gustirna

"TRI OTOKA" - in memoriam

Mnogi su danas ostali nijemi dok se vrtila vijest:
Umrla je Vesna Parun.
Mnogi od blogera su poželjeli objaviti neku njenu pjesmu na svom blogu i krenuli su tražiti - neku od bezbrojnih pjesama koje nikada neće umrijeti.
I ja sam pronašla jednu njenu pjesmu, u knjizi koju sam nedavno nabavila-
"Jadranski arhipelag priča priče" -
pa prepisujem:

TRI OTOKA



Tri su otoka nasred ovog mora, jedan od drugog vrletniji,
jedan od drugog pjesmom cvrčaka strasniji, šumorom borja.
Prvi je zmija u klupko savijena, drugi je sjajni mač iz korica isukan,
treći otvorena škrinja mrtvačka što ziblje se povrh valova.



Sva tri ukleta. Sva tri blagoslovljena.
Sva tri krcata dubokih špilja i šljunka, rtova stjenovitih.
Drevne riznice iskustva u umornom kamenju, koje još nitko
ne odgonetnu kob.



Sva tri su zagrizla kamenim zubima u moje srce!
Sva tri su me solju išibala, zelenim ružmarinom izranila.



Prvi je znan po ljutim bitkama i crvenim badnjevima vinskim.
Drugi po sunčanim bespućima zime na kojima se igraju
delfini.
Treći, mramorom bijelim okovan, pase divlje ovce i pred
smrću strahuje.
Tri su otoka nasred ovog mora. Jedan od drugog ukletiji,
jedan od drugog pjesmom cvrčaka strasniji, šumorom borja.



Na Zlarinu je rođena,
na Visu je pohađala osnovnu školu,
a na Šolti, rodnom otoku njene majke i otoku djetinjih uspomena,
bit će njeno posljednje počivalište.

Pogled na Šoltu, sa viškog brda.
Koliko njenih stihova je nastalo upravo uz ovakav pogled?


Kao neumorni cvrčak pjevala je svoje pjesme do posljednjeg daha



Sretan joj let u veliko plavetnilo!