nemiri

Ima u jeziku izraza koji samo po sebi tako izdvojeni i u letu uhvaćeni, plijene i nose moj sluh i moj duh, i otvaraju preda mnom neke nove i nepristupne vidike i daljine o kojima možda ni onaj što te riječi izgovara ne zna ništa, i ne sluti da bi mogli da postoje.
To su izrazi koji se mogu čuti od ljudi, i još češće od žena iz naroda kad govore o jakom uzbuđenju, povodom svojih briga ili šteta, potresa, radosti ili ogorčenja.
Hvatam te riječi kao slučajno bačene i srećno nađene dragocjenosti, plovim neko vrijeme na svakoj od njih kao na slobodnom brzom oblaku, i posmatram nove i neviđene svjetove oko sebe.
Ta igra traje nekad duže, nekad kraće, i draža mi je od stvarnih doživljaja, igara i uživanja. A poslije, poslije ostaje - zaborav....


Ivo Andrić