Pregled posta

Idemo dalje ...na krov, u kanal ...

U potrazi za izvjesnim krovom, vraćali smo se putem kojim smo došli u Pazin.....uz put opet prebrzo prolazimo pokraj Pazinskog kolegija, pa opet pokraj starog hrasta....pa smo prošli tablu za Pazin i baš tu, nakon te table ugledasmo lijevo skretanje na uski puteljak (ako se dolazi u Pazin iz pravca Cerovlja, tada je to skretanje desno, nekoliko metara prije table).
Nikakav putokaz ne ukazuje da ćemo doći na neko posebno mjesto....uskoro smo se uvjerili da smo zaista došli na
vrlo posebno mjesto.
Mjesto se zove Zarečki krov
i kada dođete tamo zaista hodate kao po nekom krovu, ogromnoj kamenoj ploči koja je u ovo doba suha,
a kada krenu kiše i snjegovi okopne tada je to sasvim druga priča...

....i ovaj mali slapić pretvara se u moćni slap koji se obrušava u jezero sa desetak metara visine


...sada nam nedostatak moćnog slapa omogućava istraživanje prostora ispod krova, idemo dole kod jezera

...tek kad dođeš ispod krova pojmiš koliko je taj prostor moćan

...ne čudi naziv kojeg su mu dali mladi ljudi čije je ovo omiljeno okupljalište
...često se kampira, a vrlo je popularno i među "slobodnim penjačima" (freeclimbing) koji se tu nadmeću sa "Zmijom"
- penjanje po svodu pećine smatra se najtežim penjačkim smjerom u Hrvatskoj

Za nas to je bilo mjesto izuzetnog mira i tišine, narušene tek kapanjem tankog mlaza vode u jezero

Napuštamo Zarečki krov i Pazin samo s jednom mišlju - vratit ćemo se u rano proljeće kad nabuja Pazinčica, prošetati Dolinom mlinova od Zarečkog do Pazinskog krova, pa sve do Pazinske jame ubaciti mali brodić da vidimo hoće li isploviti tamo dole na izvoru sv. Antuna u dolini Raše, kao što nesretna legenda kaže:
Legenda o raškom pastiru
Kod gospodara pazinskog Kaštela služio je jedan siromašni pastir iz Raše. Čuvao je ovce na livadi iznad Pazinske jame, i u trenutku nepažnje jedna ovca pala je u ponor. Nikom nije ništa o tome rekao, no kad je došao u posjet obitelji, otac mu je pokazao mrtvu ovcu koju je izbacila voda na izvoru Sv. Antuna u dolini rijeke Raše. Pastir je prepoznao ovcu iz svoga stada, i kad se vratio u Pazin u službu, svako malo bacio bi jednu ovcu u ponor i tako prehranjivao obitelj. No jednog dana otac, na svoju nesreću, u izvoru umjesto ovce ugleda mrtvog sina: gospodar ga je otkrio, i za kaznu bacio u ponor.

GPS praznog želuca i navigatorica Višnja sa zadnjeg sjedišta navodili su zapadno prema Limskom kanalu.
Putem smo tek bacili pogled na Beram, Tinjan, Badernu, Sv.Lovreč , Medake....
i stigosmo prvo do vidikovca, a potom i do samog dna kanala

...gdje se utopismo u ukusnim dagnjama na buzaru i ranojesenskim bojama kojima su se obojale Limske obale

Za sam kraj, idemo još malo južnije prema Vodnjanu, putem pokraj Bala i kamenih kažuna,

...sve do kamenih arkada Svete Foške

Na kraju ovog jednodnevnog izleta po Istri mogu samo reći da smo obašli tako malo u odnosu na toliko puno što se još po Istri može upoznati, doživjeti... "Crvena", "Bijela", "Siva" Istra,
a tek ona "Morska", ....što još reći?
Vratiti se moram!