Jučer na je Zrinjevcu bilo baš fora. Kad sam stigao svirao je neki bend, nisam zapamtio ime, ali ta mjuza je zvučala dobro. Sjeli smo na kavu i mineralnu pored parka čekajući da dođe naš red. Orkestar se već skupio u cijelosti, a komadi iz zora su još stizali. Dosta ljudi je zastalo i poslušalo glazbu koja se širila iz paviljona, no vidjelo se da, ma kako dečki bili dobri, ljudi jednostavno ne kuže mjuzu i nastave dalje sa šetnjom. Platili smo svoje kave i pripremili se pored paviljona, jer uskoro je bio naš red. Dečki su završili uz pljesak.
Počeli smo postavljati postavu orkestra, stolice, note, mikrofone…. Sve je bilo gotovo, još je samo trebalo poštimati instrumente, jer im vrućina smeta pa se neki svakako zvučali. Gospođe i gospođice iz zbora su se postavile. Za razliku od nas koji smo u svojim bijelim kratkim košuljama izgledali poput grupe konobara, mlade dame u crnim majicama i hlačama, sa pojasom koji je imao apstraktan ali narodni motiv izgledale su fenomenalno. I to se vidjelo na licima šetača po Zrinjevcu. Krenuo je naš dio Promenadnog koncerta.
Akustika paviljona i ozvučenje su bili sjajni, i zvuk tambure se zaorio Zrinjevcom. Kroz nekoliko trenutaka se skupila poveća grupica ljudi koja je imala vremena i volje poslušati nas. Na svaku pjesmu smo dobili pljesak. Koji je rastao na svaku slijedeću jer je ljudi bilo sve više. Tambura je ipak nešto blisko ljudima ovdje, i ljudi su slušali.
Odsvirali i otpjevali smo mi svoj program, kojih četrdesetak minuta. Dobili sada već poveći pljesak. Pozdravili smo sve koji su imali strpljenja nas poslušati i počeli se pakirati. Osim našeg programa, bio je gotov i promenadni koncert. Ekipa sa ozvučenjem je također odlazila. Uzevši instrumente i opremu krenuli smo prema autima.
Na rubu parka još sam se jednom okrenuo prema paviljonu, no bio je prazan. Fontana je šumila svojom vodom i Zrinjevac je bio kao i uvijek: pun prolaznika koji odmaraju, poslovnih ljudi koji negdje žure, turista koji niti ne znaju izgovoriti ime našeg grada, djece koja trčkara i dižu tlak svojim mamama… Nigdje se nije vidjelo da je još prije samo nekoliko trenutaka tu bilo stotinjak ljudi koji su pozorno slušali glasnu tamburašku glazbu…
Grad se vratio u kolotečinu. Jedino što ju je narušavalo, je napetost pred veliki koncert Bijelog Dugmeta.
|