Ne stoj na mom grobu puna tuge;
nisam otišao,ne sanjam druge
u gomili vjetrova što pušu
u snježnom dragulju što veseli dušu
U suncu što nad žitom sja
u jesenjoj kiši,još uvijek sam ja
Kad jutrom te budi tišina
u općoj strci,ja sam praznina
Tihih ptica što ukrug lete
i zvijezda noću što te sjete:
Ne plači ponad mog groba
Umrijeti neću dok traje naše doba
Post je objavljen 31.07.2008. u 00:52 sati.