gustirna

Šuma šumi, more mori, a livade su krasne !

Krasne su livade u Krasnom polju. Sve je nekako krasno u Krasnom, ali velebitsko selo Krasno nije dobilo ime po tome što je tu tako krasno.
A ne da je krasno, nego je prekrasno!



Naziv Krasno potječe od pojma kras, u smislu krša, koji su bunjevački doseljenici preuzeli iz čakavskog dijalekta sjevernog dijela Hrvatskog primorja.
Planinsko selo Krasno (n. v. 714 m) smješteno je u slikovitoj Krasanskoj dulibi i Krasnom polju, okruženim sa svih strana visokim i šumovitim obroncima sjevernog Velebita koji dijeli Primorje od Ličkog i Gackog polja.



Ako želite saznati nešto više o Krasnom pogledajte ovdje.

Prije samog odlaska iz Krasnog, odlučih malo prošetati selom u kojem smo se smjestili. Uputim se cestom od Šumarije Krasno gdje smo spavali do sirane Runolist gdje se može nabaviti odličan krasnarski sir škripavac, kao i druge vrste krasnarskih sireva, pa čak i krasnarska velebitska travarica!
Šetam i sve je nekako mirno, prostrane livade pokraj ceste su baš krasne, ali i glasne?! Štovišr, čak i zriču!?
Zrikavci još nisu pošli na spavanje nakon noćne smjene i uzrikali su se tako da cijelo to šareno prostranstvo pulsira od njihovog zbornog zrikanja!



Dok tamo preko puta ceste, u nekom gaju, čujem kako kukavica kuka.
Ku-ku, ku-ku....ku-ku....


Sjetim se mamine priče o tome kako je njena mama nije puštala na kupanje sve dok ne zakuka kukavica u gomiliškom gaju (Kaštel Gomilica ). Znači, pravo je vrijeme za otvorit sezonu kupanja u moru.

Odmah pokraj sirane smjestila se kućica kao iz bajke! Ljudi sjede u hladovini trijema, razgovaraju se uz jutarnju kavicu, ispod stabla kućica za psa i crni pas ispred nje.
Brzinski je uslikam kroz ogradu od jela i odlazim ostavljajući domaćine da u miru piju svoju kavicu.



Spokojno jutro u Krasnom je okončano. slijedi nam vožnja zavojitim cestama kroz šumu do još jednog izuzetnog mjesta koje smo, nažalost kratko posjetili.
Štirovača



Na samom ulazu u izletište dočekale su nas livade prepune žutog cvijeća. Osim poznatog nam maslačka, tu je i manje poznata planinčica (Trollius europaeus), Pokazatelj je vlažnosti nekog područja jer je stanovnik vlažnih gorskih livada, i najbolje ju je ostaviti tu gdje joj je mjesto, jer je ta lijepa biljka u cjelosti otrovna!



Napivši se izvorske hlaaaadne vode, ulazimo u šumu.


Nakon što smo je samo promatrali iz jurećeg vozila, zamišljajući kako bi bilo lijepo prošetati tom šumom bukava , smreka, jela...
Napokon, šuma!



I opet je premalo vremena da se stane, da se oslušne ...
kako šuma šumi....(hm, zato se, dakle šuma zove šuma, jer šumi)

...kako raste novi život iz mrtvog panja...




... da skriveni iza nekog stabla ugledamo vesele patuljke kako se skližu niz tobogan od mahovine



..mogli bi zamišljati kako se na ovim guba stepenicama mozemo popeti dooooo.....neba?



Mogli bi mnogo štošta, ali ne možemo, jer vremena je malo, sunce je visoko upeklo, a još treba stići do slijedećeg odredišta.
Bilježim u tekicu "Doći opet - pod obavezno!"

Putem prema planinaskoj kući Alan, zapažamo padeže, dulibe, prostrane pašnjake, suhozide, stare ruševne kamene kućice....sjetih se da kupujem tetrapak mlijeko s velebitskih pašnjaka....a gdje su krave?
Nalazim odgovore na poučnoj tabli s Premužićeve staze na koju smo opet naišli i malo je prohodali.





"Život s planinom"

Zamislite ispred sebe mnoga stada ovaca i krava, brojne kosce,pastire i razigranu djecu. Do vas će doprijeti davni zvukovi klepanja kosa,pjesma pastira i zvonki dječji smijeh.
Najviši predjeli Velebita zbog surove klime nikada nisu bili stalno naseljeni.
Dolaskom proljeća i povlaćenjem snijega, stanovnici podvelebitskih sela odlazili su sa svojom stokom u planinu, na pašnjake koje su krčeći šumu, davno stvorili njihovi preci.



Na vršnom dijelu planine ljudi su gradili pastirske nastambe - ljetne stanove. Da bi osigurali dovoljno vode, kojom se u krškim predjelima uvijek oskudijeva, ljudi su gradili kamene rezervoare (šterne).
Stoku su napajali u lokvama koje su obzidavali kamenom i redovito održavali. Stoljećima je čovjek, živeći u harmoniji s prirodom obogaćivao i održavao krajobraznu i biološku raznolikost Velebita, stvarajući nova staništa - travnjake, lokve i suhozide.
Danas oni polagano nestaju."

Danas se šuma vraća na svoja staništa, a pastirske stanove zamjenjuju planinske vikendice i apartmani.



Upeklo je, krećemo prema moru.

A more zove...


a more mori...


a more ziba...


a more liči... umorne noge


Pozdravljamo more i značajni krajolik - uvalu Zavratnicu u koju je znao zalaziti u potrazi za inspiracijom i "hrvatski Balzac" - Vjenceslav Novak






Za sami kraj ostavila sam jedno botaničko pitanje.
Odgovor nisam pronašla,a nadam se da će ovo pročitati i vidjeti netko ko bolje poznaje botaniku od mene i rješiti misteriju ovog zagonetnog "geometrijskog" cvijeća



Osim što su nas opčinili ti svjetlo-lila cvjetići složeni u pravilne pravokutnike, omamio nas je i slatkasti miris nektara.
Iz tog zamantanog stanja trglo nas je iznenadno BOC - BOC!
Da "geometrijsko cviće" bode provjerila je jedna znatiželjna arhitektica



P.S. Dužina ovog posta, priloženi linkovi, kao i broj fotografija ispunit će vam slijedeće tjedne, kada me neće biti na blogu.
Mislit ću na vas dok put putujem....
...