Krenusmo na put,
... troglava aždaja zasjela mi na prsa i ne da mira
Briga, Nemir, Tjeskoba.
Prvi dan - prvi dojmovi našeg novopečenog studenta:
"E, baš mi je drago da sam odlučija doć u Rijeku. Zadovoljan sam!"
I prva glava je pala.
Susret u gradu, mjesto koje ti ulijeva povjerenje i odiše toplinom,
i ljudi koji to mjesto čine baš takvim kakvo je...
Dobra vila krhkog lika i moćne čarolije, vitez plemenita i čista srca, te djeva bajna, pogleda plaha, a duhom jaka.
Riječ do riječi...osmijeh do osmijeha....vrijeme leti...
I druga glava je pala.
Dva dana kiša je padala,
trećeg i četvrtog zasjalo je sunce nad riječkim krovovima
Došlo je vrijeme da se pakujemo, na veselje onog koji ostaje.
Špajza i frižider su puni, duše su nahranjene,...
nije baš sve kako bi mama u meni htjela,
ali poslije kiše dolazi sunce, ptičice koje su odletjele će se i vraćati,
i nono Frane je tu da baci pogled na svog unuka....
I treća glava je pala.
Sinoć, jedan neočekivan film "Carigradska kuhinja"
Toliko ljepote, duha, mira, emocija, tuge i radosti, ljubavi i poštovanja, mirisa i okusa, smijeha i suza...na jednom mjestu odavno ne vidjeh...
zato sam ga pogledala dva puta.
I strašna velika aždaja pretvori se u veeeeliki mjehur od sapunice.....
puffff..... nestade...
U mojoj duši opet se nastanio mir.
Saznajem i dodajem:
Na današnji dan, ravno prije 70 godina, rođen je John Lennon.
o svemu pomalo,
nečega puno, nečega malo,
nekomu previše, nekomu premalo,
a meni dovoljno.
O FOTOGRAFIJAMA
Sve fotografije objavljene na blogu
moje su autorsko djelo,
osim ako nije drugačije navedeno.
Vrijeme sadašnje i vrijeme prošlo
Možda su oba u vremenu budućem,
A buduće vrijeme u prošlom sadržano.
Ako je sve vrijeme vječno prisutno
Sve je vrijeme neiskupljivo,
Što moglo je biti jest apstrakcija
Koja ostaje trajnom mogućnošću
Samo u svijetu razmišljanja.
Što moglo je biti i što je bilo
Pokazuje istom kraju,vječno sadašnjem.
U sjećanju odjekuju koraci
Kroz prolaz, kojim nismo krenuli
Prema vratima, što ih nikad ne otvorismoo
T.S. Eliot
"Znam koliko toga ne trebam
da bi bio sretan."
/Woofman - Apallachian Trail/
"Toliko je bilo u životu stvari
kojih sam se bojao -
a nije trebalo.
Trebalo je živjeti"
/Ivo Andrić/
(...) da ostanemo ovo što smo.
Sutra. I uvijek.
Djeca. Ne veliki, ne odrasli.
Da se ne zavlačimo svako u svoju ljusku,
da jedno drugom ne dopustimo
da budemo ono što nismo,
da ne gledamo vučijim očima
i da se uvijek prepoznamo
kada se sretnemo.
/Tišine - Meša Selimović/