gustirna

srijeda, 24.10.2012.

Idemo dalje ...na krov, u kanal ...

U potrazi za izvjesnim krovom, vraćali smo se putem kojim smo došli u Pazin.....uz put opet prebrzo prolazimo pokraj Pazinskog kolegija, pa opet pokraj starog hrasta....pa smo prošli tablu za Pazin i baš tu, nakon te table ugledasmo lijevo skretanje na uski puteljak (ako se dolazi u Pazin iz pravca Cerovlja, tada je to skretanje desno, nekoliko metara prije table).
Nikakav putokaz ne ukazuje da ćemo doći na neko posebno mjesto....uskoro smo se uvjerili da smo zaista došli na
vrlo posebno mjesto.
Mjesto se zove Zarečki krov
i kada dođete tamo zaista hodate kao po nekom krovu, ogromnoj kamenoj ploči koja je u ovo doba suha,
a kada krenu kiše i snjegovi okopne tada je to sasvim druga priča...



...tek kad dođeš ispod krova pojmiš koliko je taj prostor moćan




Za nas to je bilo mjesto izuzetnog mira i tišine, narušene tek kapanjem tankog mlaza vode u jezero





Napuštamo Zarečki krov i Pazin samo s jednom mišlju - vratit ćemo se u rano proljeće kad nabuja Pazinčica, prošetati Dolinom mlinova od Zarečkog do Pazinskog krova, pa sve do Pazinske jame ubaciti mali brodić da vidimo hoće li isploviti tamo dole na izvoru sv. Antuna u dolini Raše, kao što nesretna legenda kaže:
Legenda o raškom pastiru
Kod gospodara pazinskog Kaštela služio je jedan siromašni pastir iz Raše. Čuvao je ovce na livadi iznad Pazinske jame, i u trenutku nepažnje jedna ovca pala je u ponor. Nikom nije ništa o tome rekao, no kad je došao u posjet obitelji, otac mu je pokazao mrtvu ovcu koju je izbacila voda na izvoru Sv. Antuna u dolini rijeke Raše. Pastir je prepoznao ovcu iz svoga stada, i kad se vratio u Pazin u službu, svako malo bacio bi jednu ovcu u ponor i tako prehranjivao obitelj. No jednog dana otac, na svoju nesreću, u izvoru umjesto ovce ugleda mrtvog sina: gospodar ga je otkrio, i za kaznu bacio u ponor.


GPS praznog želuca i navigatorica Višnja sa zadnjeg sjedišta navodili su zapadno prema Limskom kanalu.
Putem smo tek bacili pogled na Beram, Tinjan, Badernu, Sv.Lovreč , Medake....
i stigosmo prvo do vidikovca, a potom i do samog dna kanala



...gdje se utopismo u ukusnim dagnjama na buzaru i ranojesenskim bojama kojima su se obojale Limske obale


Za sam kraj, idemo još malo južnije prema Vodnjanu, putem pokraj Bala i kamenih kažuna,



...sve do kamenih arkada Svete Foške



Na kraju ovog jednodnevnog izleta po Istri mogu samo reći da smo obašli tako malo u odnosu na toliko puno što se još po Istri može upoznati, doživjeti... "Crvena", "Bijela", "Siva" Istra,
a tek ona "Morska", ....što još reći?
Vratiti se moram!






- 22:35 - Komentari (33) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< listopad, 2012 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (1)
Prosinac 2016 (2)
Prosinac 2015 (1)
Travanj 2015 (1)
Studeni 2014 (1)
Rujan 2014 (1)
Lipanj 2014 (2)
Svibanj 2014 (1)
Travanj 2014 (1)
Veljača 2014 (1)
Siječanj 2014 (2)
Studeni 2013 (1)
Listopad 2013 (2)
Rujan 2013 (3)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (2)
Svibanj 2013 (3)
Travanj 2013 (3)
Ožujak 2013 (1)
Veljača 2013 (3)
Siječanj 2013 (4)
Prosinac 2012 (2)
Studeni 2012 (3)
Listopad 2012 (5)
Rujan 2012 (3)
Srpanj 2012 (3)
Lipanj 2012 (5)
Svibanj 2012 (10)
Travanj 2012 (2)
Ožujak 2012 (2)
Veljača 2012 (5)
Siječanj 2012 (4)
Prosinac 2011 (3)
Studeni 2011 (3)
Listopad 2011 (2)
Rujan 2011 (2)
Kolovoz 2011 (1)
Srpanj 2011 (2)
Lipanj 2011 (1)
Svibanj 2011 (2)
Travanj 2011 (3)
Ožujak 2011 (3)
Veljača 2011 (3)
Siječanj 2011 (2)
Prosinac 2010 (4)
Studeni 2010 (6)

Opis bloga


  • o svemu pomalo,
    nečega puno, nečega malo,
    nekomu previše, nekomu premalo,
    a meni dovoljno.

    O FOTOGRAFIJAMA
    Sve fotografije objavljene na blogu
    moje su autorsko djelo,
    osim ako nije drugačije navedeno.



    Vrijeme sadašnje i vrijeme prošlo
    Možda su oba u vremenu budućem,
    A buduće vrijeme u prošlom sadržano.
    Ako je sve vrijeme vječno prisutno
    Sve je vrijeme neiskupljivo,
    Što moglo je biti jest apstrakcija
    Koja ostaje trajnom mogućnošću
    Samo u svijetu razmišljanja.
    Što moglo je biti i što je bilo
    Pokazuje istom kraju,vječno sadašnjem.
    U sjećanju odjekuju koraci
    Kroz prolaz, kojim nismo krenuli
    Prema vratima, što ih nikad ne otvorismoo


    T.S. Eliot


    "Znam koliko toga ne trebam
    da bi bio sretan."
    /Woofman - Apallachian Trail/

    "Toliko je bilo u životu stvari
    kojih sam se bojao -
    a nije trebalo.
    Trebalo je živjeti"
    /Ivo Andrić/


    (...) da ostanemo ovo što smo.
    Sutra. I uvijek.
    Djeca. Ne veliki, ne odrasli.
    Da se ne zavlačimo svako u svoju ljusku,
    da jedno drugom ne dopustimo
    da budemo ono što nismo,
    da ne gledamo vučijim očima
    i da se uvijek prepoznamo
    kada se sretnemo.
    /Tišine - Meša Selimović/




Linkovi