nemiri

četvrtak, 19.05.2005.

Obasjane ruke

I najzad, svejedno jesmo li razumjeli ili nismo
drvo koje nas dozivaše.
Ako ono zna neku riječ i ako mi znamo neku riječ
koja je jedina ostala visoka
u toj poplavi, jedina pošteđena u zlu svakidašnjem.
Vjetar će štititi drvo, a drvo sačuvati riječ
da nam je preda jednoga dana, da nam je vrati
čistu i visoku zauvijek.

Vesna Parun
- 22:15 - Komentari: (9) - Print - #

<< Arhiva >>