Kad sam imala 13 godina pročitala sam Dnevnik Anne Frank i još uvijek mi je to jedna od najtužnijih priča koje sam ikad čitala.
I zato ovaj post , zbog Anne Frank i svih ostalih koji su stradali kao žrtve holokausta u 2.svj.ratu i svih onih koji nisu vlastitim životom platili,
ali nose neopisivu bol i tugu kroz život.
Kad prolazim pokraj Židovskog groblja na splitskom Lovrincu, usporim ili zastanem promatrajući jedan nadgrobni spomenik...
jedne splitske židovske obitelji stradale u holokaustu...
ne poznam njihovu priču, ne mogu proniknuti u pravu istinu njihove tuge, mogu tek suosjećati ...
U 10 sati ujutro na Jom hašou oglašavaju se sirene diljem Izraela na dvije minute. Tijekom tog vremena ljudi prestaju s radom i stoje u mirnom stavu; automobili se zaustavljaju, čak i na autocestama, te čitava zemlja zastaje dok ljudi odaju tihu počast umrlima.
Na Jom hašou održavaju se ceremonije i službe u školama, vojnim bazama i ostalim javnim i zajedničkim organizacijama.
Tijekom večeri kojom započinje Jom hašoa i čitavog sljedećeg dana po zakonu su zatvorena sva mjesta javnog okupljanja. Izraelska televizija emitira dokumentarce o Holokaustu i rasprave na temu Holokausta, a na radiju sviraju melodije dubokih tonova. Zastave se na javnim zgradama vijore na pola koplja.
Obilježavanje dana pomiče se unatrag na prethodni četvrtak, ako 27. nisana padne u petak (kao 2008.) odnosno na sljedeći dan, ako 27. nisana padne u nedjelju (radi izbjegavanja blizine židovskog sabata). Fiksni židovski kalendar osigurava da 27. nisana ne padne u nedjelju.
Prema ovome značilo bi da je danas, ponedjeljak, 28.04. zapravo dan tuge za sve Židove.
Pridružujem se njihovoj tuzi jer takve strahote nisu se smjele dogoditi nijednom živom biću, a dogodile su se ...
Anna Frank je bila običa djevojčica, zahvaćena zanosom prve ljubavi, puna pitanja i sumnji...baš kao što sam i ja bila u četrnaestoj godini, baš kao što su i djevojčice današnjeg doba ...
Iz Dnevnika Anne Frank, napisano dana 28.travnja 1944.
Imam više iskustva negoli mnogi; proživjela sam stvari kao malo tko od mojih vršnjaka. Bojim se sebe,
bojim se da se u svojoj čežnji prebrzo dajem. Kako će to kasnije, s drugim dečkima, ikad ići kako valja?
Oh, tako je teško vječno se boriti sa srcem i razumom; svako će govoriti u svoje vrijeme,
ali znadem li posve sigurno da sam izabrala pravo vrijeme?"
Citat preuzet sa ovog linka
Fotografija Anne Frank posuđena sa ove stranice
Post je objavljen 28.04.2014. u 10:00 sati.