gustirna

Čovjek - Otok

Nedavno sam negdje pročitala (nemam pojma gdje-da li na nekom blogu, nečijem članku, mailu...?) kako nije dobro reagirati dok si pod utjecajem emocija, donositi odluke, donositi zaključke o drugim ljudima... kaže treba se ohladiti, smiriti, pustiti da emocije splasnu, da se hladne glave donose zaključci i odluke.
U principu se slažem s tim razmišljanjem, ali ponekad jedino emotivna reakcija donosi kvalitetan ishod nekog događaja.

Upravo tako se sinoć dogodio tulum za Posljednjeg sekretara škoja - Zorana Franičevića koji je prerano preminuo prije 2 godine.

O Zoranu su mnogo rekli oni koji su ga puno bolje poznavali od mene.
Ipak, najviše govore njegovi tekstovi, kolumne, eseji, reportaže koje su objavljivane svojedobno u Slobodnoj Dalmaciji, a sinoć su opet ugledale svjetlo dana na promociji knjige "Posljednji sekretar škoja" , u splitskom klubu O'Hara.

O Zoranu govori i "Polet" - omladinski list iz davnih 80-tih, zbog kojeg bi trčala na trafiku da uhvatim novi broj prije nego šta ga zabrane.

O Zoranu govore i njegova voditeljska javljanja na Nautic radiu, kada je povezivao otoke, cijeli Jadran i sve ljude dobre volje...

O Zoranu, za sada, ne mogu ništa više napisati, jer savladale bi me emocije, one iste emocije koje su ga vodile u njegovim donkihotovskim naporima da digne otoke iz pepela zaborava....

I zato, trenutno od mene...samo ovo...


(pano je rad akad.slikarice Anite Žitko)

Vidimo se večeras u Komiži.

NAPOMENA: autor izraza Čovjek-Otok je Renato Baretić, književnik, prijatelj i kolega Zorana Franičevića, koji je i napisao nekrolog "Čovjek-otok", objavljen u Slobodnoj Dalmaciji nakon Zoranove smrti