Mogli smo se beskrajno prepirati oko toga tko koga više inspirira ili s crvenom aureolom oko glave misliti na bolno sutra sa svim zavojima istrošene ceste U predvorjima naših svjetionika budili smo se okovani zašto ne bismo pjevali blues to je ionako prirodni zvuk trljanja zapešća o negve budimo malo razdvojena bića bez te nepodnošljive zajedničke boli Jebiga, još uvijek teško zaboravljam baklje i imena šaraju noćno nebo kao sateliti crveni podsjetnik Ostajem onakav kakvim si me voljela ako jesi... blijedi bluzer koji ne zna komu prodati listove pjesama Mokre od depresije. |
Ne stoj na mom grobu puna tuge; nisam otišao,ne sanjam druge u gomili vjetrova što pušu u snježnom dragulju što veseli dušu U suncu što nad žitom sja u jesenjoj kiši,još uvijek sam ja Kad jutrom te budi tišina u općoj strci,ja sam praznina Tihih ptica što ukrug lete i zvijezda noću što te sjete: Ne plači ponad mog groba Umrijeti neću dok traje naše doba |
Hoće li sutra rapsodija milovati naše kapke prije buđenja kapke koji su se jednom nježno dotakli priljubljeni nesvjesni da će ih loša poezija ispratiti u prazninu A htio sam sanjati njeno lice i poslije se buditi uz njega dok cvatu trešnje kao afrodizijak Uštimavam astralnu gitaru dno boce ogledalo nekad iskričavog lica Sutra ostavljeno na cesti šareni buket na humku jedne generacije |
Moja good-hearted woman ne želi primiti moje riječi jer misli da je ljubav laž Odlazi ne javivši se ostavivši raskvašeno nebo i pregršt stihova iznakaženih mojim nespretnim umom Kao kad krv otječe u odvod slina većih božanstava Melpomena ubija prsatu Erato nervozna drhtavih ruku ne dočekavši da katedrale daju znak za zadnji čin A ja doručkujem svojih tisuću smrti s čašom votke i bićima Kabale U pljesnivom zadahu kupea u daljini putovanja pronađite moje ime |
Dragi moji prijatelji glumci, sa svojim anoreksijama i bijelim lajnama u zahodima produkcijskih kuća vi djevojke mirnih lica i savrššeni dečki iz susjedstva koji nukad ne počine preljub ni samoubojstvo (osim kad ne glume,što je ionako nebitno za nas blesave) Vi silni parovi koji se uvijek pomirite na zadnjim stranama scenarija punog statičnih šala veoma ste svjesni tih laži dok pred zoru hvatate djeliće sna s votkom u grlu okus steže grlo poput omče i vaša vam kupaonica neda da pobjegnete Mogli ste nam reći da će Laura napucati Urkela kad se odvrti špica poslijednje sezone a Sheffield će prevariti Fran i kasnije grcati u suzama negdje u Sohou nad osamljenom kriglom piva jer se takva dobra židovska djevojka ne vraća nazvat će zatim hrpe papira svojim ljubavnicama u bezuspješnom pokušaju da izmisli hepiend Žao mi je što se ne smijem moji dragi,dragi komedijanti heroji modernih bajki i humora lijepihobitelji ali ispod mojih je nogu ostao dijamantni put i preostaje mi samo početi opet iz neke veže u kasnim satima noći ostavivši srce da se hladi. |
Evo večeras me puklo.Opet stavljam novu pjesmu...Sad sam bar siguran da ih netko čita.Zove se,Sjeti se,ako želiš,i posvećena je osobi koju volim,ali koju sam udaljio od sebe svojim načinom života.Da ne duljim,evo pjesme...Malo je depresivna,kao i sve u poslijednje vrijeme... Sjeti se,ako želiš Sjeti se,ako želiš tek i samo nakon tri piva govori o meni s dvije oktave višim glasom u grlu je zapela razočarana suza Sjeti se,ako želiš tek kad crna voda probije branu sruči se ispod magle na crnicu onda zapali još jednu cigaretu promotri cjenik i redove boca Sjeti se,ako želiš mene kad večer bude na izmaku slušaj našu pjesmu nemoj plakati zapleši ostavi tanke tragove po poddiju Zaboravi me pred jutro okačivši sjećanja kao kaput na bezvrijednu pjesmu najbolje što sam ti pružio. |
Otkačite svoje vagone moji voljeni jer tračnica više nema i moj vlak juri u ponor Skrenite pogled ne zaboravite svoje kišobrane ali bar sekundu obratite pažnju na zadnji tužni i promukli zvižduk pregrijanog stroja prije plača mislite na smrt Sa zadnjim oblakom pare mala poput suze izlazi vila krhka skrivena sve ove dane skrivena jer je ugledala umorstvo boga Izgubljen moja vlak kreće u ponor bez tužnog dostojanstva na zapjenjenim sapima lokomotive skupite stare fotografije i pokretom ruke prekrižite lice Otiđite poštedite sebe još jednog pogleda na zapad |
Farewell song Najviše od svega želim biti brzo zaboravljen kao ljetno nevrijeme što je prošlo napravivši kaljužu u vašim sjećanjima I ne želim svoj pepeo raspoređen po vitrinama kako gubi vrijeme na uspomene niti želim djevojke da mi recitiraju pjesme kad odem Ispratite me bez suza jer one se odveć lako miješaju s cinizmon u jak i neugodan koktel I bez cvijeća molim jer kad odem želim da ništa više zbog mene ne uvene |
Zbog čega me prostranstva dotiču svojom otrovnom maglom ja kažnjenik krvolok nevinih velikim slovom zločini počinjeni iz wanderlusta i nekih neukoričenih knjiga dovoljno da se prizove i samog vraga ako je potrebno Pratite trag krvi i alkohola još od davnih majskih rana zar stvari nisu mogle biti gore ljubav i žeđ za arabeskama na asfaltu Trebao bih konačno isključiti svoj dišni aparat pogledajte moju kožu na zidovima suši je sunce i ispiru magle a ja sam linčevan na topolama koje sam grlio Sve je bio čisti wanderlust |
< | srpanj, 2008 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv