeverom umrmljanoj stranici,odsad na dalje biti moja Bindu |
Maja
|
Svaka zvijezda ima tajnu frekvenciju dovoljnu za bljesak sićušne oblake svjetlosti i romantični razgovor Možda svaka zvijezda ima frajera i curu izvaljene na travi koji fasciniraju jedno drugo i oči su im zeleno zapiljene u bezdan čekajući poljubac I možda će zvijezde posve shvatiti onog koji negdje na Trešnjevci piše pjesmu spreman da suzom blagoslovi mjesto koje si dotaknula (Mjesec je samo polovično tu s reljefom lutalice) Njemu to neće biti važno ruke imaju njenu toplinu |
|
Freyin pad(zapisi o Bluesu velegrada) 1. Kad je Sergej pisao "Perzijske motive" otišao je što je mogao bliže Perziji svratište u sovjetskom Tadžikistanu dok smo mi pisali o Californiji velikom rasjedu no nikad nismo dotakli Californiju nikad živjeli u Californiji već u Zagrebu ili Moslavini Izgubio sam nevinost sa 16 u blatu prizivajući drevnu povezanost s Geom zapravo priželjkujući da su to plaže Malibua reklama za Coca-colu crveno svjetlo kapitalističkog sna Toj je curi također bilo prvi put First blood! Prva krv na zelenom tepihu Prva krv Bagdada i srpanjskog Londona 11.-rujanska krv Eldorada u plamenu Da sam u Californiji strahovao bih od bombe? Ne strahujemo li svi od Stvarnosti Ivane Sajko i ovdje? Uniformirani tipovi bi me pretraživali čitao bih "Lovca u žitu" (Salinger je mrtav i pokopan,ali diše) Bojao se međunarodne izvanzemaljske masonsko-špijunske KKK,NWO-urote prelazio na drugu stranu ulice tražio ljepoticu noći koja je moja anđeoska drolja ne našavši ju lupao po limenim krovovima BEAT! plivao kroz šank u Veniceu BEAT! Penjao se po zidovima Beverly Hillsa zaveo drugorazredne starlete i glumačke pripravnice odveo ih na večeru zatim na ševu Jebanje! Jebanje! Jebanje! silovana pojebana Amerika pojebana Rusija,Latinska Amerika Pojebani Irak,svijet i Tel-aviv Jebanje u filmovima kroz kazališa Pojebane tinejdžerke sjebani bardovi Deforirane muze,felacijske slikarice proljeće mira penetrirano mecima u Ohio i nožem(Simpathy for the Devil) Jebanje u Kongresima i Dumama Sodomizacija na brodovima za Perzijski zaljev i transportnim helikopter prema Siriji nelubricirani prodor u Folsomu Guantanamu i San Quentine postoji li Californija,o vodorige! o kojoj želim izmišljati stih spaljen na Sunset Boulevardu-Ilice? 2. Mi! ovdje smo! parili smo se s najlonkam u javnom zahodu skakali s katedrala i zgrada A mnogi se i sad ubijaju lagano sasvim lagano Colourd lights and music,turned way down low... priguši zvijezde jednu po jednu lagano sasvim lagano (Pišem za Debbie H. ubijam svoj Blues potreba za postojanjem nestaje Pišem za Roxie Hart i sav taj jazz ružičasti šalovi prolaze Pišem za Billie H. Marija Billy K. također! votka odmor u nečemu plavom) lagano... lagano... prati gitaru... ritam "Gloomy sunday" ritam "Unhappy girl" umiremo umiremo lagano alkohol,amfetamin duge prazne knjige koje nitko nije ispisao noćima i ružem tragovi žileta na mesu gotičarki paljenje cigarete za cigaretom u hladnoći pjesme Doorsa iznenadni seks oslobođeni tajanstvena bića skakuću među granama tu skrivam diližansu svojih svjetova ispod crvene kupole lagano... lagano.... sasvim lagano 3. Vitez skuplja groznicu iz odsjaja dalekih oštrica odvela si me u skriveni Camelot pun nagih Djaničkih kćeri našao sam magiju oklop postaje meso a ti postaješ svećenica našeg ludila proplakavši u mom zagrljaju trenutak iskrenosti brod se spušta nad obalu nebodera krmom dodirujući tamnu sobu u kojoj svira Blues kip Freye na pramcu počinje s proždiranjem mjeseca. |
Pištolj!
|
Malo trashy pjesma...Ali mnogi su je rekli da je good piece!! Rekla je:"Budi nježan! Bojim se eksplozije Samo ga brzo izvadi Iz mene!" OK! Dakle posegao sam u futrolu izvukavši svoj visokokalibarski pištolj s tekućim punjenjem obložen kožom,trinaest centimetara dug komadić raja Stavio sam ga joj u usta... Obuhvatila ga je cijelog kao što dijete obuhvaća slatkiš u božićno jutro blagoslovljeno nevinošću... Mislio sam na lijepe stvari čekajući prasak kojeg nije bilo Možda sam popio previše votke ili njene usne,sišući,nisu našlee okidač Pijana,počela mi je grliti koljena, govoriti kako joj je žao i slično... Pogladio sam njenu gustu,crnu kosu i rekao: "Ne brini dušo,ustrijelit ću te drugi put, Moj pištolj ti stoji na raspolaganju u koju ga god rupu htjela staviti. |
Krv na ogledalu
|
rv na ogledalu magnolije na stolu Uzalud nas je skrivala tama Djevojke plešu... Krv je na nebu... Pomozite... Ranjen sam! Iz zgloba šiklja odvratni likvid Prozor mi šapuće, svoje tajne! Oštar luster,njihalo jeze Pospanost me grli nenametljivo. Krv na ogledalu Preko mog lica Crimen amoris ,slivnik ispunjava... Ugodan je miris Havaja noćas. Pomozi mi dušo, Bol ne osjećam... Uhvatio sam nečiji odraz na fugama... Okružuje me tih, ljepljiv dah Valkira |
