gustirna

Eto i mene !

Napisano 11.06.2010. do 23.30.h
----------------------------------------------------------------------------------------------
Sigurna sam da je nekima već dodijalo klikat na ovu gustirnu ne bi li napokon ugledali velebitski post.
Dok su neki drugi već navikli na moje usporeno objavljivanje slikovnih izvještaja, pa strpljivo čekaju znajući da ću se pojavit kad-tad.
I dočekali su.
Samo ovog puta nema puno priče.
Brod i opet primaknuta ispričali su svoje priče.

Ako zanemarimo moje došaptavanje, Velebit će uglavnom pričati sam za sebe.


Prvidan! (iako nije bio ponedjeljak nego četvrtak, ali je bio prvi dan našeg izletnikovanja)

Nakon susreta u magli


zlatne zrake zalazećeg sunca na kraju dana najavile su sutrašnji sunčan dan


Ograda pred botaničkim vrtom na Zavižanu


Svečano obećajemo da nećemo gaziti van staza i brati cvijeće!


Plavo cviće me začaralo, ali ne toliko da ne saznam da se zove tršćanski srčanik


Šumska cesta vodi nas prema Premužićevoj stazi


A tko je bio Premužić?


Tko su bili graditelji?


Sa svakim korakom osjećamo njihov trud


I zahvalni smo što tako laganim, "penzionerskim" korakom možemo uživati u ljepoti koja nas okružuje


Na sivim stijenama prepoznajemo potpis poznatog klesara - vode




Pozdravljamo hladovinu bukove šume i među mnoštvom uspravnih nađe se i pokoja uvrnuta....hehe, svugdje nas ista priča prati...kako među drvećem, tako i među ljudima


Uz stazu namjestilo se bilje,upravo ono što nam treba kad prehladimo mjehur sjedeći po hladnim stijenama
Uva ursi, medvjetka - od ovog se pravi uvin čaj.


Među nama bilo je i onih koji su htjeli i mogli popeti se na kuk iznad Rossijevog skloništa


Nakon dobrog ručka, mnogi junaci polegoše po travi


Kapa glavu čuva, a botanički se čuva na srcu...


Hm? Kad već svi pozaspaše.....odo i ja .....

nastavit će se....uskoro….

------------------------------------------------------------------------------------------------
Subota, 12.06.2010. - 08.45.h

Dobro jutro!
Evo mene opet!
Sve ovo u postu iznad crte,napisano je sinoć, te sam nakon upornih i neuspješnih klikanja na OBJAVI odustala i pošla na spavanje oko 1.00.
Jutros idem ponoviti objavu, ali nailazim na hrpu klonova posta "Eto i mene !" - Pa što mi napravi dok sam spavala?!?
Odem u blog editor i izbrišem sav taj višak i sad opet idem objaviti ovaj jedan postić s nadom da neće biti problema, a ni novih klonova.