Trideset smotaka jeftinog duhana u njegovom dahu odlazi ostavivši sobu sjećanja neopjevanom Zar biste vi voljeli nagrđivati kristalne zidove suzama a ova drogirana krv ionako ne može ništa osim uzdisanja Neka mu ne poremete trag između jasenova brazda parobroda u pamuku jutra plitka neupotrebljiva A na površini jedno lice u negativu |
"I'm going but I need a little time I promise I would drown myself in mistic heated wine " The Doors Više no jednom fontane su slušale samotne glasove Ja sam samotni vodotok čija ljubav se odsad razmazuje tvojim ružem jedino po slijepim stanicama Možeš me izvrijeđati bilo kako tvoj glas je naš blues pnad zvijezdama Sada odlazim u zadnju noć otrcanog živoza neka me slijedi samo pogled izmučen i tih |
"If she's not around,then the sun won't come out today" Znam tužno je bez njenih očiju ali moram izaći u osvijetljeni inferno grada zovu me prozirni razlozi za ludilo Znam nemam što tu raditi kad metalci pokupe zgodne cure i ja ostanem na kraju sivog sna a ima nas dosta jebeno iskorištenih Ali možda dođe netko s gitarom netko tko zna sve dobre stvari tada jecamo u gomili crni zlatni moderni prokleti... Znam tamo neće biti utjeha i teško da vino može isprati blut te teške gomile uz vino smo živjeli pa se izgubili na dnu tamne šume pod granama čempresa Ali možda dođe netko s gitarom večer će za tren postati pjesma okićena fabula francuskih romana odmetnuta prašina škripavi,stari karusel |
u kosi imaš gusjenice one katkad prhnu iz nje kao leptiri prljavosivih krila građeni iz tvojih melodija Gasim zadnji malboro i pokušavam se sjetiti stiha koji sam čitao pijan gasim zadnji Malboro ljeto,gmizavo dvijetisućeiosma Kožarska ulica nedostaju voljena lica i pobjede nedostaju stabla pod kojim sam ljubio najviše od svega nedostaju krila lakša od poljubaca Gasim zadnji malboro pun sam votke,bez para na mobitelu zadovoljit ću se,draga i gusjenicom samo pokušaj... u redu? |
Život je niz naših malih smrti polje crveno od sumraka dvaka travka i klas imaju svog sumporastog boga ispunjenog vatrom i divljinom A tad željno mrmlja izvor dolazi noć posvuda su razbacane note kadence koju nije stigao dovršiti i slomljena tijela sićušnih vila A bila je to strastvena kadenca |
Otiđi da ne gledaš moje rijeći razasute niz ulicu poput septembarskog lišća Možda netko drugi nađe kod sačinjen od akorda za tvoje srce Otiđi kraj prozora je odavno prošla šarena parada trube leže u podrumima bezlična,neljubljena gomila lima Svjetlo se gasi otiđi da i mene glatko odvezu blještava kola tuđeg sjećanja. |
Imao sam djevojku oči su joj bile smeđe kao i svakoj drugoj djevojci na svijetu ali te oči! pred njima su ustuknula svjetla Sarajeva pokrita hladnoćom pred njima bi ustuknuo i skromni mjesec našeg stoljeća ispijen bez Hekatinih svijeća pred tim očima prosipao sam uzdahe razvučeno i violinski pogled na ocean krvi i kajanja Držao sam ju čvrsto bila je sjajna zastava u rukama poslijednjeg vojnika koji pada nadomak pobjede ali su plakale dugo zbog mene Oprosti mi! još jednom su moja sranja zamutila opal vodenastom maglom grčevito stisnuvši kapke u jedan jedini jecaj Svaka druga na svijetu,kažu ima smeđe oči ali njene su posramljivale sav sjaj Sohoa a ja sam gledao u oči prolaznih vila otkad je otišla ni jednu nisam dodirnuo čak ni blizu ponoći kad je jeftino vino pjenušac a pogledi opasni srebrni bodeži Oči smeđe kao i u svake druge djevojke lažu kažem ti nijedne nisu bile kao Almine |
"Otad baš ne uzimam svaku što se pruža... Srce se odupire... Pa se privikne... Al' zumbuli su zumbuli, a Ruža je Ruža... Pa da na kraj sveta iznikne..." Balašević Okrenula si se brzo iz straha da te ne zagrlim da ti ne kažem da još čuvam sve sitnice koje si mi dala da ne kažem riječi tako daleke od ovih tvrdih ulica Našao sam jebeno teškim zadržati suze izmigoljile su iz zagrljaja a oči su te potapale u svijet gdje sam princ a ne tek pijana budala Nizao sam mutne pijane dane u ogrlicu stida njome sam sapeo grkljan baladama Na kraju ponavljam stari blues i ljubim vrh ukradene olovke. |
Što nas je otjeralo u pustinju slane vode i gnjeva? A bili smo ljudi jednom plima je došla stupovi soli molitva tek kao isprika plima je došla plima je došla probudite se po palubi su razasuti krvavi ostaci naše svadbe jedra škripe naš valcer krenimo jedan dva tri jedan dva tri jedan dva tri Nečija nevidljiva ruka unosi u nas kurs kaosa mračan i neprežaljen od naših pjenovitih sinova jedan dva tri Bili smo ljudi od nas nije ostao ni kostur na jarbolu da ukočenim pogledom osmatra bolju budućnost. |
< | kolovoz, 2008 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv