gustirna

ponedjeljak, 28.04.2014.

Zbog Anne Frank i svih ....

Kad sam imala 13 godina pročitala sam Dnevnik Anne Frank i još uvijek mi je to jedna od najtužnijih priča koje sam ikad čitala.
I zato ovaj post , zbog Anne Frank i svih ostalih koji su stradali kao žrtve holokausta u 2.svj.ratu i svih onih koji nisu vlastitim životom platili,
ali nose neopisivu bol i tugu kroz život.

Kad prolazim pokraj Židovskog groblja na splitskom Lovrincu, usporim ili zastanem promatrajući jedan nadgrobni spomenik...
jedne splitske židovske obitelji stradale u holokaustu...
ne poznam njihovu priču, ne mogu proniknuti u pravu istinu njihove tuge, mogu tek suosjećati ...






Jom hašoa u Izraelu počinje u suton s državnom ceremonijom koja se održava na Trgu Varšavskog geta kraj Jad Vašema, spomenika herojima i mučenicima Holokausta, u Jeruzalemu. Tijekom ceremonije nacionalna zastava spušta se na pola koplja, predsjednik i premijer drže govore, osobe koje su preživjele Holokaust pale šest baklji koje simboliziraju približno šest milijuna židova poginulih u Holokaustu, a glavni rabini recitiraju molitve.
U 10 sati ujutro na Jom hašou oglašavaju se sirene diljem Izraela na dvije minute. Tijekom tog vremena ljudi prestaju s radom i stoje u mirnom stavu; automobili se zaustavljaju, čak i na autocestama, te čitava zemlja zastaje dok ljudi odaju tihu počast umrlima.
Na Jom hašou održavaju se ceremonije i službe u školama, vojnim bazama i ostalim javnim i zajedničkim organizacijama.
Tijekom večeri kojom započinje Jom hašoa i čitavog sljedećeg dana po zakonu su zatvorena sva mjesta javnog okupljanja. Izraelska televizija emitira dokumentarce o Holokaustu i rasprave na temu Holokausta, a na radiju sviraju melodije dubokih tonova. Zastave se na javnim zgradama vijore na pola koplja.
Obilježavanje dana pomiče se unatrag na prethodni četvrtak, ako 27. nisana padne u petak (kao 2008.) odnosno na sljedeći dan, ako 27. nisana padne u nedjelju (radi izbjegavanja blizine židovskog sabata). Fiksni židovski kalendar osigurava da 27. nisana ne padne u nedjelju.


Prema ovome značilo bi da je danas, ponedjeljak, 28.04. zapravo dan tuge za sve Židove.
Pridružujem se njihovoj tuzi jer takve strahote nisu se smjele dogoditi nijednom živom biću, a dogodile su se ...








Anna Frank je bila običa djevojčica, zahvaćena zanosom prve ljubavi, puna pitanja i sumnji...baš kao što sam i ja bila u četrnaestoj godini, baš kao što su i djevojčice današnjeg doba ...

Iz Dnevnika Anne Frank, napisano dana 28.travnja 1944.

"Zar imam samo četrnaest godina? Zar sam zbilja još uvijek glupa mala učenica? Zar sam toliko neiskusna u svemu?
Imam više iskustva negoli mnogi; proživjela sam stvari kao malo tko od mojih vršnjaka. Bojim se sebe,
bojim se da se u svojoj čežnji prebrzo dajem. Kako će to kasnije, s drugim dečkima, ikad ići kako valja?
Oh, tako je teško vječno se boriti sa srcem i razumom; svako će govoriti u svoje vrijeme,
ali znadem li posve sigurno da sam izabrala pravo vrijeme?"




Citat preuzet sa ovog linka
Fotografija Anne Frank posuđena sa ove stranice


- 10:00 - Komentari (12) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< travanj, 2014 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        

Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (1)
Prosinac 2016 (2)
Prosinac 2015 (1)
Travanj 2015 (1)
Studeni 2014 (1)
Rujan 2014 (1)
Lipanj 2014 (2)
Svibanj 2014 (1)
Travanj 2014 (1)
Veljača 2014 (1)
Siječanj 2014 (2)
Studeni 2013 (1)
Listopad 2013 (2)
Rujan 2013 (3)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (2)
Svibanj 2013 (3)
Travanj 2013 (3)
Ožujak 2013 (1)
Veljača 2013 (3)
Siječanj 2013 (4)
Prosinac 2012 (2)
Studeni 2012 (3)
Listopad 2012 (5)
Rujan 2012 (3)
Srpanj 2012 (3)
Lipanj 2012 (5)
Svibanj 2012 (10)
Travanj 2012 (2)
Ožujak 2012 (2)
Veljača 2012 (5)
Siječanj 2012 (4)
Prosinac 2011 (3)
Studeni 2011 (3)
Listopad 2011 (2)
Rujan 2011 (2)
Kolovoz 2011 (1)
Srpanj 2011 (2)
Lipanj 2011 (1)
Svibanj 2011 (2)
Travanj 2011 (3)
Ožujak 2011 (3)
Veljača 2011 (3)
Siječanj 2011 (2)
Prosinac 2010 (4)
Studeni 2010 (6)

Opis bloga


  • o svemu pomalo,
    nečega puno, nečega malo,
    nekomu previše, nekomu premalo,
    a meni dovoljno.

    O FOTOGRAFIJAMA
    Sve fotografije objavljene na blogu
    moje su autorsko djelo,
    osim ako nije drugačije navedeno.



    Vrijeme sadašnje i vrijeme prošlo
    Možda su oba u vremenu budućem,
    A buduće vrijeme u prošlom sadržano.
    Ako je sve vrijeme vječno prisutno
    Sve je vrijeme neiskupljivo,
    Što moglo je biti jest apstrakcija
    Koja ostaje trajnom mogućnošću
    Samo u svijetu razmišljanja.
    Što moglo je biti i što je bilo
    Pokazuje istom kraju,vječno sadašnjem.
    U sjećanju odjekuju koraci
    Kroz prolaz, kojim nismo krenuli
    Prema vratima, što ih nikad ne otvorismoo

    T.S. Eliot

    "Znam koliko toga ne trebam
    da bi bio sretan."
    /Woofman - Apallachian Trail/

    "Toliko je bilo u životu stvari
    kojih sam se bojao -
    a nije trebalo.
    Trebalo je živjeti"
    /Ivo Andrić/

    (...) da ostanemo ovo što smo.
    Sutra. I uvijek.
    Djeca. Ne veliki, ne odrasli.
    Da se ne zavlačimo svako u svoju ljusku,
    da jedno drugom ne dopustimo
    da budemo ono što nismo,
    da ne gledamo vučijim očima
    i da se uvijek prepoznamo
    kada se sretnemo.
    /Tišine - Meša Selimović/



Linkovi