|
22.06.2005., srijeda
Promenadni koncert
Jučer na je Zrinjevcu bilo baš fora. Kad sam stigao svirao je neki bend, nisam zapamtio ime, ali ta mjuza je zvučala dobro. Sjeli smo na kavu i mineralnu pored parka čekajući da dođe naš red. Orkestar se već skupio u cijelosti, a komadi iz zora su još stizali. Dosta ljudi je zastalo i poslušalo glazbu koja se širila iz paviljona, no vidjelo se da, ma kako dečki bili dobri, ljudi jednostavno ne kuže mjuzu i nastave dalje sa šetnjom. Platili smo svoje kave i pripremili se pored paviljona, jer uskoro je bio naš red. Dečki su završili uz pljesak.
Počeli smo postavljati postavu orkestra, stolice, note, mikrofone…. Sve je bilo gotovo, još je samo trebalo poštimati instrumente, jer im vrućina smeta pa se neki svakako zvučali. Gospođe i gospođice iz zbora su se postavile. Za razliku od nas koji smo u svojim bijelim kratkim košuljama izgledali poput grupe konobara, mlade dame u crnim majicama i hlačama, sa pojasom koji je imao apstraktan ali narodni motiv izgledale su fenomenalno. I to se vidjelo na licima šetača po Zrinjevcu. Krenuo je naš dio Promenadnog koncerta.
Akustika paviljona i ozvučenje su bili sjajni, i zvuk tambure se zaorio Zrinjevcom. Kroz nekoliko trenutaka se skupila poveća grupica ljudi koja je imala vremena i volje poslušati nas. Na svaku pjesmu smo dobili pljesak. Koji je rastao na svaku slijedeću jer je ljudi bilo sve više. Tambura je ipak nešto blisko ljudima ovdje, i ljudi su slušali.
Odsvirali i otpjevali smo mi svoj program, kojih četrdesetak minuta. Dobili sada već poveći pljesak. Pozdravili smo sve koji su imali strpljenja nas poslušati i počeli se pakirati. Osim našeg programa, bio je gotov i promenadni koncert. Ekipa sa ozvučenjem je također odlazila. Uzevši instrumente i opremu krenuli smo prema autima.
Na rubu parka još sam se jednom okrenuo prema paviljonu, no bio je prazan. Fontana je šumila svojom vodom i Zrinjevac je bio kao i uvijek: pun prolaznika koji odmaraju, poslovnih ljudi koji negdje žure, turista koji niti ne znaju izgovoriti ime našeg grada, djece koja trčkara i dižu tlak svojim mamama… Nigdje se nije vidjelo da je još prije samo nekoliko trenutaka tu bilo stotinjak ljudi koji su pozorno slušali glasnu tamburašku glazbu…
Grad se vratio u kolotečinu. Jedino što ju je narušavalo, je napetost pred veliki koncert Bijelog Dugmeta.
|
17.06.2005., petak
Danas iz maila:
Dolazi covjek kod veterinara s pesom i kad je dosao na red veterinar ga upita: "Dobar dan, recite, sto je bilo?"
Covjek: "Pa gledajte, trebal bi pesu odrezati rep."
Veterinar pogleda pesa i uvidjevsi da je pes ogroman, priupita covjeka: "A koliko vam je pes star?"
Covjek: "Pa evo, sad ce deseta godina."
A veterinar ga odmah prekine: "A joj gospodine moj, pa to se ne radi tako starim pesima. To radite kad su oni mali, kad su stenad, pa manje boli i tako. A ne sad."
Covjek: "Dajte molim vas dajte molim vas...."
Veterinar: " Gospodine, pa jel me cujete sto vam govorim, to je ipak malo prebolno za vaseg pesa, star je i tako..."
Covjek: "Dajte molim vas dajte molim vas..."
Veterinar: "Ok, gledajte, mogu ja njemu odrezati rep, ali kad vec tako inzistirate, hocete limi barem reci zbog cega to radite...??"
Covjek: "Ma vidite, sutra nam dolazi punica na rucak, pa da joj se nema ko veseliti..."
|
Propao dan
Da li vam se dogodilo da ma koliko se trudili da si nekako poboljšate dan, on ipak propadne? Mene dosta ljudi doživljava kao da sam stalno loše volje, a u stvarnosti nisam. Valjda imam takvu konstrukciju lica, tko zna. No ponekad sam ipak stvarno loše volje. I doći na posao i biti okružen kompjuterima 8 sati, u prostorijama sa mnogo ljudi, i sa defektnom klimom nije lako. No u svemu tome uvijek ima nekoliko ljudi koji mi uvijek uljepšaju dan. To su oni ljudi koji su uvijek dobre volje. Uvijek imaju smile od uha do uha. Kao da ih ništa u životu ne tišti. Znam da nitko ne živi u idili, ali je barem ugodnije izgurati kroz odvratan dan sa takvima uz sebe. Znam da i oni imaju problema kao i svi ostali, ali barem daju dojam da se bolje nose s tim. I meni podignu moral i mnogo mi je lakše. No moram priznati da i oni ponekad pokleknu pred nedaćama koje život nosi. Dan mi odmah postane sto puta gori, i tek tada shvatim koliko je fora kad su te osobe dobre volje. Kad mi osoba sa najviše strpljenja kaže da ne može više, onda mi dođe da puknem. Ako ona ne može, ja bi trebao onda eksplodirati. Kako mi nedostaje taj smiješak, peckavi komentari, zajebancija… pokušavam nekako pokrenuti atmosferu. Nekad uspijem pa izguram do kraja dana jer ostane neka spika pa zaborave, barem na kratko svoje probleme. Trudim se održati njima motivaciju, jer ipak je oni daju meni mnoge dane. No ponekad ni najbolji vicevi ne mogu pokrenuti ništa, a tada ostanem bez ikakve motivacije do kraja radnog dana. I jedva čekam da odem s posla nadajući se da će sutra netko biti bolje volje. Nažalost, posljednje dane to traje sve duže. Ne znam da li uzrok sparina, ili činjenica da neće biti godišnjeg tako skoro, ili neki osobni problemi… Ali sve mi je teže izdržati. Moram naći neke nove fore da mi proleti dan…
|
15.06.2005., srijeda
IDEALNA KVALITETA ŽIVLJENJA - RECEPT ZA DUŠU
Jedan talijanski časopis raspisao je natječaj za najbolji prikaz izvorne kvalitete života. Pobijedila je priča, odnosno model jednog čitatelja iz Genove. Prenosim je da biste je mogli "kopirati". Njezin bolji dio je:
Moj dan
Ustajem u 5,30 sati.
Slijedi obavezna tijelovježba od najmanje 30 minuta.
Doručak je dosta obilan.
Radim od 7 do 13,30 sati, ne dulje.
Sredina dana za mene je nešto posebno. Ručak je standardan, ni prevelik, ni premalen. Uvijek ima nešto jušno ili kašasto.
Slijede kraća šetnja i odmor. Volim prileći, ali ni u tome ne pretjerujem.
Posla se ponovno hvatam od 16 sati, pa do 17 i 30. Pospremim radno mjesto i napravim si plan za sutra. Uvijek znam kad ću početi i što ću raditi sutradan.
Predvečer ispunim nekom "svojom" aktivnošću, kako me kada volja (sport ili brža šetnja). Može i neki hobi. Rado sam u vrtu. Volim prirodu, slobodu, svjež zrak.
Večera je svakako između 19 i 19,30. Odgovara mi laganiji obrok.
Zatim se posvetim sebi, nekoj vrsti duhovnog razvoja; popričam s nekim, pozitivno razmišljam, ponekad nešto pročitam. Ne volim blebetanja, mrzim ogovaranja ("što je tko učinio", "tko je s kim u klapi" i sl.).
Prije počinka - šetnja.
Liježem u 22,30 sati (svjetlo gasim 15 minuta potom).
Meni odgovara ta urednost ritma, a drugima možda ne. Živim kao po nekom planu.
S nadređenima dobro surađujem. Znam svoje "mjesto". I osjećam neku sigurnost na njemu.
Ne pijem, ne trošim novce na bilo što, ne seksam, ne pušim...
mateo
P.S. Ovdje sam dugo. Bude li sve po planu, nadam se nagradnom dopustu za Božić. Takva su zatvorska pravila.
|
14.06.2005., utorak
Mi smo budale i treba nas *****!
Skupili se mu jučer ekipica na redovitoj probi. Kad jedan prijatelj kaže da ima nekaj pokazat. Kak sam bio blizu prozora, naluknem ja. A ono meni ladica do poda. Inače sam dosta kritičan, ponekad i previše. Ali ima trenutaka kad i ja ostanem bez riječi. Pored tog prozora, niti dva metra dalje prolaze dvije mlade dame, jedna plavuša a druga brineta. Plavuša bi inače bila komad za kojom bi se svako okrenuo. No sada je bila doslovno zasjenjena, u stvari iskreno uopće ju ne bi primijetio da nisu sjele u susjedni birc. Brineta je bila ta koja je plijenila pažnju. Petice bar deset cm, uske pinky hlačice i bijeli topić sa vrlo niskim gornjim rubom. Dakako bez buzenhaltera. I stoje čvrsto! Unbelievable!! U tom trenutku je izgledala kao da netko radi savršenu ženu na kompu. Mjere bar 105-60-90 (centimetar sim-tam), duge noge bez kvrgavih koljena, nisu ni ox ni ix, mama je očito jako pazila! Duga bujna smeđa kosa Ono, … sve the best. Kako su i ostali primjetili ukipljenost nas dvojice, brže bolje su pohrlili na prozor i prvo tajac. A onda: uh jebote!, wow! Ja bi ovo ****! I slični komentari… a i ja sam se tome pridružio. Već mi je postalo neugodno ali nisam skidao pogled, a onda sam se sjetio da je prozor zatamnjen ali nije neproziran, a one su dovoljno blizu da vide sve nas kretene kako blejimo! Pored toga sam skužio da je i plavuši neugodno jer je ili nas primijetila ili zato što ju nitko ne primjećuje uz ovu. U stvari i ja sam je tek tada zapazio. Mora da je teško biti njoj prijateljica. Praktički je nevidljiva.
Brineta nije uopće pokazivala da je primijetila bilo koga od nas ili nekoga iz birca koji su je također promatrali. Očito je navikla na to. I onda smo odjednom svi zbrisali s prozora, shvativši da izgledamo k'o tukci.
Onaj prijatelj koji mi ih je pokazao je rekao da je to najbolji komad koji je doselio na kvart. Na što je odgovor ostatka ekipe bio: Nema šanse! Pa ima boljih. I slično. Nisam mogao niti negirati niti potvrditi, jer se kvart naglo širi i puno se ljudi doseljuje. Za sada je najbolje što sam na kvartu vidjeh. Ali su ipak još jednom provirili van da provjere jesu li u pravu. I svaki je nešto sebi mrmljao u bradu…
|
10.06.2005., petak
Svinja iliti krmak
Danas sam uživao biti muška svinja iliti krmak. Naime na mom poslu ima povelik broj lijepih kolegica pa muška manjina često može uživati u pregledu horizonta. Kako su neki kolege ponekad izuzetno nepristojni i tipični, često imam razloga da ih zajebavam i onda se tome pridruže i kolegice, no izvuku se sa zajebancijom na nečiji račun. Danas se i meni dogodilo da budem tipična muška svinja, nije prvi put, no danas sam bio prmjećen od velikog broja kolega, i kolegica pa sam dobio kratku jezikovu juhu.
Jedna od naših, ljepših kolegica je danas svojim elegantnim koracima lagano prošla kroz čitavi kat, i meni se zalomilo (jer u tom trenutku nisam imao pametnijeg posla) da ju onako instinktivno pratim pogledom čitavim putem. Mislim, ipak se ima što vidjeti. Pristojne 3 do 4, ne preširoki bokovi, sve kako treba. I odmah me napali oni muškarci kojima je takvo ponašanje inače navika. Da sam svinja jer ne znam to raditi diskretno, i da sam nevjerojatan i da su me svi vidjeli. I što reći na to? Kako se nisam mogao izvući, rekao sam da ja kao i svaki muškarac uživam u lijepom pogledu. Osim toga ja se ne skrivam, ako vidim nešto lijepo onda ja to i gledam bez srama. Ako je toj mladoj dami neugodno, onda nek mi da šamarčinu, pa zaslužio sam ak' sam nepristojan. Mislio sam da ću nakon te izjave dobiti jezikovu juhu od kolegica oko mene, a ono šok. One stale u moju obranu i napale ostale kolege. Da oni uvijek tračaju i ogovaraju iza leđa, kao neke babe. A mene svi vidjeli pa što? Ja bih vjerojatno i rekao toj mladoj dami da izgleda mrak, u stvari već jesam. Vjerojatno zato što ja inače govorim otvoreno su kolegice stale uz mene. A iskreno nisam očekivao, bolje rečeno očekivao sam direktan napad, jer sam se stvarno ponio odvratno. Ispalo je iznad očekivanja. Bolje biti odvratan tako da to svi vide i nitko vam ne zamjera (dakako u granicama normale), nego igrati neke zakulisne igre i onda prigovarati o svakoj i svrstavati ih u neke liste.
Slična situacija je bila kad su se kolege sjetile napraviti liste najpoželjnijih ženskih osoba. I svatko je morao iznijeti svoje mišljenje. Ispočetka je bilo fora, no nisam želio raspravljati o osobama kojih nema u blizini. No spomenuo sam neke meni najpoželjnije. Kao i svi kad to preraste u nešto veće počeli su u prisustvu nekih žena pitati kuda bi ih svrstao. Kako to nisu bile kolegice u vrhu, prema mom gledištu, odvratio sam da ću radije zadržati tu informaciju. No nisu niti oni bili spremni brzo odgovoriti kad je naišla jedna od kolegica koja je prema mnogima bila na samom vrhu liste, i prema mome mišljenju. Kako je ta žena i lijepa i pametna (što je prema muškom mišljenju rijetka i opasna kombinacija), svi su zašutjeli kad sam naglas pitao kuda bi je svrstali! Morao sam dakako objasniti mladoj dami o čemu je riječ i rekao sam joj usput gdje bi je ja stavio na listi, na što sam dobio smješak. Kako u tom trenu nije bila ljuta, i ostali su pokušali sa nekim jadnim objašnjenjima i dakako dobili one poznate otrovne ženske odgovore.
Dakle zaključio sam ovo: ako sam takve volje da se ponašam svinjski onda ću to činiti otvoreno i uživati. A ostali nek prigovaraju koliko hoće.
|
08.06.2005., srijeda
Momci, čuvajte se!
|
RIJEKA Na hitni odjel u KBC-u Rijeka u utorak je dovezen 21-godišnji mladić, koji je zadržan na liječničkoj obradi. Liječnici su samoinicijativno obavijestili policiju da sve upućuje na to da je riječ o kaznenom djelu silovanja. Policajci su s njim pokušali razgovarati, no kako je bio uplašen i govorio nesuvislo, to nije bilo moguće......... Detaljnije na Iskonu ili Večernjem listu.
Više ni cugu ne možeš popit kad ti netko plati, jer više ne znaš jel u depri pa pije ili ti ga želi stavit.
|
07.06.2005., utorak
Kome pripadaju MP3ce koje imamo u kompovima?
Neki dan sam šaltajući po kablovskoj na SAT1 naišao na prilog o piratima i distributerima piratskih CD-a i DVD-a. Bilo je to u emisiji Planetopia. Naveli su kako je 2003 napravljena uspješna akcija u kojoj su ušli u 800 stanova, zaplijenili preko 200 računala i servera i više od 40000 CD-a i DVD-a. Wow! Dalje je prilog krenuo o tome kako ih policija u Njemačkoj pronalazi. Ukratko to ide ovako: policajci su također korisnici Peer To Peer software-a kao što su WinMX, Kazaa, DC++, Bit Torent-a i sličnih. Samo što oni traže specifične stvari i na određeni način. Osim što na taj način mogu otkriti mnoge pedofile zbog razmjene zna se kakvih fotografija (što je korisno), mogu pronaći i pirate, ali i mnoge neuke korisnike tih programa koji imaju poveće količine MP3ca po kompovima. Naime u tim programima uvijek ima negdje opcija da malo probrowsate po nečijem hardu, pa onda vidite sve što nudi na razmjenu. Oni koji manje znaju često shareaju čitavi hard disc, a ne samo određeni folder. E tu sad nastaje jedan problemčić za koji ne mogu naći odgovora. Kako u Njemačkoj imaju poveća iskustva sa organiziranim piratstvom uglavnom se koncentriraju na veće distributere i one sa jako velikim kolekcijama MP3ca na kompovima, no u našoj državi BSA može bilo kome zakucati na vrata. U toj istoj emisiji su dakako preporučili korištenje legalnih download servisa za kupovanje glazbe ukoliko ne možete pronaći CD u nekoj trgovini. Npr: iTunes, Emusic, Napster, Musicmatch, Buymusic, MP3Search, Musicload, ima ih dakle poveći broj. Ali kao i svi iskusni novinari koji rade priču iz dvije-tri rečenice, izbjegli su objasniti nešto ključno u svemu tome. Kako dokazati da su neke MP3ce kupljene legalno? Danas je stvarno jeftino, po 10 centa po pjesmi, kupiti neke albume online i downloadati. Te pjesme onda imate na kompu, stavite u neki MP3 player ili zapržite na CD. Jednu kopiju originala imate pravo napraviti, ali tu nemate originala! Kako nekome objasniti da ste pjesme na prženom CD-u kupili npr. preko Musicload-a? Na izlistu troškova iz npr. American Expressa nema navedenih pjesama koje ste kupili i PLATILI! Osim toga tko kaže da kartica mora biti vaša,možda ih je netko kupio i poklonio vama za rođendan, ne znam baš da će nečiji starci slušati Avril Lavigne ali mogu je nekome pokloniti za koga znaju da ju sluša. U ID tagu MP3ce možda i piše stranica od kud je downloadana, ali to nije nikakav dokaz jer se ID tag vrlo lako korigira. U Zakonu o autorskim i srodnim pravima nije baš objašnjeno kako postupati u tim slučajevima, a niti u pokušajima detaljnijih objašnjenja tog zakona nisu bili puno uspješniji.
OK, sad će netko reći: Pa nitko ne dira obične kućne korisnike! Ali nije u tome problem, nego što pravno nije baš to rješeno kako treba. Kad kupujete u dućanu, uvijek imate račun, no za ovo ne postoji nikakva potvrda. I možda ste za sada kupili 1 ili 2 albuma, ali sve više je to uobičajena praksa kupovanja (pogotovo sad sa ADSL-om), i netko sa malo više para može bez frke kupiti stotinjak albuma. On više nije sitna riba, jer je to preko tisuću MP3ca u kompu. Osim toga samo se osvnite po svojim sobama, koliko CD-a imate koje su vam spržili frendovi, bratići, koje ste downloadali? Koliko još toga imate u svojim računalima? I jeste li sigurni da se to ne vidi dok ste online?
A u svemu tome nitko nije spomenuo besplatne MP3ce koje sami izvođači nude po Internetu jer su se npr. posvađali sa distributerom ili iz već nekog njihovog razloga. John Ludi je dobar primjer, ili grupa Zearle, ili naša Lidija Bajuk.
|
06.06.2005., ponedjeljak
No comment!
Ide čovjek doma sa posla, i na putu se sjeti da mu kćerkica ima rođendan.
Vrati se nazad i ode u trgovinu sa igračkama. Uđe unutra i zamoli prodavačicu:
- Koliko Vam je ona Barbie u izlogu?
Prodavačica: Na koju Barbie mislite?
- Barbie ide na kupanje je 19,95 dolara,
- Barbie ide na gala veceru je 291,95 dolara,
- Barbie na jahanju je 39,95 dolara,
- Barbie ide na fitness 49,95 dolara,
- Barbie ide na vožnju autom 59,95 dolara,
- razvedena Barbie 395,95 dolara.
Muškarac: A zašto je razvedena Barbie toliko skuplja?
Prodavačica: Jer uz nju ide Kenov auto, Kenova kuća, Kenov pas, Kenova mačka, Kenov namještaj i Kenova jahta.
|
05.06.2005., nedjelja
Kako ne pripremati palačinke!
Kako smo se večeras našli svi skupa na bolognezu, teme su skrenule u jednom trenutku na izradu palačinki. Od smjese do toga kako je miješati, kako peći i kako ih obrtati.
Što smo zaključili? Ako imate onaj plastični vrč za koktele jako dobar je za miješanje smjese, posebno ako u smjesu dodate malo mineralne. Brzo je i efikasno to miješanje, a još i možete zaplesati uz neki twist. No ako imate taj plastični komad posuđa od Tapperwarea (valjda se tako piše) onda zatvorite onu rupicu tek nakon što poklopac sjedne. Prijateljica ga je zatvorila prije nego je zatvorila poklopac i zbog pritiska je smjese za palačinke bilo svugdje po kuhinji osim u tavici za pečenje. A to nije lako čistiti. Zatim smo zaključili da je dobro dodati ulje u smjesu a ne na tavicu jer tada ne špricaju po kuhinji kad ih okrećete, a ipak neće zagorjeti. Sad ide ono najvažnije: kako okrenuti palačinke dok ih pečete? Dakle uvijek treba prvo malo trznuti, da se odvoji od dna, ne treba vam nož za odvajanje. Zatim iz zgloba, a ne iz lakta, trzajem izbaciti palačinku u vis. I također provjerite da nikako nemate ništa između tavice i stropa jer osim što ne znate koliko će visoko ići, može vam se dogoditi da se i zalijepi na to nešto iznad vas. Kao što se i dogodilo prijateljici sa plastičnim koktel-mikserom.
Sada definitivno znate što ne treba činiti kad pečete palačinke. Ili nađite nekog tko je dobar u tome da to radi umjesto vas.
|
04.06.2005., subota
Problemi sa listama
Za one koji koriste ICQ duže vremena znaju kako funkcionira. I kako se s vremenom mijenjao, posebice kako bi se spriječile zlouporabe kojih je bilo napretek. No da li ste u zadnje vrijeme pogledali odnos između vaših general i ignore lista. Moja ignore lista je već ogromna. Često ostavim komp online dok nešto drugo radim, jer se downloada neki file ili već nešto. I tada obično dobijem i po nekoliko Authorization request-a. Idemo pogledati. U 99% slučajeva njihov profil izgleda približno ovako:
NickName: neko sexy ime
About: n1q5u5j8q6n5k9v2
Country: nmnmnhjlz6
Street address: v3k4a
City: y2d2
Jednom davno sam dopustio takvo nešto da me kontaktira i na kraju svega završio na nekoj glupavoj i LOŠOJ porno stranici koja mi je napunila komp dialerima. Naime tada sam imao modem, pa je nastalo problema. Od tada svaki Authorization request koji nema neke , nazovimo ih NORMALNE osnovne informacije u profilu, odmah prosljeđujem na Ignore listu. ICQ je fenomenalan alat, jer uvijek znam kad mi je netko od frendova online, pa se dogovorimo nešto, ili se optužujemo da smo ovisnici o netu, ili što ćemo kuhati i slično. Uobičajene fore. No kad mi razgovor počinje sa rečenicama tipa: «Hi. I've never been fucked in the ass, would you like to do it?» i onda mi da neki link, taj razgovor se ne nastavlja. No uvijek ima i onaj 1% kad se neko nazovi normalan (nitko više od dva sata online, ako nije za posao, nije normalan) odvaži kontaktirati, zna to čak biti i fora. Bar na kratko da oboje ubijete dosadu.
P.S. upravo sam imao primjer:
NickName: još jedno sexy ime
About: u3a2y1g2o3i0i4h1x
Street address: t8z1x7b
City: f7v1d
|
03.06.2005., petak
Jesam li ja stvarno ostario ili svijet juri?
Vraćajući se danas iz computer shoping-a koji mi je debelo nabio minus na računu, nisam mogao ne primijetiti da se jedna od rijetkih nepromijenjenih stvari na kvartu najzad promijenila. Tek sa tim sam primijetio da su se promijenile i ostale stvari i njezinoj blizini. Naime na kvartu smo imali nekoliko stabala trešanja. Od svih njih samo još dvije trešnje su žive. Dva vrlo stara stabla, vjerojatno su tu prije nego je bila izgrađena i prva zgrada. A sad kako su naglo niknule zgrade novogradnje grane jedne trešnje su počele smetati. Osim toga moglo se vidjeti da je stablo bolesno.
Inače tuda često prolazim i nikad ne primjećujem baš sve stvari. Ili sam preumoran, ili nešto kombiniram, ili gledam žene, u svakom slučaju često hodam k'o muha bez glave pa ne vidim oko sebe. No danas sam vidio! Staroj trešnji su bile odsječene grane sa jedne strane. I to baš s one gdje smo mi bagra s kvarta krali trešnje. Ona inače raste u jednom od rijetko preostalih dvorišta, gdje živi jedan djedica. On nas je svake godine grabljama natjeravao od tih grana koje su znale toliko roditi da su se grane svijale preko ograde gotovo do ceste. No djedica nikad ne bi nikome ništa napravio, ako smo poštivali jedan uvjet, da ne lomimo grane. I tako smo mi često znali doći predveče kad djedica gleda dnevnik. Pobrali bi sve trešnje s te strane ograde i oprali ih odmah na pumpi koja je bila uz cestu odmah ispod stabla. Grane bi gotovo veselo podigle riješene velikog tereta i to bi bilo to, ipak smo htjeli jesti trešnje i slijedeće godine pa nismo trgali grane. Znali smo se toliko najesti, da smo slijedećih par dana stalno bili na WC-u.
Osim tih odrezanih grana, što je značilo da neće više klinci moći brati trešnje, nije bilo niti pumpe. Do današnjeg dana nisam primijetio da je nema. Maknuta je još prije nekoliko godina i to mjesto je odavno presvučeno asfaltom. A znali smo tamo stvarno raditi gluposti. Špricati prolaznike, puniti vodene balone, prati aute sa starcima…
Malo me pogodila nostalgija, no to nije bilo ništa. Kad sam shvatio da je to bilo ODAVNO, malo sam se uplašio. Pa ja sam sada star kao nekad prolaznici. A opet nije to bilo prije tako puno godina. Zar čovjek toliko ostari? Ili ovaj svijet toliko juri, da mi sad jesmo starci? Odmah se sjetim nečeg što sam čuo u jednoj humorističnoj seriji. Mnogi mladi danas ne znaju što je to gramofonska ploča, kaseta, VHS ili ne daj Bože BETA, stari ROG-ov BMX ili FBP-ac iz Subotice. Da li oni znaju od kud je bio pravi Smoki i zašto ga danas tako zovemo? Kako smo se skupljali kod nekog da igramo igrice na Commodore-u 64 ili wow 128! Pogledam sada parkove, gotovo su prazni iako je djece u izobilju. Svi doma bulje u televizore igrajući PS2 ili Xbox. Ili u monitore. Jesam li ja stvarno toliko star?
|
02.06.2005., četvrtak
For FLASH lovers
Kako se još uvijek nisam zasitio nedavno postavljenog ADSL-a, potrošio sam nešto kilobajta, ili bolje reći megabajta istraživanja za Flash siteove. Inače me fasciniraju (iako sam mrzio jer mi je trebala čitava vječnost da bi ih djelomično pogledao, a sad ih mogu pogledati k'o čovjek) no nikad nisam imao vremena pozabaviti se izradom čak i nečeg malog u Flashu. Možda bude nešto ovog ljeta. Kako sam usput posjetio i nekoliko foruma bilo je tamo dosta informacija i argumenata za i protiv. Najjači argument protiv Flash-a je da je to prevelika količina podataka za neke stvari koje ljudi očekuju u kratkom roku i pregledno, a ne nacifrano svim i svačim. Ima ih takvih, posebice neke foto galerije koje vam pojedu dvadesetak megabajta prometa, a vidite slike koje bi sve zajedno stale u 1 Mb. Dakle evo tu nekih zanimljivijih koje sam pronašao. Warning: za one sa ADSLom može vam pojesti dosta prometa (meni jesu), no ako imate flatrate nije važno. A one sa modemima, sorry, al' nemojte se truditi jer će te samo isfrustrirano otići odavde a nećete vidjeti ništa.
Flight404 ver7
Alien Planet
Cromm Cruac
Flower for MTV
The Smorgasbord
Exp 3D Business
Billy Harvey Music
The Problems Of The Future, Today!
Mohsye
Weebl and Bob
Ultrashock
Orisinal
Neostream Interactive
Sean Kennedy Santos Fotographie
Ali da ne bi bilo da podržavam samo Flash, a u stvari nemam pojma o njemu, osim nekih ovdje fenomenalnih blogova evo i jednog zanimljivog HTML linka za koji bi mnogi rekli da izgleda kao da je napravljen u Flash-u.
2x4
Ako imate strpljenja, novac za račune i zanima vas još takvih stranice ovo je dobro mjesto za početi potragu: Favourite Web Site Awards
|
01.06.2005., srijeda
Žene, odbacite tange!
Mo'š mislit! Maloprije sam na tportalu pročitao članak Tange opasne po zdravlje . Doktori pozivaju djevojke i žene da odbace tange i počnu ponovo koristiti slip gaćice kako bi sačuvale svoje zdravlje. Upozorenje je došlo nakon izrazito velikog broja pacijentica koje boluju od upale genitalija.
Ginekolozi tvrde kako tange mogu ošteti osjetljivu kožu oko genitalnog područja, posebno ako su premalene ili napravljene od loše tkanine. Najveći problem je upravo stražnji dio, tzv. 'vezica'.
Thomas Gent, član udruge ginekologa iz Hamburga, koji je radio na istraživanju objasnio je kako povreda može doprinijeti širenju bakterija i može stvoriti gljivičnu infekciju. Svaka druga žena mlađa od 50 godina svakodnevno nosi tange. I to oni izvjese sad pred ljeto! Taman kad ih je sve ljepše vidjeti ispod tankih lanenih hlačica. Starije se neće obazirati na ovo i ostati u tangama i minicama koje nekad pokazuju koju striju previše. A svaka mlađa žena sad će se na kratko zabrinuti i obući bokserice ili slip, možda na dva-tri dana i vratiti se na tange. Zašto? Ionako ih je nosila pa joj ništa nije bilo, a osim toga bokserice nitko ne primjećuje jer nisu zanimljive. Sakrivaju previše. Kao kad prevučete Mona Lizu sa plahtom. Znate da tu visi ali ništa ne vidite. A gljivična oboljenja mogu ionako dobiti, čak i od nekog tipa i ne mora imati nikakve veze sa tangama. To je isto kao i cigareta, nikad nisu 100% dokazali da uzrokuje rak, samo da ga pospješuje. Dakle žene, na vama je odluka, ali mi vas više volimo sa tangama. Posebno još ako su desert nakon večere. OK, možda nisu udobne, ali ih nećete dugo imati na sebi.
|
|
