Sakrio sam te u mliječi kaotičnih stihova...
Svoju tihu utvaru,
mučiteljicu
Na tebe misleći uglavnom pijan, kao one večeri kad sam stvarao patetične drame, zabljuvao cijeli stan neke trebe koju sam tad prvi put vidio i sad mi se smiješi repriza.
Ali:
ljudi su dobri prema meni kad sam sjeban,
sigurno vide da nisam idiot,već samo jadni hippie,
izdajnik nečeg što svi mrzimo, koji voli svakog i osjeća svačiju bol kao svoju, ločući uništen prazninom i jesenjim suzama osobne prirode
Ludilo i bijeg...
Onaj trijezni demon nisam ja, već kukavička kreatura, obični naglašavam TRIJEZNI kreten koji laže sam sebi dok ti obećava da će skratiti kosu i pokušati prekinuti rastapanje svog zamišljenog,malograđanskog ega u Amazonam alkohola...
"Koga zavaravaš, kosijaneru?"-viču obline boce...
"Jebite sve vaše savjete!"-vičem ja i želja za dobrim pobijeđuje.
Ili ću dobiti svoj paperjasti komadić, neba ili grudi uz koje ću se privinuti znajući da ne lažu kao ni Shakirini bokovi
Ili Danke-schon,Aufwiedersehen
Vidimo se u 11 krugu,gospodine Cassady!
Laprdanje uma...
Svjetla koja se njišu...
Znam da me voliš!
Ali nitko nije spreman
blistavim slovima napisati svoje ime na mojoj otrcanoj jaki
Na način kojim ja šaram, i crtam psihodeliju na reljefu rasplakanih noći...
Htjela bi,možda...Ali nisi spremna!
Nitko nije spreman!!
Jer sa mnom dobija polovicu nijemog,stravičnog beskraja.
Oceana koji je vaš koliko i moj, ali gfa skrivate, zabarikadiravši se u utvrdu nečeg smućkanog u matematičkoj retorti pravila.
Nema puta za mene...
Tek koprcanje zgaženog goluba na autocesti...
Grohot eldorada
I da ,naravno...
Svjetla koja se njišu
Post je objavljen 25.09.2007. u 15:38 sati.