Na mojim čizmama
trag je mnogih osobnih
i neosobnih utočišta
pokrenutim samoćom
i onom tužnom cugerskom prazninom
na tim bi utočištima
izrastao svijet
a tu i tamo
pokopali bismo ondje
nekog intimnog
uz slane kristaliće
bijesnog razočaranja
Zlatno nebo u Provansi
je daleko
kao i potreba za snom
bijegom od čelika
prkoseći novim zorama
Imaš pokret kojim krvariš
i ne,
nisi prazna
prazne su boce
i zidovi
i izmaglica iza električnog zvuka
nisi prazna kao pjesme
nekim tamo ženskama koje sam napisao
bluz kožnih jakni
jeftinog zavođenja
nemoj zapamtiti ništa od ovoga
osim onog
što sam rekao o tvojoj
papirnatoj ptici
da ih napraviš još tisuću
možda bi izliječila naše
depresije
komplekse
kajanje...
vjerojatno jer ptica rođena iz igre
blista jače od zvijezda
stavljenih u kosu
djevojaka koje sam vjerovao da volim
i zvučnija
od timpana moje pobune
sasvim slučajna
trezvena
slika tebe
Post je objavljen 29.09.2007. u 10:37 sati.